„Ne gubite nadu, jer čuda su moguća, a obitelji osobe koja mi je darovala bubreg, mogu samo reći hvala jer ste mi dali novi život " - do suza ganut i zahvalan poručuje 59. godišnji Virovitičanin Darko Marendić. On je u siječnju ove godine, zahvaljujući međunarodnoj mreži Eurotransplant, nakon osam godina dijalize dobio novi bubreg. Darko, veterinar u mirovini, bubrege je izgubio zbog visokog tlaka od kojeg boluje još od mladosti.
- Kad sam prvi put ukopčan na onaj stroj, glavom mi je proletjela misao, Bože, kako ću izdržati ova četiri sata i to čak tri puta tjedno? Život mi se sveo na dva slobodna dana u tjednu i stalni gubitak nade da će se išta promijeniti. Onaj koji to ne prolazi, ne može ni slutiti kako je - sjeća se Darko koji je prije godinu dana preživio i infarkt te su mu ugrađene tri premosnice. No odlučio je biti borcem, pa je i na more išao kao na, veli „turističku dijalizu" - u bolnice između Makarske i Šibenika, a ovo će nakon punih osam biti prva u kojem će, kaže, morati smisliti što će raditi sa čak sedam dana u tjednu. Novi bubreg vratio mu je nadu u život koju sada dijeli s drugima.
- Kamoli sreće da se bubrezi nađu i za moje supatnike, sve bolesnike i moje prijatelje koji se još uvijek liječe na odjelu dijalize - poželio je Darko u utorak, kada je cijeli svijet obilježio Međunarodni dan darivanja i transplantiranja organa.
Na području Virovitičko-podravske županije deset je pacijenata koji čekaju na bubreg, u Hrvatskoj je oko 1500 osoba koje čekaju novi organ. U posljednje dvije godine četiri su pacijenta s područja županije uspjele dobiti nove organe, uglavnom uz pomoć međunarodne mreže donatora, a bilo bi ih i više, procjenjuju liječnici i sami pacijenti, kada bi ljudi bili upućeniji koliko i sami mogu pomoći.
- Iako u Hrvatskoj vlada pretpostavljeni pristanak na darivanje organa u slučaju smrti, kada dođe do toga da i nađemo potencijalne donatore, obitelj je najčešće ta koja u tome ne vidi smisla. Zato do danas, unatoč nekoliko potencijalnih donatora, nemamo niti jedan organ koji je iz naše bolnice otišao za transplantaciju. U slučaju tragedije preteško je odlučivati o organima osobe koju volimo a koju smo izgubili, no to je ujedno i jedini način da se iz tragedije spasi jedan novi život - smatra internistica, dr. Marijana Živko, koja ocjenjuje da je akcija Zaklade Ana Rukavina puno doprinijela tome da ljudi postanu svjesni toga koje blago za druge već nose u sebi.
Darovati sebe - od rožnice do koštane srži
Iako i transplantacija nosi sa sobom određeni rizik - da tijelo odbaci organ, a djelovanje pojedinih lijekova nakon transplantacije može utjecati na, primjerice, rad srca, neupitna je promjena kvalitete života nakon dobivenog organa. Donator može biti i živuća osoba, najčešće u slučaju koštane srži ili bubrega. Sa samo trećinom jednog bubrega, osoba može voditi potpuno normalan život, poručuju liječnici koji apeliraju na sve ljude dobre volje da se priključe mreži donatora. A što se sve može donirati? Samo neki od organa su rožnica, srce, bubrezi, pluća, gušterača, zatim crijeva, te kosti i koštana srž.