Gotovo tisuću ljudi iz svih krajeva Hrvatske te iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Mađarske, Italije i Slovenije posjetilo je u subotu u Virovitici 3. burzu malih vlakova. Okupili su se u prostoru bivšeg kafića na Željezničkom kolodvoru, razgledali izložbu malih vlakova i maketa u kolodvorskoj zgradi i družili u novom Caffe baru „Cug“.„Virovitica je definitivno postala prepoznatljivo mjesto za maketare“, oduševljeno je na kraju dana komentirao Goran Denac, osnivač burze i idejni začetnik izložbe „Virovitica voli vlakove“.
Na burze vlakova širom svijeta dolaze hobisti, zaljubljenici u male vlakove – kolekcionari koji ih skupljaju i modelari koji ih izrađuju. Donose stvari koje više iz raznih razloga ne trebaju u svojoj kolekicji ili su nešto kupili u kompletu pa su ih razdvojili i sada prodaju ili razmjenjuju. Međutim, kupoprodaja je tu, kažu nam svi odreda, najmanje važna. Dolazi se zbog druženja, upoznavanja i razmjene iskustava. Tako je bilo i u Virovitici.
Aleksandar Petrović, kriminalistički tehničar iz Lapova u Srbiji prepoznao je po glasu Tomislava Tumbasa iz Subotice dok je ovaj davao izjavu našem portalu. Znaju se s Foruma malih željeznica, nekoliko puta su se čuli telefonom i eto, sasvim slučajno, upoznali u Virovitici. Svjedočili smo srdačnoj stici ruku i dugom prijateljskom zagrljaju!
Tumbas se željeznicom bavi od desete godine kada je za rođendan dobio prvu garnituru vlakova. Po zanimanju je elektroničar i tv mehaničar pa je kod malih vlakova zadužen za finu mehaniku i elektroniku. Gorano ga je pozvao na prvu burzu, rado se odazvao i od tada redovito dolazi u Viroviticu. Ovoga puta doveo je i sina Alena koji također obožava vlakove i već se specijalizirao za digitalizaciju i zvukove.
„Nije cilj burza, kupiti ili prodati, cilj je družiti se s ljudima. Napravili smo jedan mali izlet u Viroviticu, upoznali grad, vidjeli ljude s kojima dijelimo iste radosti i dobro se osjećamo“, kaže Tomislav.
Lapovo, poznato željezničko čvorište još iz bivše države nalazi se 110 kilometara južno od Beograda što znači da je Aleksandar među onima koji su najduže putovali do Virovitice. „To je mala kilometraža za ovakve stvari. Vidjeli smo na Forumu što se događa u Virovitici, ali Forum ne može dočarati ono što vidiš i doživiš uživo. A ono što sam ovdje doživio je fantastično, ovakvo nešto lijepo na ovim prostorima još nisam vidio“, izjavio nam je Aleksandar.
Požežanin Vladimir Protić, novinar i urednik tjednika „Kronika Požeško-slavonska“ slaganjem maketa bavi se od gimnazijskih dana i često obilazi slična događanja širom Europe. „Možeš naručiti preko Interneta što god poželiš, ali to ne može zamijeniti živi susret s ljudima. To je nešto što je opipljivo. Ovo što rade Virovitičani je predivna stvar. Treba pohvaliti prije svega entuzijaste koji su pokrenuli priču, a onda i one koji su dali prostor za izložbu i Turističku zajednicu Virovitice koja daje podršku“, ističe Protić.
Antun Urbić Backo iz Zagreba vlasnik je najveće i najzanimljivije maketa u jugoistočnoj Europi – ravno kilometar pruge, sto kompozicija, 300 skretnica, skijaši koji se spuštaju niz brdo, rasvjeta koja se pali noću na pruzi i po kućama, cestovni promet, grmljavina, munje… I sve to posjetitelji mogu vidjeti u središtu Zagreba. Maketa će za par dana dobiti i efekt prave kiše i klizalište kao na Tomislavovom trgu, a nešto i kasnije i novih 250 četvornih metara što će je svrstati najboljih u Europi. „Kao veliki zaljubljenik u vlakove u Viroviticu sam jednostavno morao doći. Mi imamo najveću maketu koja je postala turistička atrakcija glavnog grada, ali ovdje ima puno vlakova što također može postati zanimljiva turistička atrakcija“, kazao nam je Backo.
Leo Roudi iz Lendava kod Murskog Središće u Sloveniji željeznicom se bavi od malih nogu, a specijalizirao se za izradu lokomotiva. „Goran je imao vraške petlje da se upusti u ovu avanturu i sreću da živi u Virovitici koja mu je dala potporu pa je kratkom vremenu ostvario svoj dječački san. Ovdje sam prvi put i oduševljen sam ovom izložbom koja će jednog dana postati muzej. Ne zato što je na njoj izložena jedna moja maketa i dva modela koje sam ja samo za njega izradio već cjelokupnom postavkom“, oduševljen je Leo.
Luka Ercegovac iz Koške u Viroviticu je došao prvi put i oduševljen je. Oduvijek su ga fascinirali veliki strojevi, a ljubav prema vlakovima usadio mu je ujak željezničar. Završio je školu za strojovođu, ali još ne radi u struci. U slobodno vrijeme bavi se maketarstvom izrađuje lokomotive i vagone. Do sada je napravio 24 makete, ovo mu je druga izložba. „Djed je bio bravar, od njega sam, kad je umro, naslijedio bravarsku radionicu, pa sam u njoj počeo raditi makete“, priča nam Luka.
Steva Ćibić iz Beograda je inženjer željezničkog strojarstva, završio je srednju željezničarsku školu za strojovođu, ljubav prema željeznici je naslijedio od oca koji nije željezničar. Izrađuje modele od mesinga, a trenutno radi dva: parnjača 01 i elektromotorni vlak 412 JŽ, poznatiji kao Gorbačov. „Drugi put sam u Hrvatskoj, prvi pit u Virovitici. Poprilično me iznenadila količina i obim modela. Nisam mogao vjerovati da ću ovdje zateći sve ovo. Rekli su mi da u Virovitici ima maketa i na tome se zasnovalo moje putovanje. A kad sam vidio tu raskoš pitao sam: Tko je pogriješio u informaciji? Nije samo maketa, nego je to zaista muzej. U Beogradu se organiziraju burze jedanput mjesečno, ali ni približno ovako“, naglasio je Ćibić.
I tako smo mogli nanizati jedan do drugoga sve posjetitelje i sudionike 3. burze malih vlakova i nitko ne bi štedio riječi hvale i lovorike. Virovitica je uz Viroexpo, Virkas i Fra Ma Fu festival dobila još jedan adut zbog kojeg se dolazi, po kojem ga se spominje izvan granica Hrvatske i po kojem ga se pamti. I ovoga puta smo pokazali da možemo biti grad koji ima što ponuditi gostima, i da možemo biti odlični i srdačni domaćini. To potvrđuju i riječi ekipe iz Beograda s Foruma malih željeznica. „U Virovitici smo primjeni kao državna delegacija, na najvišem mogućem nivou. Osjećali smo se kao kod kuće, opušteno i uz svu pažnju da nam nešto ne nedostane“.