Ne ulazim u kvalitetu stava, ali tvrdokorni princip je bitan u ostvarivanju
svih mogućih nesporazuma i niz kontakata samo zbog naravi, mračnog mentaliteta
skupine čija vibra huji i šiba... do kosti, zbog preslatke kave, usiljenog snobizma
i hipersenzibilizma kad su u pitanju pizdarijice poput pudlica i njihovih extra
- hair - care kutijica kojom vlasnik održava svog cucka.
Nije to ništa od lošeg vina. Baš naprotiv, to su licemjerne izjave jer čovjek
ne može izravno doći do lošeg vina. Loše vino se krije par dimenzija ili slojeva
vremena ispod nas, ali se na određenoj frekvenciji podudaraju pa mi možemo znati
u isto vrijeme šta se dešava. Za alkoholni delirij od lošeg vina potreban je
čovjek koji ima dobru i opravdanu emocionalnu osnovu za razbijanje i utovljavanje
sebe lošim vinom. Znači dok čovjek dosegne tu razinu deteoracije, da mu točka
gledišta u dimenzije i oko njih bude ista kao kod gmaza, onda se gazi da još
bolje osjeti kako mu savjest runi nad mozgom trunje njegova neuspjeha. Rez je
otvoren, cigareta... oblaci sive smrti, smrt koja svojim manjkom intenzivnosti
crne boje ublažava pogled na jednu te istu stvar samo u drugoj haljini - sebe.
Isto je i kod ljudi, samo što ljudi griješe, a smrt rijetko kad griješi. Razmišlja
na sve načine poznate glavnom poglavaru modernog secret society-a, tajnog društva
Illuminatija i onda još na kvadrat pa na kub.
Eto to je ta priča koju mi je mama jednom ispričala prije spavanja i odonda
me proganja i svugdje je već, a i svugdje se već tepe kao sitna rezalica za
kekse. Samo da zmija ne uđe u ničije područje...