Na javnoj tribini Hrvatske stranke pravne države održanoj danas ispred Robne kuće prof.dr.sc Josip Kregar govorio je kriminalu i korupciji među vladajućim strukturama u Hrvatskoj na svim razinama vlasti. Među ostalim rekao je sljedeće: Dva razloga su me dovela u Virovitici. Prvi je poziv gospodina Siniše Prpića i njegove stranke koja ima tako jako, zvučno i pozitivno ime jer je pravna država nešto o čemu sanjamo. Ako je hoćemo, dobro je imati borce koji se za to zalažu pa nije kod mene nije bilo oklijevanja doći i obratiti se onima koji se brinu za svoj okoliš i svoju budućnost. Međutim, drugi razlog i nije tako vesel. Dosta putujem po svijetu, a kad tamo kažem da sam iz Hrvatske sažalno me pogledaju kao da mi žele izraziti sućut, potapšaju me po ramenu u kažu bit će bolje. Malo mi je neugodno - bio sam ponosan što sam odavde, uvijek sam se hvalio od kuda sam, a sad to moram skrivati jer neću da me žale. U Hrvatskoj oko sebe vidimo samo jad i bijedu, kriminal i korupciju. Nekad smo se bunili kada je netko uzeo 500 kuna, a danas se više ne radi niti o tisućama i milijunima nego o milijardama koje su nestale. To je uništilo našu budućnost i budućnost naše djece, a ja se pitam to nas je to pokrao i u čijem interesu. Često puta mislim da su riječi koje sam koristio prejake pa sam se nekako neugodno osjećao jer nisam imao dokaze, a što ću sada kada dokazi postoje? Put u pakao popločen je dobrim namjerama pa možda taj lopovluk i nije bio svjestan. Pa i ranije je bilo pogrešaka, gradili su se Obrovci i nepotrebne ceste, ali kako ću sada to objasniti dobrim namjerama kad se radi o sasvim svjesnom uzimanju novaca koji se prosljeđuju na bankovne račine i Lihtenštajnu ili potroše za predizbornu kampanju ovdje. Uzeti novac da bi se kampanja učinila skupom i pobijedilo na izborima dvostruka je greška. Kako ću se ja nositi s velikom strankom koja ima ovakve milijune jer građani će odlučiti prema veličini plakata i količini spotova na televiziji.
No, nismo još dosegnuli dno, još se ima za ukrasti i prodati - ostao je zrak i nešto zemlje. Sadašnji sistem otkriva da se ne radi o lošim ljudima koji su pokleknuli time da raspolažu neograničenom moći bez odgovornosti nego o sustavu koji se zahuktao i u kojem promjene ljudi se znači i promjene politike. Isti proces se desi kroz dvije-tri godine sa drugim ljudima, onima kojima smo vjerovali, iznevjerili su nas. Zato moramo ići ne samo na promjene ljudi nego i na promjene sistema, treba nam skromna vlast. Zašto bi penzija ili plaća bilo ono što određuje zastupnika, neka se on toga odrekne, neka živi od svoje profesije, neka bude predstavnik građana.
Ovi na vlasti računaju s našom komocijom i manjkom sjećanja. Oni misli da ćemo zaboraviti kako su nas povukli za nos i ostavili, oni misle da smo blesavi i da će nam opet prodati istu parolu, skupo plaćenu našim novcem i onda očekivati da mogu raditi kako hoće. Ta su vremena prošla, možemo im poručiti - odite dok ne mislimo da ste zli, odite dok mislimo samo da ste pokvareni.