Drugi Fra Ma Fu festival još nije završio, pred nama su još tri dana sadržajnog programa za građane i goste Virovitice. Iako se uvijek čeka završetak ovakvih manifestacija kako bi se napravila rekapitulacija, procijenila i ocijenila uspješnost, ocjenjivanje ovog našeg festivala reportaže i reportera počelo je već sada. Oni koji su bili i sudjelovali, najavili su svoj dolazak i iduće godine oduševljeni sadržajnim programom, kako onim stručnim za nas novinare, tako kulturnim, no i turističko-gastronomskim. Ipak je ovo jedini festival takve vrste u Europi i na to smo svi iznimno ponosni. Zajednički ga organiziraju Studijski institut za novinarstvo, kulturu i obrazovanje i Hrvatsko novinarsko društvo, uz potporu Grada Virovitice i Turističke zajednice Virovitice. No njegova uspješnost, originalnost i kvaliteta se ogleda u činjenici da su ga financijski podržali i Hrvatska turistička zajednica, HBOR i SPIDER grupa koji iznimno paze koga podržavaju, a slijedeće godine sredstva su za naš festival pripremili još mnogi ugledni sponzori koji u svojoj politici sponzorstava podržavaju samo kvalitetne projekte u obrazovanju, kulturi, sportu i programima za mlade.
No zašto ovo pišem? Ne da bih se samohvalio kao jedan od organizatora, već da bih odgovorio onima u Virovitici koji nisu posjetili niti jedan od naših programa, a dopuštaju su komentirati kako se moglo i više i bolje za „te novce“, no da pri tome nemaju pojma niti koliko festival košta, niti koliko je sudionika, a na kraju krajeva niti kakav je program jer niti jedan do sada nisu posjetili, a čini se da ni ne planiraju. Isti su to ljudi koji u ovom gradu nisu nikada ništa organizirali, osim možda kojeg stranačkog skupa poneke marginalne stranke, no zato nastoje biti, narodski rečeno, svakom loncu poklopac. I to najčešće ne javno, već po birtijama, na šankovima ili društvenim mrežama. Očito im smeta što ovaj festival organizira skupina ljudi koja je različitih svjetonadzora, različitih političkih opcija i stranaka, kao i mi novinari koji nismo niti u jednoj političkoj stranci. Smeta im što na našem programima „nisu bili ustaše i četnici“ da s njima i o njima porazgovaraju. Neki su si dopustili otići čak toliko daleko i putem društvenih mreža pozivati branitelje da bojkotiraju promociju fotografija i fotomonografije pod nazivom "To sam radio u ratu sine" ratnog reportera Tonija Hnojčika u Gradskoj knjižnici i čitaonici u Virovitici. Promociju knjige koju je izdao Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, a kao partner podržala je i krovna braniteljska Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata RH. Kao govornici sudjelovali su, uz predstavnike Centra i UDVDR-a, ratni reporteri Darko Baronica i Saša Leković. Huškali su branitelje da ne sudjeluju na programu koji organizira onaj „četnik“ Leković i oni crveni s Virovitica neta. Niti je Leković četnik niti su na Virovitica netu crveni, no kreteni poput tih huškača ne mogu živjeti i funkcionirati bez crnih i crvenih.
Smeta tim bitangama koji su od ove zemlje i zajednice izvukli sve što su mogli, zajedništvo koje je na festivalu i oko njega okupilo različitosti. Smeta im očito što je festival u samo dvije godine za promidžbu Grada i Županije napravio mnogostruko više nego sve manifestacije zajedno u proteklih dvadeset godina. O promociji gospodarstva da i ne govorimo jer ovaj festival, jednim svojim dijelom, upravo tome i služi. Smeta im i to što o najvećim gradskim projektima, poput dvorca Pejačević, pišu najugledniji hrvatski mediji i to ne crticom, već na nekoliko stranica. I to je naša zasluga. No na kraju valja i reći da smo i te nedobronamjerne ljude pozivali i lani i ove godine da nam se pridruže, s vrlo korektnim prijedlozima, no to su odbili. Odbili su biti dio tima koji bez financijske naknade radi za zajednicu i grad. No ne čudi me da su odbili. Lakše je ovako pljuvati, laprdati iz svojih udobnih naslonjača, ureda državnih tvrtki, u hladovini birtije trošiti svoje mnogostruko veće mirovine od prosjeka, nego možda raditi i pogriješiti. Do sada nismo pogriješili i nastojat ćemo i dalje tako. Ono što sigurno hoćemo, od Virovitice ćemo napraviti središnje mjesto okupljanja europskih novinara i to već slijedeće godine. Na dobrobit grada i građana i u inat ovim bitangama i protuhama.