Benčić: HDZ pogodovao stvaranju porezne oaze u nekretninskom i turističkom sektoru
Petrov: Porez na nekretnine je prelijevanje iz šupljeg u prazno
Novinarka i diplomatkinja Aurora Weiss najavila predsjedničku kandidaturu
Grbin: Porez na nekretnine je potreban, ali ne smije biti novi udar na građane
Istraživanje: Samo 1, 2 posto hrvatskih građana ima potpuno povjerenje u sudstvo
Ministar: Nije potrebno da uz svako dijete u posebnom razredu sjedi i pomoćnik
Kekin: Progovarat ću o ustavnim vrijednostima socijalne države
  Zlatko Erjavec Ero           01.04.2018.         2362 pogleda
Rublje

Moj urednik Roklinger i ja ušli smo u vlak za Rusiju, pronašli svoja mjesta, odložili vrećice sa odjećom i sjeli. Odmah smo počeli praviti planove, otvorili kartu obećane zemlje i označavali gradove u kojima ćemo prezentirati zbirku pjesama koju sam napisao i preveo na Ruski, a Roklinger je uredio.

- Mogu li te zvati Rokli, upitao sam ga.

- Sjajna ideja, originalna poput tvojih pjesama, odgovorio je oduševljeno, pa nastavio: - Prvo idemo u Moskvu, imaju preko 100 knjižnica i knjižara.

Razgovarali smo nekoliko sati, pa se izuli i ispružili da odmorimo. Putovali smo tri dana i tri noći, kada se vlak zaustavio. Kondukter je viknuo da smo stigli u Moskvu. Uzeli smo svoje vrećice i izašli. Prvo smo otišli u naše veleposlanstvo i predstavili se. Veleposlanik je kimao glavom, pa okrenuo telefonski broj i nešto nerazumljivo pričao.

- Večeras imate predstavljanje zbirke u najvećoj knjižnici u gradu, obratio nam se. Vijest odmah ide na TV i radio.

Navečer smo se našli pred knjižnicom, gdje nas je dočekao brkati muškarac. Predstavio se kao ravnatelj i uveo nas unutra.

Knjižnica je bila dupkom puna, 40.000 ljubitelja dobre poezije dočekalo nas je ovacijama.

Sjeli smo na predviđena mjesta, a do nas se smjestio muškarac u uniformi. Samo je šutio. Predstavljanje je počelo. Prvo je riječ uzeo Rokli, koji se prisutnima obratio na njemačkom. Nakon kratkog uvoda pokazao je rukom na mene, ja sam ustao, uzeo zbirku u ruke i počeo čitati. Publika se počela meškoljiti, pa sve glasnije negodovati. Nisu ništa razumjeli.

Tada je ustao naš domaćin oficir, prekinuo galamu hitcem u plafon i objasnio publici da je knjiga pisana na narječju koji oni ne razumiju. Zatim je naložio da stanu u red i pripreme novac za zbirku koju ću im potpisati.

Svakoga kupca pitao sam za ime, zatim napisao posvetu i potpisao se. Rokli je uzimao novac i izdavao priznanice. Prošlo je gotovo sat vremena dok smo završili sa svih 40.000 ljudi, a na kraju reda su stajale dvije mlade žene.

-  Mi nemamo novca, ali možemo se dogovoriti, rekle su.

-   Vi ste kurve?, upitao sam.

-  Ja nisam, rekla je jedna od njih, imam muža. Ali ona je, pokazala je na prijateljicu.

-  A otkuda ti je muž? - upitao sam.

-  Iz Makedonije, odgovorila je spremno.

-   Iz kojega mjesta, bio sam znatiželjan.

-   Ne znam, završila je.

Rokli je ustao, obujmio obje oko struka i otišao. Mene je ostavio sa sedam vreća rubalja i vrećicom čarapa i majica.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priča



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.