Virovitički prosvjednici ne odustaju. I ove subote okupili su se pod satom, ali ovoga puta nisu prosvjedovali klasično niti su šetali ulicama već izveli komičnu predstavu kojom su ukazali na životnu anegdotu Hrvatske države, povezavši priču u cijelom svijetu poznatom legendom o osvajanju Amerike gdje su Indijanci izvukli kraći kraj. No, u ovoj priči su prorekli pobjedu potlačenih i budućnost poštenja. Nakon kratkog performansa amaterskih glumaca, pročitani su zahtjevi koji se traže mirnim prosvjedima, od kojih su prvi i najbitniji raspisivanje parlamentarnih izbora, te ostavka cjelokupne vlade - što su zahtjevi koordinacije hrvatskih prosvjednika.
Pozdravljamo drage gledatelje, aktivne i pasivne!
Pozvali smo vas danas ovdje da vam na pomalo smiješan način ispričamo životnu anegdotu građana Hrvatske, koju smo svi na neki način doživjeli, preživjeli i još se dalje trudimo nekim djelima osigurati bolju budućnost u kojoj nećemo samo preživljavati već i uživati.
Bio jednom, ne tako davno da bi se zaboravilo, ali dovoljno da bi postalo sjećanje, jedan narod koji je živio na predivnoj zemlji za koju su se borili, te su ju time više voljeli. Bilo je tom narodu lijepo, početak slobode i razvoja, međusobno su se voljeli, trudili jedni za druge i uživali u svojem društvu, izgledala je budućnost predivno, posuta cvijećem i dragim kamenjem. (Indijanci veselo skakuću trgom, kupe cvijeće, dijele ga međusobno, kao i kruh, plešu, vrte se...)
Na najljepšem mjestu na planeti u krvi se rodila mala država.Mala država s ogromnim srcem.Ostvario se tisućljetni san inače mirnog i poštenog naroda.Narod je klicao od sreće i oduševljenja.Konačno svoj na svom!!!!Bila je to prekrasna zemlja.Iako opustošena ratovima i vlašču tuđinaca,bila je bogata.Prediva polja i doline.Najljepše more i planine.Bistra voda i plodna zemlja."Sve je to sad naše,nikad više nečemo biti gladni!!"-veselio se pošten narod. Ali nisu svi tako mislili. Neki su u tome raju osmislili plan da sve preuzmu, jer su mislili da ne može biti dovoljno za sve. Nad mladu zemlju nadvio se tamni oblak.Dok se narod ništa ne sluteći veselio,braća ga pokrala. Oteli mu i zadnju koricu kruha,a narod prodali u roblje!!!!!!!!!! (Upadaju kauboji i otimaju kruh i cvijeće, gaze ga na podu, tuku indijance i pokušavaju ih odvesti- stjeraju ih na centar trga, indijanci tuzni pognutih glava sjede i kukaju jedni drugima) No narod ojađen izgubljenim, shvativši da se njihov san urušava i da im se njihovo oduzima, se pobunio protiv takve sudbine (poneki indijanac se dize, nagurava s kaubojima, pridruzije se još jedan),i još se buni. (Indijanci kidaju spone i dižu transparente) Zlikovci se u čudu pitaju.Pa šta vam je? Nismo mi lopovi!! Sve smo vam dali, imate što ste željeli i sada šutite da vas ne čujemo, bitange neradničke!
Ali istina je izašla na vidjelo,i uspavani narod se lagano budi.Svakim danom ih je sve više.Traže povratak otetog,traže svoj kruh!! Još ga traže, naći će ga- u jedinstvu i zajedničkoj potpori je sve izvedivo- čak i ponovno uvesti pravdu i poštenje kao kamen temeljac uspješne, demokratske države! Pobjeda!!! (Svi se vesele i počnu plesati.)