Za razliku od onih koji pokušavaju pisati o ovoj temi na pristojan i kulturan način, te se tako s nostalgijom osvrću na povijesni pristup, gdje je Osijek bio nekada netko i nešto, što bez bojazni da ću pogriješiti, ocjenjujem da to i takovo pisanje očigledno ne ostavlja na "pristojne", "kulturne" i "odgovorne" nikakav utisak i dojam, ja spadam u one, mislim rijetke, koji želim, a to sam uvijek i činio, govoriti i pisati, pa i raditi, otvoreno, kritički, po mogućnosti što primjerenije trenutku u kome se živi i radi i na način, drugačije "intonacije". E pa u skladu s tim želim jasno i glasno reći: za loše stanje u gospodarstvu najviše smo si krivi sami!? U prijevodu to znači: I ja sam kriv!? Priznajem. Ali samo u mjeri koliko nisam napravio više pa i bolje nego što sam to mogao ili činio. Ipak, uz opasnost i rizik od napada najviše smatram odgovornima za ovu našu ružnu i tužnu sliku o gospodarstvu, jer se to i takovo gospodarstvo u nas i ne može nazvati gospodarstvo u pravom smislu te riječi ni po kakvim svjetskim mjerilima uspješnosti, one koji se očigledno ne smatraju odgovornim. Pritom "upirem" prst baš na njih, na one institucije i pojedince, koji ako ne znaju na koje se to odnosi, trebali bi pitati svoje građane: tko su ti?. Građani, ogorčeni i rijetki poduzetnici, najbolje znaju tko je trebao odigrati ( odraditi ) i kakvu ulogu, da bi stanje u poduzetništvu i za poduzetnike, bilo što snošljivije i bolje, pa i u ovom teškom vremenu recesije, ili kako to naziva pravim imenom, pravi poduzetnik, ali ne s ovog našeg područja, u stanju depresije!? Ne ću namjerno imenovati institucije i pojedince po liniji odgovornosti. Na koncu tko sam ja da bi nekoga prozivao, jer kako to jedan urednik jednih novina kaže, vjerojatno u duhu bivšeg sustava i u čije ime bi prozivao; misli vjerojatno neku organizaciju, da bi valjda to onda imalo veću težinu i davalo mi pravo da nekoga prozivam, ali većina obrazovanih, osviještenih i dobronamjernih Osjećana ili koji se takvima osjećaju i koji žele i više i bolje od ovoga što je i to prije svega sebi i svojoj djeci, unučadi, ali i društvu u cjelini, oni sigurno znaju na koga se odnosi propitivanje što je tko trebao, mogao i morao uraditi za bolje poduzetništvo. Tim više jer i najviše plaćaju ceh a ne ubiru plodove!? Ipak za kraj ovog priloga reći ću: ovaj prilog je inspiriranog nedavno ( 7. travnja 2010 ) objavljenim naslovom u " Glasu Slavonije" "KAMO JE NESTALA PROIZVODNJA"? Nisam mogao izdržati, a gradonačelnik Grada Splita bi rekao: "puka san", te sam morao reagirati, ne toliko na tekst, nego na taj i takav naslov, odnosno bolje rečeno na stanje KAMO JE NESTALA PROIZVODNJA?-misleći na prije svega tu i ovdje gdje živimo, a ne bijelo svjetsku, na koju i tako ne možemo utjecati. Po mom dubokom uvjerenju, a koje proizlazi iz poznavanja stanja i problema u domeni poduzetništva, ali i ne malog participirajućeg udjela u poduzetništvu kroz rad u proizvodnji i stvaranju novih vrijednosti više od 25 godina od ukupno 35 godina radnog staža, takovo pitanje, mogla bi si postaviti samo osoba i institucija koja je, kod nas najblaže rečeno, prespavala "zimski san" ili , možda i cijeli životni i radni vijek!?
Oni koji jesu, ili bi trebali biti i najviše odgovorni za stanje u poduzetništvu, umjesto da se pitaju morali bi davati odgovore i rješenja na pitanja, morali bi se konačno mijenjati i promijeniti na način da se osposobe za djelotvorno rješavanje problema u domeni poduzetništva mobilizirajući sve, baš sve, koji ZNAJU DJELOTVORNO RJEŠAVATI PROBLEME PODUZETNIŠTVA! Nemam iluzija da će se to i uskoro dogoditi, bez obzira na krizu. Jer i kriza ne važi za sve! I dalje ćemo se samo pitati, kao da je za stanje uvijek kriv netko drugi, kao da se sve odnosi na nekoga drugoga i kao da će nam netko drugi, a ne mi sami morati vršiti promjene i rješavati probleme.
SVI SMO U IGRI, ali ipak NE U ISTOJ ULOZI!
