Stotinu i trideset i dvije godine Virovitica je bila u sastavu Osmanskoga Carstva. I poslije oslobođenja (25.07.1684.) Virovitica je zadržala svoju stratešku važnost na samoj granici. Godine 1685. vojne su vlasti, koje su nastupile na virovitičko „prijestolje" nakon Osmanlija, izradile su plan za gradnju jake utvrde s obrambenim zidovima, jarcima i opkopima. Prema popisu iz 1688. Virovitica je imala tek 85 kuća, dok je nekoliko godina kasnije broj bio udvostručen! Tada je očito započeo novi život. I od tada počinje novo doba slavne virovitičke povijesti.
(Historia dvadeset i treća)
Unatoč većoj udaljenosti od ratnih zbivanja i bitki, krajiški virovitički zapovjednici su morali biti stalno na oprezu. Nikada nisu bili sigurni da ih Turci ne će iznenaditi. Naime, turska je vojska i dalje pod opsadom držala mjesta uz Savu pa je strah Virovitičana i dalje bio opravdan.
Međutim, pobjeda nad Turcima kod Sente ubrzala je odluku Bečkoga dvora da u novoosvojene krajeve od osmanske vladavine pošalje komisiju koja će provesti organizaciju nove vlasti. Isprva su željeli odijeliti vojnu i civilnu upravu. Carskim ukazom iz 1697. na čelo komisije postavljeni su talijanski i njemački grofovi. Za popis Virovitice i njezina okružja bio je 3. ožujka 1698. Određen pečujski provizor uz pomoćnika.
Raspravljajući o raznim problemima u Virovitici i okolici, kao i brojnim usmenim prijedlozima, komisija je s Virovitičanima uspjela dogovoriti jedinstveni godišnji porez u iznosu od 3000 forinti. Kako bi stanovnici lakše plaćali porez, Vojska im je dala današnja sela Bukovicu, Dugo Selo i Rezovac te Bušetinu.
Nakon toga događaja u lipnju 1698. Vojska je Virovitici nametnula novi statut. Prema duhu i odredbama taj je dokument sastavljen prema apsolutističkim načelima i sastoji se od 25 točaka. Njegova je svrha uvođenje dobroga reda i uprave u obliku naputka svim građanima i građankama, seljankama i seljacima. Jer, kako njegovu sastavljači i izdavači kažu, dobro je poznato i svakodnevno iskustvo naučava da se sve države i pokrajine, gradovi, trgovišta i općine najbolje razvijaju u kojima je uveden dobar policijski red i u kojima je vladavina zasnovana na strahu Božjem.
Silne zloupotrebe službenika i nesređeni odnosi vlastelina i stanovništva izazvali su takve nemire da je došlo do seljačkih ustanaka u Slavoniji između 1735. i 1736. Nastojeći da što bolje obavi postavljeni zadatak, Hamiltonova komisija provela je prvi zemaljski popis svih vlastelinstava, komorskih dobara i okružja, sela i gradova u Slavoniji i Srijemu izvan područja Vojne krajine. Taj je popis poslužio komisiji kao pologa za izradu urbara, pa je car Karlo 1737. objavio dokument naziva Caronila urbarialis regulatio (Karlov urbarski zakonik) kojim se napokon uređuju odnosi između vlastelina i kmeta.
U svim gore navedenim okolnostima 1736. Virovitica je također dobila svoj popis vlastelinstva. Njegov je sastavljač bio vlastelinski upravitelj A.L. Tuskay. Danas se izvornik toga popisa nalazi u Dvorskome arhivu u Beču!
Za povijest Virovitice taj popis ima višestruku materijalnu vrijednost. Sadrži dragocjene podatke o ekonomskoj, socijalnoj, demografskoj i etničkoj strukturi stanovništva prije više od dvije stotine i pedeset godina. Inače, popis je pisan latinskim jezikom, a u cijelosti se nalazi preveden u fotodokumentacijskim prilozima ispod ovoga teksta.
Zaključno: prema iznesenim podacima u popisu Virovitica je 1736. imala ukupno 327 domaćinstva, što znači da je imala i toliko kuća. Dakle, između prethodno zabilježenoga popisa broj kuća se više nego udvostručio. Najzanimljivi dio popisa je kmetska, ili da se blaže izrazim, „seljačka imovina": 252 konja, 172 vola, 350 krava, 47 ovaca, 660 svinja, 123 košnice pčela; 1377 jutara oranica, 674 kosca livada (mjera za površinu livade) i 915 motika vinograda (mjera za površinu vinograda). Računavši prema povijesnim podacima, ako je vinograd bio sastavio dio sesije, selišne zemlje, dvije su motike vinograda bile ekvivalent jutru oranice. Budući da je osnovna gospodarska grana u Virovitici tada bila poljoprivreda, bio je samo 3 trgovca i 37 „zanatlija", što kovača, što kolara, stolara itd.
Popisom iskazani ljudski i gospodarski potencijali Virovitice bili su već 1742. znatno umanjeni. Uzrok tome bila je iznenadna epidemija kuge (tada se Virovitičani zavjetuju sv. Roku i zato imamo u središtu grada prekrasnu baroknu crkvu posvećenu upravo tomu svecu). Kada je uveden županijski sustav (1745.) završila je vlast Vojske, tj. Dvorske komore u Slavoniji, kao i u Virovitici. Darovnicom Marije Terezije u Viroviticu 1750. Pejačevići, plemenitaška obitelj mađarskoga porijekla, dobiva posjede. Kasnije će početi i izgradnja velebnoga dvorca, a Virovitica tada počinje dobivati današnji oblik.
OD SADA I VI MOŽETE BIRATI TEMU VIROVITIČKE POVJESTICE!
Ako želite saznati nešto više o virovitičkoj povijesti, nekom detalju, događaju ili osobama iz bilo kojega doba, svoju želju možete ostaviti u komentaru ili napisati mail na sljedeću adresu: vlatko.smiljanic@gmail.com.
Digitalizirana biografija o Mari Matočec autora Vlatka Smiljanića od sada je svima dostupna za čitanje na sljedećoj poveznici http://issuu.com/smiljanicvlatko/docs/mara-matocec-biografija?mode=window&backgroundColor#222222.