O poticaju se kod nas govori i ovako i onako, ali nikako kako bi bilo najbolje! Nemojmo se zavaravati i pokušavati razvijati djelatnosti na način da bespovratno dijelimo sredstva, nečija, uglavnom poreznih obveznika, u nešto što čak nismo u stanju niti kontrolirati kako se ona stvarno i troše. Umjesto toga radije uložimo sve snage u oživotvorenje uvjeta u kojima će npr. naši hotelijeri, ili trgovački lanci, ili drugi kupci, kupovati i što je najvažnije uredno plaćati naše kulene, šunke, mlijeko, sir, maslac, ulje, brašno, šećer, med i drugo, ali i pšenicu, kukuruz, šećernu repu, voće i povrće ...
Posljednji događaji mnogo toga nam govore. Što više, oni nas uče, ali i sve više muče!? Naročito one koji sve teže pune sve veći i veći proračun. Nedavno je bio kod mene brat iz Dinjevca i kaže mi da mu još nije mljekara platila za isporučeno mlijeko iz rujna prošle 2009-te godine!? Sada je prošao i ožujak 2010-te. Prošlo je dakle 7 mjeseci a od novaca ništa? Priprema se i za svatove, da uda kćer, treće i posljednje dijete. Tu su i druge obaveze koje mora plaćati i koje ne može odlagati i platiti nekakvom kompenzacijom.
Pa Bože dragi tko se može razvijati na takav način. Takvim i sličnim proizvođačima da date ne znam kakav jednokratni bespovratni poticaj, rezultata ne će biti sve dok konačno i potpuno ne uredimo tržište.
Stoga mislim da bi najbolji poticaj za razvoj poljoprivrede, ali i gospodarstva uopće, bilo prije svega KUPITI i PLATITI! Ne kompenzirati, ili zakašnjelo platiti, pa i što nije rijedak slučaj nikada ne platiti !?