Impresivno i osvajajuće pitanje koje bi potencijalni ljubavnik postavio adresatu svojih žudnji u kakvom američkom filmu svakako bi bilo sljedeće: kad bi mogao putovati kroz vrijeme, koju bi povijesnu osobu volio upoznati? Ovo pitanje zasigurno si je postavio i Tomislav Beronić, autor romana Peta dimenzija. Njegov roman, objavljen u drugom izdanju u nakladi izdavačke kuće Beletra, svoj „američki karakter“ dokazao je mnogostruko: mjestom radnje smještenim u kakvom (zahvaljujući jezičnim izrazima, pretpostavlja se) američkom gradiću, pomalo tipičnom ljubavnom pričom o privlačnoj, sportu predanoj neustrašivoj znanstvenici i njezinu policijskom inspektoru te, konačno, plodonosnim odgovorom na gore postavljeno pitanje. Naime, glavna junakinja doktorica Dorothea Eden, zahvaljujući svom ultimativnom znanstvenom otkriću, putuje različitim razdobljima te upoznaje brojne intelektualne dragulje prošlosti: filozofe, znanstvenike, religijske propagatore, mislioce.
Znanstvenofantastični roman koji je prožet ljubavnom tematikom, potragom za znanstvenim uporištima u stoljetnim doktrinama i teološko-filozofskim promišljanjima likova svojom privlačnom temom podsjeća na tekstove Dana Browna, Sama Christera i Glenna Coopera. Za razliku od navedenih autora, Beronić umjesto protagonista mudro odabire protagonisticu. Na tristotinjak stranica nižu se jednostavne i diskurzivno „pitke“ rečenice pisane u prvoj osobi jednine, a podupiru ih brojni dijalozi sa zanimljivim sugovornicima, koncipirani u obliku didaktičnoga materijala (naime, autor je angažiran u iznošenju povijesnih činjenica te ih predano nudi čitatelju kao svojevrsno vezivo fikcionalnoga i stvarnoga). Čitatelja s vremena na vrijeme može zbuniti odgađanje radnje koje likove odvodi na previše različitih mjesta, stvarajući preintenzivan, na trenutke odveć mlak i idealiziran odnos Dorothee i njezinih pratitelja. Izmjena prostora i likova brza je i dinamična te uskraćuje razrađenije odnose i „peripetije“ radnje kakve nam nudi Beronićev žanrovski srodnik Brown.
Usprkos autorovoj fabularnoj naklonosti doktorici Eden kojoj je olakšao sve zacrtane ciljeve (te nam uskratio značajnije cliffhangere) i povremenoj nejasnoći tektonskih pojava u trenutcima u kojima znanstvenost uspijeva nadjačati laičkog čitatelja koji nije upoznat sa znanstvenim tezama, za očekivati je da će ovaj nesvakidašnji roman hrvatske suvremene književnosti, ovjenčan nagradom Artefakt 2017, biti sjajan uvod u očekivani nastavak priče (i serijala) o tektonima i portalima, a ujedno i plodno tlo za razvijanje antagonističke Dinamise koja narušava prirodnu ravnotežu u Dorotheinu trostrukom životu: znanstvenom, religioznom i privatnom.
U svakom slučaju, Beronićevu tekstu treba dati priliku za razvoj, omogućiti mu stvaranje hrvatskoga modela robertlangdonovskog protagonista te profano-intelektualnoga čitatelja koji je istovremeno sklon i sapunici, i avanturi, i religiji, i Tesli.