Benčić: HDZ pogodovao stvaranju porezne oaze u nekretninskom i turističkom sektoru
Petrov: Porez na nekretnine je prelijevanje iz šupljeg u prazno
Novinarka i diplomatkinja Aurora Weiss najavila predsjedničku kandidaturu
Grbin: Porez na nekretnine je potreban, ali ne smije biti novi udar na građane
Istraživanje: Samo 1, 2 posto hrvatskih građana ima potpuno povjerenje u sudstvo
Ministar: Nije potrebno da uz svako dijete u posebnom razredu sjedi i pomoćnik
Kekin: Progovarat ću o ustavnim vrijednostima socijalne države
  Odabrao: Davor Suhan           12.09.2008.         1754 pogleda
U neka davna vremena

U neka davna, sretna vremena, ljudi nisu imali čvrstu granicu tijela. Ona se mogla širiti dokle i misao. Jer tijelo je bilo od tvari slične misli, jedino što je, za razliku od misli, mirisalo.

            Misao i tijelo igrali su se zajedno lovice i skrivača, skrivajući se na najdaljim i najbližim mjestima, točeći se jedno u drugo, kao dva prozir-vrča s istim vinom bez dna. U ta sretna vremena nitko na svijetu nije sumnjao da su misao i tijelo Jedno dvoje. Misao bi negdje briznula, gdje nije bilo ni puta ni znaka; ali tijelo bi je smjesta nalazilo, jer je uvijek znalo što se s mišlju zbiva. Onda bi se spuštale na granu od mjesečine, ljuljale se i gledale što sve na svijetu ima. A tijelo bi od sreće mirisalo, mirisalo.

            Malo pomalo misao je postajala zavidna tijelu – baš zbog mirisa.

            Otvoren rascjep počeo je tako što je misao rekla tijelu, sjedeći negdje na Algolu:

“Znaš, taj tvoj miris... On je dokaz da nas dvije nismo iz istoga legla”.

Prostodušno tijelo se začudilo:

“Kako – zar mi nismo sestre”?!

“To je jedna od opasnih zabluda u ovomu svemiru. Zbog toga bi valjalo smisliti nov svemir. Ne, mi nismo sestre, rekla bih da nismo ni srodnice. A rekla bih da nismo ni slične”.

I misao je učas vrcnula na rudu Malih kola, kao lud leptir; no tijelo ju, zbunjeno, nije slijedilo.

I malo pomalo tijelo je povjerovalo misli. Pa se stalo sužavati, pa se stalo stvrdnjavati. Naposljetku se našlo ukoričeno unutar nove kože, odakle više nije moglo kuda i misao, odakle više nije znalo što hoće misao.

            To je bio jedan od najvećih gubitaka, koji su snašli čovjeka.

 

 

...POČETAK ČOVJEČEGA SILASKA NA ZEMLJU, U ONA DAVNA, NESRETNA VREMENA.

 

  

 Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga pripovijedaka-bajki 4. (još neobjavljeno)

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Vesna Krmpotić - još neobjavljeno



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.