Ponekad prođe i po tjedan dana da se Ivo, Josip i Franjo ne nađu u omiljenom kafiću. Do tada se dogodi ponešto novih situacija oko kojih krene rasprava ili jednostavno razgovor. Sa zadovoljstvom su dogovorili sastanak, a pošto su odgovorni i cijene svoje sugovornike i prijatelje, nitko nije kasnio.
Međutim, ponekad, ne često, razgovor krene u drugom smjeru, a razlog je taj što im se zna priključiti četvrta osoba, najčešće prijatelj iz djetinjstva ili iz škole. Taj četvrti se obično mentalno nije pomaknuo dalje od navedene škole pa počinje komentirati dnevne vijesti koje je čuo na TV-u ili pročitao na nekom od internetskih portala. Naravno da je trenutno glavna vijest broj novo zaraženih korona virusom pa se Dado, prijatelj iz srednje škole, našao stručnim objasniti o čemu se tu radi. Osim što je sve to namještaljka i laž, Dado je stao objašnjavati koja je svrha te magle oko korone.
- Tako nas čipiraju, zato su izmislili koronu.
Sljedećih pola sata stručno im je sve podastro na stol. Jedino što taj veliki stručnjak za sve nije znao je činjenica da se monolog može slušati najviše šest minuta, a nakon osam slušači su već duboko u svojim mislima. Tako su i trojica prijatelja staklenim pogledom prolazili kroz Dadu i razmišljali je li pametno naručiti novu litru vina ili se trebaju uljudno ispričati važnim obavezama i napustiti kafić. Ipak, potpuno neočekivano, oglasio se Ivo:
- Znači ti misliš da smo i nas četvorica čipirani.
- Naravno, to je cilj svjetskih moćnika, posebno Amerike.
Ivo se sjetio prijatelja iz osnovne škole koji već desetljećima živi u Kanadi pa je izvadio mobitel iz džepa i nazvao ga s ciljem da razriješi dvojbe koje muče svekoliko pučanstvo. Prijatelj se odmah javio, pozdravili su se, pitali jedan drugoga za zdravlje pa je Ivo krenuo na bit poziva. Zamolio ga je da provjeri je li njihov prijatelj iz škole, ovdje prisutni Dado, čipiran od strane CIA-e ili neke druge nadležne tajne službe.
- Odmah ću provjeriti pa ti se javim za nekoliko minuta, izustio je pa prekinuo vezu.
Četvorica nazočnih iskoristili su pauzu za natočiti nove gemište u prazne čaše. Jedva da su otpili gutljaj kad je zazvonio Ivin mobitel.
- Ovako stoje stvari s Dadom: Čipirali su ga čim je krenulo to s koronom, pratili ga nekoliko mjeseci pa odustali. Naime, pola službenika je završilo na psihijatriji prateći ga. Prvo su mislili da je pravi profesionalac i da ih stručno navodi na krive zaključke, a kada su shvatili da on stvarno iznosi stavove u koje vjeruje nisu mogli doći sebi. Dogovorili su tretmane kod psihoterapeuta i odustali od čipiranja. Isključili su odašiljače koje su ugradili u Damira preko gradskog vodovoda, ali tu nije kraj priče. Digli su ruke od čipiranja cijele Hrvatske, njihovi agenti nisu baš toliko stručni pa je postojala opasnost da padne cijeli sustav tajnih službi u SAD-u.
Nakon razgovora Ivo je isključio mobitel i priopćio društvu:
- Dado je u pravu, Amerikanci prate što pijemo, a otkrili su i važnu činjenicu da Dado prdi kad piša.
- Eto, što sam vam rekao, vikao je Dado pa su ga čuli svi gosti kafića.
Zatim je sav ponosan i važan pozvao konobara i naručio novu rundu pa nije primijetio Ivu koji je značajno namignuo prijateljima.