Juliška, Mariška, Anuška i Francika se znaju oduvijek. Još iz doba pelena. Kao prave prijateljice povjeravale su jedna drugoj sve tajne. Redovito su se družile svake nedjelje u isto vrijeme, dijelile savjete i bile potpora jedna drugoj u svakom trenutku. Jedina neispunjena želja im je bila da provedu zajednički vikend negdje zajedno.
Francika je dugo godine bezuspješno igrala lutriju. Uvijek iste brojeve. Tog četvrtka, sreća joj se osmjehnula. Naravno, ne glavni zgoditak. Ali je svota dostatna za prekrasan vikend sa njenim curama.
- Idemo na onaj vikend napokon! Dobila sam na lutriji i vodim vas. Ne želim čuti ne, bilo je prvo što je napisala u inbox zajedničke grupe.
- I naravno, ispunit ću vam svaku želju. Jebote, bit ću kao zlatna ribica, nadodala je.
- Ja se napokon želim napiti. Uvijek sam ja vas pazila, gledala kako se zabavljate, sad je red da vi mene držite na oku, javila se prva Anuška.
- Ja hoću stripera u policijskoj uniformi, javila se Juliška.
- Bazen, masaža, mirisni štapići i svjećice, ja bih to, bio je Mariškin odgovor.
- Vaše su želje meni zapovijed. Krenut ćemo slijedeći petak.
Slijedećeg dana Francika se uputila u lutriju podignuti zgoditak.
- Oprostite gospođo, ali gdje vam je potvrda o uplati? Ovdje je samo ispunjen listić, ali potvrde nema, službenim tonom je djelatnica lutrije obavijestila Franciku.
- Tu je negdje. Mora biti, odgovorila je Francka nervozno prekapajući po torbi.
- Evo ga, slavodobitno je uzviknula.
- To vam je od prošlog tjedna.
- Ma nemoguće.
- Je, pogledajte datum.
Franciki je u trenu sinulo kako je imala namjeru uplatiti listić, ali se onda zabrbljala sa poznanicom, sjela u auto i zaboravila na uplatu.
- Bem se smotanu! Što ću sad?!Ne mogu cure iznevjeriti, obećala sam im, bila je prva pomisao. Sutradan, kad se oporavila od prvotnog šoka, otišla je u banku i dogovorila je sa službenicima da joj odobre dozvoljeni minus. Kako je radila za minimalac, svota baš i nije bila nešto. Jedva dostatna za skroman smještaj, troškove hrane i goriva.
- Ma, mogu ja to. Već ću nešto smisliti usput. Uostalom, bitno je družiti se i biti zajedno, tješila se Francika.
Došao je petak. Duboko je udahnula, sjala u auto i krenula pokupiti žensku družbu. Francika je gledala u njihova ozarena lica i naprosto im nije imala snage reći da su se planovi za vikend malo promijenili. Uništiti im njihove snove o kojima su maštale toliko dugo već na samom početku putovanja zaista nije imalo smisla.
Slušala je putem njihovo veselo čavrljanje i pravila se da je skoncentrirana na vožnju, a duboko u sebi se bojala kako će vikend i plan B proteći.
Stigavši na odredište, ekipa se malo pogledavala. Očekivale su nekakav fensi hotel sa pet zvjezdica. Umjesto toga dočekao ih je apartman na periferiji grada.
- Izvadite prtljagu i smjestite se. Ja ću vam se za čas pridružiti. Moram još obaviti neke sitnice, namignula je raspoloženim prijateljicama. I prije nego su se snašle, odjurila je u trgovački centar.
Dok je obilazila police, pažljivo je čitala spisak i trudila se da što ne izostavi. Kada je stigla na blagajnu, njena kolca su bila dupkom puna. Blagajnica je brzinom svjetlosti skenirala artikle, a Francika ih istom brzinom trpala u vrećice.
- Oprostite, mogu li vam pomoći. Vidim da imate puno vrećica. To je za jednu tako krhku damu previše.
Francika je podigla pogled i ugledala lika u uniformi poštara. Upitno je podigla obrvu.
- Promatrao sam vas u trgovini. Čini mi se da ste sami. Pa, eto, ako vam mogu kako pomoći. Za uzvrat, možete me povesti na kavu.
- Muška ljiga, pomislila je Francika.
- Da, naravno, može. Kako da ne, odgovorila mu je uz najsrdačniji osmjeh.
Na kavi su dogovorili susret. Francika mu je dala adresu gdje je smještena i zamolila ga da bude točan.
- Dođi u uniformi, znaš palim se na njih, mazno mu je dobacila uz osmjeh.
- Cure, evo me. Jeste li se smjestile? Tulum može početi. Donesla sam cugu, birajte što kojoj paše. Za pola sata nam dolazi striper. Malo je sramežljiv. Jadničak, novi je u tom poslu, pa bih vas molila da budete diskretne. Evo, složit ćemo osvjetljenje tako da vi njega vidite, a on vas ne.
- Francika, pa ti si genijalka. Imat ćemo vlastitog stripera? Samo za nas?
– Aha. Jedva sam ga nagovorila, dosta je tražen. Valjda se ženama sviđa ta njegova sramežljivost.
- Bit ćemo ko bubice, oduševila se ekipa.
- Ali prije toga wellness. Idite se presvucite u badiće.
Otišla je u kupaonicu. U kutu je bila jacuzzi kada. Pustila je vodu, upalila svijeće i mirisne štapiće i natočila im piće.
- Ti fakat nisi normalna. Hoćeš da se nas tri tu strpamo zajedno. Kakav ti je to wellness, pitala je Mariška.
- De šuti i ne prigovaraj. Strpaj se u tu kadu i uživaj dok te ne pozovem.
Francika je imala prijateljicu koja se bavila masažom. Od nje je posudila prenosivi stol i par savjeta kako pravilno masirati. Prvu je pozvala Marišku.
- Mmmmm, pa nije loše. Ide to tebi. Mogla bi me i češće izmasirati. Daj mi još malo stisni te lopatice, Baš sam tu napeta. Ajde sad još malo križa. O, da, mislim da ću spavati kao beba, zadovoljno je mumljala Mariška.
- Nije ti ovo loše, ali ja bih ipak stripera, mumljala je Juliška.
Zadnja na redu je bila Anuška.
Osjećam se haj, mozak baj, baj - pjevušila je Anuška već vidno „dobre volje“.
Wellness je prošao zadovoljavajuće, bitno da je Mariška zadovoljna, a sad striptiz. Valjda će i to tako dobro proteći, nadala se Francika.
U dogovoreno vrijeme se oglasilo zvono na vratima. Inače poštar zvoni dva puta, no ovaj puta je to bila iznimka.
- O, stigao si. Volim točne poštare. Vjerujem da ćeš ovu večer pamtiti do kraja života, zagugutala je Francika.
- Uđi. Pustit ću nam neku laganu muziku.
Poštaru su oči zaiskrile od radosti. Činilo mu se da mu je žlica pala u med. Već na vratima je pokušao Franciku zagrliti i poljubiti. Ona mu se vješto izmaknula.
- A ne, igrat ćemo po mojim pravilima ako me želiš. To da su mi se oduvijek sviđali muškarci u uniformi, to sam ti rekla. Ali želim da ju polagano skidaš, dio po dio, a ja ću te promatrati. A onda, imat ćemo nešto ludo i nezaboravno, vjeruj mi, prošaputala je mazno.
Upalila je muzičku liniju, smjestila se u naslonjač, lagano rastvorivši kućni ogrtač. Poštar je već na prve taktove krenuo u akciju. Izvijao se u ritmu muzike skidajući dio po dio uniforme. I taman kada je spustio hlače, iz mraka se začulo štucanje.
- Koji je ovo vrag? Što se događa, iznenađeno će poštar.
- A sorry stari, uletio si u krivo vrijeme na krivom mjestu na krivu osobu. Jbga. Cure, sad možete van.
- Anuška, bedačo, tip se mogao skinuti do kraja. Jest da nije baš nešto, ali oduvijek sam htjela vidjeti striptiz, urlala je Juliška.
- Hik, sorry, hik, stara, ali znaš hik da inače ne pijem.
- Vi ste spaljene! Niste normalne, vikao je poštar trčeći polugol van.
O, da. Bio je to vikend za pamćenje!