VIROVITICA - U okviru Tjedna psihologije, koji se u organizaciji Društva psihologa Virovitičko-podravske županije, održava u Virovitici od 16. do 22. veljače, sinoć je promovirana knjiga prof.dr Mirjane Krizmanić Tkanje života. O knjizi-priručniku, koja je ovoga tjedna objavljena u izdanju «Profila», govorili su dr.sc. Vladimir Kolesarić, redoviti profesor Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu i urednica Sandra Pocrnić Mlakar, a o radu na knjizi i svojim ilustracijama nekoliko riječi rekao je i ilustrator Roko Idžojtić.
Sandra Pocrnić je ispričala kako je došlo do ideje za objavu jedne ovakve knjige - help self priručnika. «Kolege, urednici i direktori, pitali su me pratim li ja tržište priručnika koji dolaze iz Amerike i koji se puno traže, dobro prodaju i otvaraju vrhove top ljestvica. Pitala sam se zašto moramo kupovati tuđa znanja kad imamo svoja i zašto moramo slušati tuđe stručnjake kad imamo svoje, pa sam se sjetila profesorice Krizmanić. Ona mi je nakon mjesec dana predala rukopis, a kada sam ga pokazala svojim urednicima rekli su mi da ju pozovem na potpisivanje ugovora. Knjiga je mudra, promišljena, okrepljujuća i životna. To nije knjiga koja podržava pristup - smijmo se, sve je dobro, misli pozitivno - to je knjiga koja kaže da ima patnje i boli i da u životu ima ružnih stvari koje treba pokušat riješiti», rekla je Sandra Pocrnić.
Prof.dr Vladimir Kolesarić je naglasio da psihologija nije samo akademska disciplina već disciplina koja je, na prvom mjestu, namijenjena pomoći ljudima. «Psihologija je struka čiji je uspjeh ovisan o tome koliko oni kojima pomažemo znaju i razumiju kao psiholog može pomoći. O psiholozima postoje stereotipi i predrasude koje ova knjiga pokušava razbiti», rekao je prof. Kolesarić.
Roko Idžojtić je izrazio nadu da je uspio ilustracije prilagoditi tekstu. «Crteže sam radio u tehnici laviranog tuša kako bi podsjećale na crno-bijele fotografije. Ilustracije zapravo predstavljaju sliku, ciklus ili strip života koji ima svatko do nas», rekao je Roko.
Profesorica Krizmanić piše o bolnim događajima, osuđivanju drugih ljudi, izboru životnog partnera, agresiji, toleranciji, primanju i pružanju pomoći, religioznosti, suočavanju s neuspjehom, suočavanju s uspjehom, smislu za humor i drugim temama. «Radeći na ovoj knjizi i ja sam osobno puno naučila. Prvo, da ne treba odmah reći ne, ja to ne mogu, nego, da treba poslušati, razmisliti pa možda zaključiti da vrijedno bar pokušaja. Naučila sam da treba poslušati savjet prijatelja i kolega, da je vrijedno pokušati ići mimo utabanih staza, izaći iz onoga na što smo navikli i što je najjednostavnije i stvarno se izložiti određenom riziku, čak i da se suočimo s vlastitim neuspjehom. Naučila sam da se čovjek čak i u staroj dobi može u nešto upustiti i to s radošću raditi», rekla je prof. Krizmanić dodavši da je pravo sjeme ove knjige niknulo u vrijeme rata kada je zajedno s prof. Kolesarićem puno radila sa stradalnicima.
«Zaključili smo da su mnogi od onih koji su u ratu bili najviše pogođeni statistički imali znatno više pozitivnih promjena nego negativnih i znatno više pozitivnih promjena od onih koji nisu bili dodirnuti ratom. To nas je naučilo da se i u vrlo teškim životnim prilikama može promijeniti čak i sustav vrijednosti koji pomaže da se lakše prežive gubici. Na osnovu toga, pisala sam knjigu iz života, a ne iz literature», zaključila je prof. Krizmanić.
