Kad riječ dotakne svoj strop, dodirne svoj vrh, od toga časa ona postoji samo kao šutnja.
Svi opisi ove stropne, vrhunske šutnje, ma kako rječiti bili, ravni su pokušajima močvarnoga mulja da opiše rascvali lopoč, koji je iz njega izniknuo.
A ipak, ničega drugog o šutnji i lopoču u zemaljskoj knjižnici nema.
Vrhunska poezija je promašaj, ali vrhunski.
Vrhunski promašaji, vrhunska poezija, to je u odnosu na spomenutu šutnju isto što i zanos krtice koja prepričava sunce, uvjerena da je progledala.
Moć voli nemoć svojega očitovanja.
Vesna Krmpotić, Divni Stranac, knjiga 7. još neobjavljeno.