Benčić: HDZ pogodovao stvaranju porezne oaze u nekretninskom i turističkom sektoru
Petrov: Porez na nekretnine je prelijevanje iz šupljeg u prazno
Novinarka i diplomatkinja Aurora Weiss najavila predsjedničku kandidaturu
Grbin: Porez na nekretnine je potreban, ali ne smije biti novi udar na građane
Istraživanje: Samo 1, 2 posto hrvatskih građana ima potpuno povjerenje u sudstvo
Ministar: Nije potrebno da uz svako dijete u posebnom razredu sjedi i pomoćnik
Kekin: Progovarat ću o ustavnim vrijednostima socijalne države

  Recenzija Marine Mađarević

Zbirka pjesama Tetovirana stvarnost Nikol Bali: Jednostavan stih neopterećen ukrašavanjem, blizak mladom čovjeku

  Marina Mađarević           15.06.2018.         4827 pogleda
Zbirka pjesama Tetovirana stvarnost Nikol Bali: Jednostavan stih neopterećen ukrašavanjem, blizak mladom čovjeku

O današnjoj popularnosti tetovaža i ljubavi društva spram istih ne treba govoriti, ali o njihovoj simbolici i svojstvu umjetnosti doista se može reći mnogo. O tetovažama su pisali i brojni autori pa je tako američki književnik Jack London izjavio: „Pokažite mi čovjeka s tetovažom, a ja ću vam pokazati čovjeka sa zanimljivom prošlošću.“.

O poveznici povijesti pojedinca i onoga što leži na njegovoj koži svjedočila je i Sylvia Plath: „Nosi svoje srce na svojoj koži za cijeli život.“. Kako bi povezala umjetnost na koži i umjetnost unutar kože, mlada koprivnička pjesnikinja Nikol Bali zbirku pjesama nazvala je upravo tetovažom. U ovom pjesničkom prvijencu naslovljenom Tetovirana stvarnost koji je u travnju 2018. godine, nakon godina njezinoga uspješnog pisanja poezije i osvajanja pjesničkih nagrada, objavilo Društvo hrvatskih književnika (Podravsko-prigorski ogranak) autorica je okupila 44 pjesme sa snažnim naglaskom na promišljanje o ljubavi.

Pjesme su pisane slobodnim stihom, a izgovara ih odlučan ženski lirski subjekt koji prpošnim i pristupačnim riječima svjedoči o svojoj mladosti, ali sadržaj razigranost ostavlja po strani kada se u njegovom učenom diskurzu i poznavanju (kako književne, tako i filozofske) materije uočava jasna vizija svijeta; prevladava romantika, ali i svijest o životnim nedaćama. Lirski subjekt obraća se muškom sugovorniku (očigledno očovječenom u svijet u teksta), konkretnom muškarcu, ljubavniku s kojim dijeli osobitu bliskost.

Unutarnja stanja govornice djeluju kao lirska dnevnička ispovijest jednoga sanjivoga poetskoga uma. Pjesme su prožete sanjivim ženskim Amorom i promišljanjima o različitim etapama jedne ljubavi koja započinje ekstremnom zaljubljenošću, a završava prevarom i rastankom (s „jeseni“). Ljubav kojoj kazivačica posvećuje stihove jest snažna, djetinja, daleka, propitujuća, sumnjiva, mlada, usamljena, u konačnici završena. Osim motiva ljubavi (osobito je provokativan stih „Samo još stroj za Ljubav nisu izmislili.“, U 21. stoljeću), zbirka obiluje stihovima refleksivnoga (misaonoga) karaktera i isticanja važnosti snova („Treba sačuvati snove. / Spakirati ih u kofer, / gurnuti ih na vrh ormara / i čekati njihovo vrijeme.“, Krhotine besmisla), učestalosti zabluda i odrastanju („Klaunovi mi se rugaju s jastuka / (Kakva je to glupava dvadesetpetogodišnjakinja koja spava / u posteljini s uzorkom klaunova, usput?).“, Pitanje), jeftinoće i prolaznosti (što dokazuje sjajna pjesma Rasprodaja života koja razmišlja o tri ljubičasta rasparena tanjura, haljini iz 1950-ih i knjizi Simone de Bouvair na francuskom jeziku koji se prodaju na gradskoj tržnici), tuđim životima, zagađenim uspomenama i rastancima.

Optimistični ženski glas progovara o svakodnevnim temama toliko jednostavno da čitatelj lako može poželjeti upoznati ovaj duh djevojke iz susjedstva, stihoklepkinju toliko živoga, „šarenoga“ i jednostavnoga izraza (ali, čini se, nemirna uma) koji uspijeva istovremeno biti opijen cohenovskim melodijama poput one za „ples do kraja ljubavi“, ali nadasve sklon svjetlijoj budućnosti i glasnoj romantičnoj paroli o zaljubljenosti u ljubav i život.

Tetovirana stvarnost dokaz je da se mladim pjesnicima u hrvatskoj književnosti treba omogućiti više prostora za rast i razvoj. Bali svoje mjesto u pjesničkim krugovima pronalazi nepretenciozno, spontano, uz mnogo samostalnoga učenja i izraženoga truda, ostavljajući za sobom staromodnu kićenost pisane riječi i epitete, prizivajući jednostavan stih neopterećen ukrašavanjem, stih blizak mladom čovjeku, a usmjeren ka smislenom i privlačnom izrazu, osjećajnosti i dobnoj primjerenosti (autoričinim godinama i aktualnoj kalendarskoj godini). U svakom slučaju, Bali je pjesničko ime čija pjesnička svježina i optimizam unose svjetlost u prečesto demoralizirano, pobunjeno i zabrinuto hrvatsko pjesničko nebo.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Recenzija Marine Mađarević



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.