Čak 74 posto građana smatra da zemlja ide u krivom smjeru
Premijer Plenković najnegativniji političar
Beljak: Postojeći politički sustav je potrošen- HSS će ponuditi nužne reforme
Europljani ove godine putovali iznad očekivanja, a 2018. planiraju i više
HGK podržava povećanje kvota za strane radnike
Istraga protiv Franje Lucića postala pravomoćna
Edo Maajka treći headliner Antivalentinova 3 u veljači u Domu sportova

Planina od sedam uspona

Vesna Krmpotić - još neobjavljeno   |   Odabrao: Davor Suhan   |   10.06.2009.   | 1314 pogleda
Planina od sedam uspona

Bila jedna planina od sedam uspona, a kao isklesana.

            “Kamo se uspinješ? I dokle ćeš“? pitala je dolina.

            “U nebesa, do nebesa”, odgovarala je planina. “Sve drugo mi je dosadno”.

            I planina se penjala i penjala. Sedmerostruko, a kao isklesano.

            Onda je jedan čovjek stao pod planinu, pogledao uvis, i kazao:

            “Reci mi, što vidiš, planino, kad gledaš s vrha”?

            “Oh”, reče planina, “vidim širok svijet, bića i stvari, kopna i mora o kojima dolina i ne sluti. Vidim sunce koje istoga časa izlazi i zalazi – a isto sunce”.

            “I što još, planino”?

            “Vidim orlove koji nikad ne slijeću, koji se u zraku visine rađaju i umiru. Njihova jaja padaju put zemlje jednom u pet godina, a dok padaju, ptići prokljuju ljusku i uzlete uvis, samo da ne bi sletjeli na zemlju”.

            “I što još, planino”?

            “Ćujem zvukove, glazbu, kakvu ljudsko uho nikada nije čulo”.

            “Kakvi su to zvukovi, planino”?

            “To su zvukovi tako visokih titraja, da se bliže svjetlosti”.

            “I što još vidiš, planino”?

            “Vidim i zmajeve, koji su se povukli pred najezdom ljudskoga nevjerovanja. I njihovu rodbinu, vile oblakinje”.  

            “Hm. A vidiš li što držim u ruci, planino”?

            Planina se vrhom pokuša nagnuti i pogledati niz svoje sedmostruke bokove, kao isklesane; ali ne uspije.

            “Ne vidim”, reče. “Ne vidim ni tebe, kamoli tvoju ruku, kamoli pak to što držiš u ruci”.

            “Držim maćuhicu. Jesi li kada vidjela maćuhicu”?                          

            “Niti sam vidjela, niti znam što je maćuhica”.

            “Evo, sad ću ti ju opisati: ima dva čudesna, tamnoljubičasta oka, koja se stalno nečemu čude. Trepavice joj trepere u zlatnožutomu svjetlu, zlatnožuto svjetlo širi se nekuda dalje, neznano kuda. U očima ima dva svjetalca, netremična, kao zaljubljen pogled. Znaš li sada nešto malo o maćuhici”?

“Ne”.

“Istini za volju, ni ja. Da ti kažem: možeš ju gledati satima, a da nećeš zapamtiti njezin izgled. I pravo je tako”.

            “Rado bih ju vidjela”, smrsi planina. “Tu tvoju maćuhicu. Možda bi se ona željela preseliti na planinski vrh...? Kako bi se tek ovdje njezine oči širile u čudu”!?

            “Ostavi se ćoravih misli, planino”, ruknu čovjek. “Ti misliš da je tvoj vidik najbolji, tvoja ponuda vrhunska. Možda i jest, ali se ti i ja, planino, u nečemu vrlo jednačimo”.

“U čemu to, nevidljivi”?

“Eto, ja bih se rado popeo na tebe, i gledao zmajeve i orlove; ali ne mogu – kostobolan sam i kratkoga daha. Ti bi se rado savila do mene i pogledala u čarne oči maćuhice; ali ne možeš - niti si gipka, niti meka. To što ja ne mogu, i to što ti ne možeš, ne razlikuje se jedno od drugoga. Ma koliko ti bila visoka, a ja sitan”.

 

 

Nekako je tako...

 

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC – knjiga pripovijedaka-bajki 7 (još neobjavljeno)

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

kota 211
16.6.2009. 17:37
Hvala Vesni i Davoru!


Još iz kategorije Vesna Krmpotić - još neobjavljeno



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: