Benčić: HDZ pogodovao stvaranju porezne oaze u nekretninskom i turističkom sektoru
Petrov: Porez na nekretnine je prelijevanje iz šupljeg u prazno
Novinarka i diplomatkinja Aurora Weiss najavila predsjedničku kandidaturu
Grbin: Porez na nekretnine je potreban, ali ne smije biti novi udar na građane
Istraživanje: Samo 1, 2 posto hrvatskih građana ima potpuno povjerenje u sudstvo
Ministar: Nije potrebno da uz svako dijete u posebnom razredu sjedi i pomoćnik
Kekin: Progovarat ću o ustavnim vrijednostima socijalne države
  Ivica Smolec, Velika Gorica           22.06.2008.         2001 pogleda
Tata

Uvijek u maminoj sjeni. Voli te onako, sa strane, nenametljivo. Možda tek nakon što prođu silne godine shvatiš da te voli. I koliko te voli. Možda ga počneš prihvaćati tek onda kad shvatiš da si mu sličan. Možda tek kad umre počneš razmišljati o svemu, raspletati u mislima davne događaje, raščlanjivati njegove riječi i postupke. 

Jer mnogi tate nerado pokazuju osjećaje. To im je mana. Ali to ne znači da ih nemaju. Možda je s ponosom pričao o tebi nekim ljudima koje ne poznaš, možda mu je i glas zadrhtao i oko se ovlažilo pritom. A zatim je došao kući i ti si vidio samo strogi pogled. I pitao te jesi li izvršio svoje obaveze. Mrzio si ga tada ili si ga doživljavao kao neminovnost, kao profesore u školi ili vratare u kinu. Ili kao susjedovog psa koji je uvijek bijesno lajao na tebe s druge strane ograde i pokazivao ti blještave, oštre zube. A kad si mu se, konačno, nakon dugo vremena, usudio prići i nešto mu nježno reći, gurnuti ruku kroz ogradu i dodirnuti ga - dobio si novog prijatelja.

Moj tata je star i bolestan. Oduvijek je malo pričao, sad priča još manje. Kad ga posjetim, pričamo o njegovim strastima kojima ispunjava dane. Uglavnom je to gledanje sporta na televiziji. Ponekad pričamo o kuhanju. Nekad je jako volio kuhati i kuhao je fino. Sad mu je fina hrana zabranjena a i umjetni zubi ne rade kako treba. Kad je vrijeme povoljno, niti hladno niti vruće, i kad se bolje osjeća, odlazi u obližnje šume s lijekovima za srce u džepu. Jedna od strasti, kojima ga je mama zarazila, su šetnje šumama i branje šumskih plodova. Svaka sezona daje ponešto a tata je tužan ako išta od toga propusti. Visibabe, đurđice, mirisna trava, gljive, kesteni...

Ponekad, kad dođem, namjestim mu novi program s kabelske televizije, popravim mali tranzistorski radio ili kupim novi (jer je onaj veliki radio daleko od fotelje, daljinski upravljači su komplicirani za rukovanje, a on voli svakih sat vremena čuti svježe vijesti i prognozu). Donesem CD s glazbom koju voli slušati ili DVD s obiteljskim fotografijama i slikama prirode. Ponekad ispričam vic kojem se on tako slatko smije da se uplašim za njegovo srce, komentiram s njim zadnju utakmicu Dinama ili reprezentacije...

Ja više nisam klinac i puno stvari sam shvatio. Tata je neminovnost. Sudbina ti ga je dodijelila. Ili tebe njemu. Kako god, samo jednog imaš. Dok ga imaš. Tata ne traje vječno. Voli ga dok je tu! 

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priča



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.