Hrvatska je odlučila, dobili smo prvu hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović. Čestitamo. No je li predsjednicu dobila baš Hrvatska ili susjedna BiH, Australija, Kanada, Austrija, Njemačka...? Je li bilo sve baš u duhu visokih demokratskih standarda kojima težimo i kojima teže načelno sve političke garniture u lijepoj našoj? O tome bi se, čini mi se dalo raspravljati. Naime, kada su kukurikavci došli na vlast obećali su riješiti pitanje glasovanja dijaspore. Odnosno tko može i pod kojim uvjetima glasovati. Je li pošteno da mogu glasovati i o našoj sudbini odlučivati oni koji ni dana ne žive u Hrvatskoj? Oni koji adrese imaju u Ljubuškom, Posušju, Mostaru, Orašju, Slankamenu, Srijemskoj Mitrovici, Torontu i da dalje ne nabrajam.
Oni koji tom činjenicom niti ne plaćaju porez u ovoj zemlji, ne troše zarađeni novac u našim trgovinama, našem gospodarstvu i na taj način potiču naš sveukupni gospodarski rast. Prije svega se to odnosi na naše sunarodnjake iz BiH ili točnije Hercegovine. Koji žive i svoj zarađeni novac troše u mrskoj im državi Bosni i Hercegovini, a istodobno su prijavljeni na rezervnom položaju u Splitu, Imotskom, Metkoviću, Sinju. Tom činjenicom iz našeg proračuna sišu novac na osnovu socijalne pomoći, lijeće se u našem zdravstvenom sustavu i koriste još niz beneficija koje ova država jamči građanima sa stalnom adresom. No ne rade oni ništa protuzakonito. Oni samo koriste pogodnosti koje im je ova država omogućila. Pogodnosti sistema koji nije usporediv ni s jednim sličnim na planeti. Ne postoji niti jedan narod s dvije države, dvije domovine ili slikovito dvije cice iz kojih curi mlijeko, a oni samo trebaju otvoriti usta. Čak se ne moraju ni pomučiti pomusti. No nelogičnostima, da ne upotrijebim neku oštriju riječ tu nije kraj.
Dok naši sunarodnjaci u Brazilu, SAD-u, Boliviji, Argentini ili nekim drugim državama gdje je naša narodnosna zajednica malobrojna glasovati mogu samo do zatvaranja birališta u 19 sati prema njihovom vremenu, građani koji su odlučili sudjelovati na glasovanju u susjednoj „BiH“, a na koje su došli na birališta autobusima turističke tvrtke „HDZ“ mogli su glasovati do iznemoglosti, u Mostaru čak do iza 22 sata. Da se razumijemo, autobusarenje je i ranije bilo popularno. Na lokalne su izbore dolazili i oni s istoka i zapada, no ne u organizaciji hrvatskih stranaka, već najčešće manjinskih organizacija i raznih udruga s ove ili one strane Dunava ili Save. Je li to zakonito?. To je već upitno, no ako i jest, ne sumnjam da je u pitanju još jedan od loših zakona koji definira da glasovati mogu svi oni koji se nađu na biračkom mjestu u 19 sati. No pitanje je li biračko mjesto prostorija u kojoj se odvija birački proces ili ledina ispred njega na koju mogu stati tisuće ljudi. Tisuće onih koji su sasvim slučajno jučer dovezeni HDZ-ovim autobusima, no kondukter im je rekao da glasuju prema svojoj savjesti. Aha! No ponovno nisu oni krivi. Kao što nisu krivi ni za to što svaki put daju glas kandidatu samo jedne stranke i to preko 90 posto. I to je njihovo građansko pravo. Bez spora. No daju li ga nakon što su dobro i nepristrano informirani i prema svojoj savjesti ili zato što ih i nakon 25 godina od pada komunizma razni komesari kodnog imena Vaso, Ćuk, Orao ili slični plaše crvenim vragovima.
Govore im da će im ponovno uzeti Hrvatsku, istu onu u kojoj niti ne živi pa će njihov gubitak biti ionako daleko manji od našeg koji u njoj živimo i nemamo rezervni položaj. Koji se služe obmanama i usude se ocjenjivati tko Hrvatsku voli, a tko ne. Isto ti koji se pozivaju na zajedništvo, a pred svake izbore, a odnedavno i pred svaki referendum, podjele ovaj narod do te mjere koje nisu uspjeli podijeliti čak ni ti mrski komunisti za četrdesetak godina vladanja. Ti isti koji časne ljude, naše branitelje, invalide, naše mrtve koji su najviše dali za ovu zemlju prije svake odluke iskoriste za svoje partikularne interese. I njih podjele, pa se oni u gostionama, na ulici ili kroz prijateljska druženja dijele na one s mirovinom od 2 tisuće i one s 20 tisuća kuna. Na one koji su u mirovini ili rade, a zajedno su dijelili strah u blatu rovova. Oni koji koriste heroje poput Filipa Gaćine koji je uskliknuo poznatu rečenicu u blizini Šibenika, „Obadva, oba su pala“, kada je srušio dva neprijateljska aviona u jesen 1991. godine. A njegova je majka poslije njegove smrti mirovinu dobila tek u vrijeme ove nenarodne vlasti i nenarodnog predsjednika Josipovića.
Sve za svoje stranačke interese, a ne u interesu svih nas. Je li to iskrena i pomirbena politika? Je li to ozračje u kojem građani na birališta mogu izaći prema svojoj savjesti. Zasigurno nije. No iako postoje ti takvi nedobronamjerni političari, njihove rabote ni približno ne bi došle do izražaja i krojile izborne rezultate da ne postoji pedesetak posto lijenih birača koji niti ne izlaze na izbore, a onda slijedećeg jutra u kafićima komentiraju kako je pobijedila opcija koju oni ne podržavaju. Gospodo, imali ste priliku koju vam jamči demokracija i niste ju iskoristili. Neki zato što su naprosto lijeni, drugi jer su na skijanju, treći jer je bio dobar film na televiziji, a četvrti naprosto misle da će to netko učiniti u njihovo ime ili da njihov glas ionako ne mijenja stvari. E moji sugrađani ovi su vam izbori pouka. I kada oduzmemo glasove dijaspore koji zbog svih navedenih razloga u ovom tekstu više od 90 posto idu u korist HDZ-a ili u ovom slučaju naše buduće predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, ona je još uvijek i u samoj Hrvatskoj skupila više glasova od aktualnog predsjednika Ive Josipovića. Samo oko tisuću više, no i jedan je dovoljan, možda baš vaš. Dakle ne tješite se vi nezadovoljni ovim izborom da je u vaše ime odlučila skupina koja ne živi u ovoj zemlji i ne dijeli s vama sudbinu teškog života u ovoj zemlji. Krivi ste sami. Sada nemojte kukati što ste sinoć u pobjedničkom taboru vidjeli razne lopine koji su vas pljačkali godinama. One narodne mislioce koji su nas počastili s antologijskim izjavama poput one „ko je jamio jamio“. One koji su sjedili na užem kabinetu Vlade kada je premijer, remetinečki uznik Ivo Sanader pljačkao vaš novac, a danas tvrde da nisu ništa znali. Ako i nisu, onda su potpuno nesposobni da nas ponovno vode, a sudeći prema jučer viđenom već pakiraju kofere za ponovni povratak na Markov trg.
Nemojte zamjeriti ni što se u vrijeme dok predsjednik DIP-a Branko Hrvatin čita prve službene rezultate u kojima pobjeđuje gospođa Grabar Kitarović ori pjesma „Ponosna moja je zemlja Hercegovina“, domoljubna pjesma posvećena regiji susjedne nam i prijateljske BiH. Nemojte kukati kada shvatite da su vam HDZ i kandidatkinja Grabar Kitarović naobećavali hrpetinu poteza za koje uopće nemaju ovlasti i mehanizama da ih ostvare. Nemojte se za glavu hvatati kad shvatite da gospođa Grabar Kitarović ipak neće biti neovisna od bagre koja vas je opljačkala. Naravno vi koji niste to već shvatili u jučerašnjoj izbornoj noći kada je umjesto novoizabrane predsjednice svih građana prvi govorio predsjednik stranke Tomislav Karamarko i tako ovoj inače obrazovanoj dami oduzeo večer i ponizio ju na razinu „male od kužine“. Već samo i dalje sjedite u miru svoga doma. No bar prije spavanja u tišini sobe, razmislite hoćete li slijedeći put ponovno umjesto odlaska na birališta ostati zavaljeni u svom naslonjaču.
E moj narode.