Buvljak na prostru bivše vojarne u vrlo kratkom roku postao je mjesto nezaobilazne nedijeljene trgovine i razmjene dobara, tjednih susreta i ugodnih razgovora i šetnje prije podnevnog ručka. Mjesto je to na kojem se pune baterije pozitivnom energijom i s kojeg svi odlaze zadovoljni – i prodavači, i kupci, i kibici. I ne dolaze ovdje samo Virovitičani i Virovitičanke. Oni koji dolaze izvan naše županije kažu da je virovitički buvljak jedan od najboljih – po organizaciji, broju prodavača i kupaca, količini ponuđene robe i prometu. Virovitički brend, rekli bi. U isto vrijeme buvljak je, kao i svi buvljaci na svijetu, mjesto povratka u prošlost, nostalgije, čežnje za prohujalim vremenima, tuge za onim što je bilo i što se ne može vratiti. Ovo su priče s buvljaka.
***
Prekrasno osunčana i ugodno topla, četvrta rujanska nedjelja izmamila je na virovitički Buvljak znatno više izlagača i posjetitelja nego inače. Da postoji neki mjerač kupaca, kibica i šetača možda bi mogli govoriti o rekordnoj posjeti ovoga ljeta. Kako toga nema ostaju nam samo slobodne procijene, a one su, znamo to, vrlo relativne, subjektivne i u konačnici nezahvalne. Ljudi su očito izbjegavali ekstremno visoke temperature u srpnju i kolovozu i ono naglo zahlađenje i kiše u prvoj polovici rujna i jedva dočekali da se promuvaju između štandova ili donesu nešto na prodaju.
Uz uobičajenu ponudu starina, antikviteta, dijelova namještaja, alata i raznih rabljenih predmeta te voća i povrća ove nedjelje dominirale su vreće s krumpirom, a hit su bili kesteni iz Daruvara i ovčji – travnički sir napravljen po vlašićkoj recepturi. Dvije su mlade djevojke, vjerojatno srednjoškolke, isključivo prekapale po kutijama s knjigama i veselo se smijale nekim naslovima, a posebno su bile oduševljene kada su naišle na staro izdanje Tarzana. Jedna je mama, pak, listala longplejke da bi iz hrpe izvadila Greatest hits Janis Joplins iz 1972. (onu na kojoj se slavna američka rock-blues bijela pjevačica s glasom crnkinje, smije zavaljena na motoru i Paula McCartneya iz vremena nakon Beatlesa.
- Odličan izbor! – kaže joj vlasnik kolekcije čije ploče vrijede od pet eura na dalje.
- To je za moju kćer, želi slušati ploče. Imate li možda gramofon i koliko bi koštao?
- Imam, ali ne ovdje. Prodao bih ga za 300 eura.
- Vjerojatno vrijedi, ali ne bih sada dala toliki novac za nešto što će možda slušati kratko i odbaciti ga kad se izdovolji.
Gospođa je, doznali smo kasnije, pronašla gramofon za 15 eura.
***
Sav ovčji sir što je Nevenka Grabovac iz Grubišnog Polja donijela planuo je u roku odmah. Posljednji kolut bratski je podijelio s parom, takođe jako željnim ove delicije, virovitički poduzetnik Kristijan Štengl, redoviti posjetitelj Buvljaka. Došli su u isto vrijeme, i brzo pronašli komromisno rješenje. „Obožavam ovakve vašare, to je najbolje mjesto za nedjeljni prijepodnevni provod, a simpatično je što ovdje možemo kupiti i ovakve delicije kao što je ovčji sir. Prefin je, naprosto ga obožavam. Ovdje dođem i po jabuke musavke. To je nešto posebno, tu svježinu teško mogu opisati, to se mora probati. To su stare sorte koje ne blijede i vrijede svakog eurića. Nakon što obiđem buvljak, u 11:15 biciklom preko Ribnjaka do Lončarice, a onda na ručak. Danas blagujemo domaćeg pijevca – nema boljeg“, kazao nam je Kristijan.
Gospođa Grabovac s obitelji na bilogorskim padinama uzgaja 120 ovaca. Dobije trideset do četrdeset litara mlijeka dnevno, sada nešto manje jer se u siječnju čeka janjenje. „Od dvadeset litra dobijemo šest i pol do sedam kilograma sira. Puno se radi, nema vikenda i godišnjeg odmora, stalno smo zauzeti, ali kad podvučemo crtu – isplati se“, optimistična je sretna današnjim utrškom grubišnopoljska mljekarica i sirarka. Kaže da svu proizvodnju plasira na kućnom pragu, a na virovitički Buvljak dođe povremeno.
Prvi ovogodišnji urod kestena Virovitičanima i njihovim gostima ponudila je Amalka Polak iz Daruvara. Jedna mjerica manjih išla je po tri i pol, a velikih po šest eura. U Daruvar nije vratili ni jednu, a prodala je i nekoliko sadnica po 10 eura. „Najbolje je sad u jesen posaditi jer su ljeta sve toplija, vrućine su ekstremne. Rizik je saditi ih u proljeća. Do prvog roda treba od tri do osam godina, zavisi od sorte. Ovo su domaće, srednje rane, otporne na rak kore. Nije zahtjevan, dok je mlad malo se obreže, kasnije se brine sam za sebe. Zahvalan je za uzgoj, jedini posao je pokupiti plodove. Samo je bitno da nije na zemlji koja zadržava vodu“, poučavala je gospođa Polak zainteresirane. Njen nasad je mlad, stotinjak stabala, i još ne postiže značajne količine. „Tko god ima mogućnosti neka posadi neko drvo zbog ekoloških promjena. Preporučam kesten jer je dekorativan, daje hladovinu, a na kraju je i hranu. Moja baka je pričala: Tko stablo posadi ono će višestruko da ga nagradi“, uvjerava nas sugovornica.
Strast specijaliste ortodonta u mirovini Ivana Rončevića iz Našicasu motori. Nekada ih je vozio, danas ih skuplja. Dvadeset je u kolekciji. Buvljake obilazi u nadi da će naći neki zanimljivi primjerak koji će obogatiti zbirku, ali je razočaran što je sve manje dobrih majstora koji bi ih popravili, dotjerali, restaurirali. U Viroviticu dolazi povremeno, kupio je tek uramljenu fotografiju auta Silver Ghost iz 1906. Bio je to prvi je to model automobila engleske tvornice Rolls-Royce osnovane iste te godine.
Ivica Kobetić iz Badljevine, sela između Daruvara Pakraca obilazi buvljake zbog značaka. Ima ih oko tri stotine. U užem interesu su one s motivima automobila, auto industrije i sportskih klubova, napose nogometa i posebno – Dinama. Što se Dinama tiče, skuplja sve što ima veze s klubom iz Maksimira. „Navijač sam Dinama, neki dan sam u Zagrebu kupio kaiš, da o za njega 40 eura. Pripremao se za pobjedu, a ono gubimo“, zaprepašteno će Ivica.