Znate li zašto je Virovitica, u ne tako davnoj prošlosti, imala više od trideset mostova? Tridesetih godina prošloga stoljeća još je postojao uređeni hidrosustav do stare gradske jezgre - današnjega parka i dvorca. Tamo je bilo središnje mjesto toga sustava: kružni opkop oko dvorca, a voda se dovodila iz Ođenice.
Izvorište virovitičkog hidrosustava bilo je na mjestu skretanja toka ođenice između Ljubljanskog mosta i Dudnjaka (između jugozapadnih krajeva Marinove i Ljubljanske ulice, danas Petra Preradovića i Pavla Radića). To mjesto i danas stari Virovitičani nazivaju brana. To je mjesto prije izgradnje virovitičkoga bazena (1942.) bilo aktualno kupalište mladeži. Izgradnja hidrosustava započela je prije turskih osvajanja (1552.) sudeći prema ranijim grafijama virovitiče utvrde na kojoj dominira kružni vodeni opkop oko gradske jezgre. Iako je grof Pejačević prilikom gradnje virovitičkoga dvorca (1801. - 1804.) srušio ostatke srednjovjekovne tvrđave nije se mogao otuđiti svojoj opsesiji lakističkoga i romantičarskoga ugođaja u svom novom domu: neoklasicistički dvorac s mladim perivojem-parkom i vodom oko njega. Ipak, sačuvao je neke detalje, a najznačajniji je detalj gradska vrata s velikom heraldičkom kompozicijom.
Zanimljiv je podatak da Mara Matočec, prva podravska spisateljica, prosvjetno-kulturna aktivistica i prva hrvatska politička, koja je posljednih 40-tak godina svoga života provela u Koriji kraj Virovitice, prva bilježi podatke o virovitičkim potocima 1936. godine, a o toj temi napisala je i pjesmu koja se nalazi u fotodokumentaciji na kraju ovoga teksta. Sve do 1945. razglednice svjedoče o brojnim virovitičkim mostovima koji su bili izrađeni ili od slavonske hrastovine ili zidani kamenim blokovima. Neki važniji imali su uređen kolnički i pločnički sustav. Barok se očitovao i u gradnji mostova: bačvasti svod, a ograda dvostrano načinjeni zid od opeke na krajevima povijen tako da ljevkasto širi pristup mostu.
Tok hidrosustava, kako sam već spomenuo započinjao je kod brane. Svoj put nastavljao je naglo prema sjeveru, između Suhmanove gostionice i Šimunovićeve brijačnice (zapadno od zgrade Gimnazije). Nadalje tok prolazi današnjom Massrarykovom i Trgom Ljudevita Patačića i tamo dolazi do prve bifurkacije - račvanja toka, i to točno na igralištu nekadašnjeg doma društva Hrvatski sokol (virovitičko kazalište). Jedan dio toga potoka nazivao se različito: Rika, Verevča i Ver, a drugi dio nije imao ime i prolazio je između Obrtne zadruge i stare Glazbene škole te se ulijevao u središnji kružni opkop.
Najljepši virovitički most nalazio se ispred crkve sv. Roka. Smješten nedaleko općinske zgrade i secesijske Plevnikove kuće par excellenceje povezivao skladan ansambl Trga: crkvu, ljekarnu i nasuprot Palaču Pejačević. Dragulj mosta bio je spomenik, skulptura sv. Ivan nepomuka, koji je poznat kao svetac zaštitnik mostova.
Zanimljiv je podatak da su početkom XX. stoljeća postojale indicije da se zatrpa opkop oko dvorca te da se ondje započnu graditi obrtničke zgrade. Jednu takvu uspio je izgraditi g. Vargović za svoju krojačku radionicu (Ekološko društvo i LIK Nikola Trick). Danas zapravo začuđuje kako je odvjetnik BramimirDomac 1920. intervencijom Povjerenstva za zaštitu spomenika uspio spasiti opkope od uništenja.
Izvor: Silvija Salajić et al., Srednjovjekovna nizinska utvrda u Virovtici, Gradski muzej Virovitica, 2006, 75-80