Benčić: HDZ pogodovao stvaranju porezne oaze u nekretninskom i turističkom sektoru
Petrov: Porez na nekretnine je prelijevanje iz šupljeg u prazno
Novinarka i diplomatkinja Aurora Weiss najavila predsjedničku kandidaturu
Grbin: Porez na nekretnine je potreban, ali ne smije biti novi udar na građane
Istraživanje: Samo 1, 2 posto hrvatskih građana ima potpuno povjerenje u sudstvo
Ministar: Nije potrebno da uz svako dijete u posebnom razredu sjedi i pomoćnik
Kekin: Progovarat ću o ustavnim vrijednostima socijalne države

  Priča

Ukradeno

  Sanja Mrzljak / Slatina           29.12.2008.         3448 pogleda
Ukradeno

Danas sam postala siromašna.

Siromašnija za osmijehe, ne mislim nikad na ono materijalno, meni je bitno ono duševno, ono što mene određuje i po čemu sam posebnija od drugih. Meni je to zaista bitno. Nisam romantičar, ne zaluđujem se idejama i snovima, ne planiram budućnost unaprijed, ponekad i deteologiziram. Ja živim dan po dan, ostvarujem ciljeve koji me vesele, uzimam ponuđeno od strane života tolikom silinom i brzinom da ni Život sam ne osjeti da nešto gubi.

Danas se nešto promijenilo.

Otrčala sam iza zaklona crnog platna kazališne scene vlastita života, podigla zidove i bodljikave žice oko osjećaja da ih netko opet ne otrgne od mene, zatvorila vrata za sobom i odlučila odbaciti zvonki smijeh...zbog njega. Nisam mislila da ću biti tako slaba. Nisam mislila da ću odustati od života i da će samo duboke bore na mom licu odavati mjesto gdje se nekad nalazio osmijeh.

Zaista sam bila posebna. Svi su voljeli moj osmijeh, uključujući i njega. Sad kad njega nema, ne vidim razloga smijehu. Smijeh bi bio puno gori od suza koje ni ne osjetim dok klize niz lice, koje padaju prema zemlji, stapajući se s njom, vodeći ljubav s prašinom, postajući  deturpirana masa pred mojim očima...Zamaskirati osjećaje ne želim, nisam od onih licemjera koju pokušavaju sakriti vlastito lice pred namještenim maskama na licima drugih. Jedan osmijeh zapečatio je rastanak.

Prekrila sam uši da ne čujem smijeh prevaranata života, zatvorila oči da ne vidim ljepotu osmijeha na usnama onih koji vole, ugušila otkucaje srca da ne osjete toplinu iskrena osjećaja...Iako traje trenutak, ne želim da itko više zapamti moj osmijeh, da se sjeća mog veselja i sreće, pružene ljubavi – osim njega. Njemu će on trajati vječno. Bili smo slični poput dvije kapi vode, samo različitih odraza – moj osmijeh zapečaćen je na njemu i ostaje samo njemu u naslijeđe.

Ako se ikada poželi vratiti, dočekat će ga osmijeh - na mjestu gdje su nekad postojale duboke bore.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

pink_girl
26.1.2009. 0:49
vauuu..predobro! ..taman se mogu pronaći u ovoj priči.... :`(
LILI2511
22.1.2009. 8:22
lIJEPO,A LI TUŽNO...NADAM SE DA NIJE PREVIŠE ISTINITO


Još iz kategorije Priča



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.