Gotovo sedam tona ribe, prema procijeni ribočuvarske službe, uginulo je u petak nakon što je iz jezera Lisičine kraj Voćina u Virovitičko-podravskoj županiji, ispuštena voda kako bi se, kako im je rečeno, sanirala brana. Čitavim krajem, u blizini zaštićenog područja Parka prirode Papuk, širi se nesnosni smrad truleži mrtvih amura, divljih babuški i šarana. Među njima je i nekoliko tona mlade ribe jer se šaran izmrijestio.
U subotu ujutro, u potoku u koji je voda ispuštena, poneka riba se još uvijek borila za život koprcajući se u plićaku među tisućama plutajućih. Prozor je grozan, a oni slabijeg želuca ne usude se prići bez maske.
Ribočuvar Zajednice športskih ribolovnih udruga Orahovica, Čačinci, Zdenci, Crnac i Voćin Damir Tankosić je očajan. Stalno ponavlja kako se ovakva ekološka katastrofa može dogoditi samo ljudskim nemarom i nebrigom te kako za štetu vrijednu najmanje sto tisuća eura netko mora odgovarati. A i namiriti je! „Uobičajena procedura je da izvođač obavijesti ribolovno društvo ili zajednici ribolovnih udruga koja gospodari vodama o namjeri radova nakon čega ribu treba zbrinuti u neki drugi ribnjak Međutim, nas nitko nije kontaktirao – rekao nam je.
Ukupno štetu je ovom trenutku teško procijeniti jer potok duž cijelog toka do ušća u dvadesetak kilometra udaljenu Dravu nosi uginulu ribu koja se raspada i truje okoliš. Doznajemo da stočari iz okolnih sela u njemu napajaju stotine grla stoke, a blizini su i bunari s pitkom vodom.
Izjave o tome tko je odgovoran za ovaj ekocid su proturječne. „Jedni kažu jedno, drugi drugo, a treći šute. Navodno je vodu ispustio djelatnik tvrtke „Brana“ iz Virovitice, po nalogu "Hrvatskih voda". U "Hrvatskim vodama" tvrde da oni nisu dali nalog“, kaže Tankosić.
Naši sugovornici navode kako su obavijestili i policiju. Došli su fotografirali i rekli im kako to nije u njihovoj nadležnosti. Zabrinuti su i zbog pokušaja zataškavanja jer su u obližnjoj šumi rano ujutro zatekli ranike „Brane“ kako kopaju rupu u kojoj bi zakopali uginulu ribu. Kad su se ribiči i mještani počeli okupljati obustavili su radove.
Kraj isušenog jezera čije dno prekiva uginula riba zatekli smo Sašu Pejanovića iz Voćina. Svake subote ovdje dovodi sinove Petra i Davida na pecanje. „Ove subote zatekla nas tuga i jad. Nemam riječi kojima bih ovo opisao. Žalosno je to gledati i ne mogu sinovima objasniti što se dogodilo. Ni odraslom čovjeku nije jasno da je tako što moguće, a kamo li djeci. Što je najgore za ovo nitko neće odgovarati kao i za sva ostala nedjela u ovoj državi, rekao nam je Saša.