(...) Sve ovo je učinjeno, da mi mlade generacije, listajući ove stranice, saznale o najsjajnijoj povijesti virovitičkoga sporta - rukometu. Ova je knjiga za generacije, koje su u to vrijeme pratile rukomet, za ljude koji su se veselili našim pobjedama, slavili ih i žalili nakon rijetkih poraza. Ona je za naše vjerne navijače, koji su živjeli rukometnu bajku zajedno s nama. (Ladislava Horak Jergović)
(Historia petnaesta)
Ladislava Horak Jergović, najmlađa članica državne reprezentacije iz maloga rukometa (1950-te godine), u ožujku ove godine je virovitičkoj publici predstavila svoj vrijedan uradak, knjigu naziva „Zlatne godine virovitičkog rukometa".
O sebi u knjizi autorica piše: „Osnovnu školu i Gimnaziju sam završila u Virovitici. Sa 14 godina počinjem trenirati rukomet. Sa 16 godina igram u ekipi koja je osvojila prvenstvo Hrvatske, sa 18 godina sam najmlađa članica državne reprezentacije. Nakon završene Gimnazije, u Zagrebu upisujem Višu Pedagošku školu grupu predmeta: tjelesni odgoj i engleski jezik. Tako je moj hobi sport postao i moje buduće zanimanje. U vrijeme trogodišnjeg studiranja igram za virovitičku Lokomotivu, putujući iz Zagreba u Viroviticu. Krajem 1960. godine odlazim u Lokomotivu Zagreb, a kasnije igram za RK „Zagreb". U Viroviticu se na kratko vraćam 1963. Osim rukometa bavila sam se stolnim tenisom i kuglanjem kao igrač i trener. Bila sam izbornik i trener juniorske i kadetske reprezentacije Hrvatske u kuglanju. Na svjetskom prvenstvu 1957. članica sam ekipe koja je osvojila brončanu medalju. Za državnu reprezentaciju sam nastupila jedanaest puta i postigla devet pogodaka. Zaslužna sam sportašica Jugoslavije. Od mnogih priznanja i nagrada izdvajam Zlatnu značku SFK Jugoslavije, a 2000. odlikovanje predsjednika RH Red Danice Hrvatske s likom Franje Bučara."
Iz grada koji je imao tek deset tisuća stanovnika (1950-te) stvoreno je čudo; rukometno čudo iz Virovitice. Kroz više od stotinu i osamdeset stranica ove knjige s originalnim povijesnim pristupom autorice ukoričene su vrijedne fotografije, novinski članci i razni tekstovi iz naše, ne tako davne, prošlosti.
„Kada sam se odlučila napisati nešto o početcima rukometa u Virovitici i o Lokomotivi, prvo sam se obratila „krivcu" za sva rukometna događanja prvih deset godina. U dugim razgovorima, prisjećali smo se vremena koje smo proveli zajedno na igralištu. Najveći izvor podataka (usmenih i pismenih) bio je trener Vilim Tičić. Njegovi albumi i bilješke, kao i sistematizirana građa, autentični su podatci o prvim početcima rukometa u Virovitici. Njegovi zapisi o treninzima i utakmicama, reprezentacije i klubova koje je vodio, mogli bi biti sadržaj naučnih radova. Ova knjiga nema tu namjenu, pa sam odabrala samo mali dio, koji svjedoči o tome što su Virovitica i rukomet značili njemu u ono vrijeme, a i kasnije." - tako piše autorica u uvodu.
Na humorističan način Ladislava Horak Jergović „okrivljava" Vilima Tičića, virovitičkoga gimnazijskog profesora, što je u Viroviticu uveo profesionalni rukomet. U Virovitici se rukomet spominje već 1948. Ženska rukometna ekipa iz Virovitice bila je najmlađa ženska družina na prostoru bivše nam države. Osim toga, neki novinski članci tu ekipu slikovito nazivaju „tvrdim orahom" rukometa. Jedno od osobito značajnih poglavlja ove knjige su podatci o državnom prvenstvu u Virovitici (kategorija mali rukomet za žene) koje je održano 1954. godine. Autorica je o tomu skupila obilnu građu; posebno su vrijedne fotografije igrača, izvještaji, a tu je i fotografija središta Virovitice (1954.) gdje je prikazan Bingov ćošak i transparent za prvenstvo. Već sljedeće godine virovitička „Lokomotiva" postaje prvak države. „U Jugoslaviji nije bilo rukometne ekipe koju nismo pobijedile", ponosno piše autorica.
Također, jedno od posebnih poglavlja, posvećeno je prvom svjetskom prvenstvu u malom rukometu u Virovitici (13. - 20. srpnja 1957.) Uz Beograd i Novi Sad, Virovitica je bila jedan od domaćina „prvog svetskog šampionata za žene u malom rukometu".
Između ostaloga, tu su još poglavlja o turnejama u Danskoj (1956.) i Rumunjskoj (1958.), virovitički sportski izvještaji i obljetnice. O virovitičkomu rukometu autorica piše sve do sadašnjosti. Posebno je zanimljiv popis igračica i trenera uz biografije i fotografije.
O povijesti virovitičkoga rukometa još bismo mogli napisati mnogo stranica. Ovom je knjigom autorica Ladislava Horak Jegović uspjela ostvariti svoj cilj: predati znanje o bogatstvu virovitičkoga rukometa u ruke mladih generacija, koje će čitati i koje će se služiti ovom knjigom. Svakako preporučujem svakomu ovu vrijednu i bogatu knjigu. To je spomenar, koji nije zlatni nego onaj koji zlata vrijedi. Virovitički rukomet sada ostaje vječno ukoričen na korist svim Virovitičanima. Tek je travanj, a Virovitica je već dobila dvije knjige u zavičajnu zbirku. Vita, vita, naša štampa gori gre!
OD SADA I VI MOŽETE BIRATI TEMU VIROVITIČKE POVJESTICE!
Ako želite saznati nešto više o virovitičkoj povijesti, nekom detalju, događaju ili osobama iz bilo kojega doba, svoju želju možete ostaviti u komentaru ili napisati mail na sljedeću adresu: vlatko.smiljanic@gmail.com.
Biografija o Mari Matočec, autora Vlatka Smiljanića, dostupna je za čitanje i preuzimanje na ovoj poveznici: http://issuu.com/smiljanicvlatko/docs/mara-matocec-biografija
Sljedeća historija će biti objavljena poslije 5. svibnja, a tema je Čaryk. Razlog tomu je sudjelovanje kolumnista Vlatka Smiljanića na Državnom natjecanju iz povijesti u Dubrovniku.