U povodu nadolazećeg Mjeseca hrvatske knjige u Gradskoj knjižnici i čitaonici gostovala je istaknuta pjesnikinja Božica Jelušić. Predstavljanjem nove zbirke pjesama „ArijeLirika" (s podnaslovom Posvećene pjesme) pred virovitičkom publikom obilježila je 60 godina života i 40 godina književnog rada. Predstavljajući pjesnikinju voditeljica Višnja Romaj naglasila je kako ponekad nismo svjesni kvalitete i vrijednosti njenih pjesama. „To su stihovi preko kojih u životu ne možemo prijeći, stihovi koji nas ne mogu ostaviti ravnodušnima i koji iz početka plijene pažnjom i nečim što ostaje unutra", rekla je gospođa Romaj.
Arielirika je složenica od dvije riječi, objasnila je pjesnikinja. Ariel je hebrejsko ime, a lirika je rod u književnosti koji obuhvaća lirske pjesme. Ariel znači lav božji, ognjište božje - biblijsko ime koje obilježava junaka, oltar i hram.
„Simbolički to je naziv za Jeruzalem. U Kabali, Ariel je vodeni duh, a u literaturi spominje se kao zračni duh. Arielirika je lirski hod nadahnut zračnim i vodenim energijama ili sveukupnim energijama prirode. U samom naslovu knjiga se očitovala kao posvećena prirodi i onome što je priroda meni osobno dala", kazala je gospođa Jelušić.
„Poezija u zbirci tematizira neprolaznu i vječnu ljepotu prirode, ona podcrtava sklad čovjeka i prirode oduvijek i zauvijek", predstavila je knjigu Višnja Romaj i dodala: „Stihovima šećemo kroz sva godišnja doba, kroz zavičajnost Podravine, Istre i cijele Hrvatske, a sve je pomračeno prekrasnim fotografijama Andreje Dugine".
Pjesme i fotografije su protkane koloritima proljeća, ljeta, jeseni i zime pa se logično nametnulo pitanje o godišnjim dobima u umjetničkim izričajima.
„Godišnja doba u simboličnoj slovnici zapadnoeuropskog kruga su zapravo preslika ljudskog života na zemlji. Poznato je da je ta alegorija od srednjeg vijeka na ovamo ustoličena i u likovnim umjetnostima i u poeziji gdje je proljeća rođenje i mladost, gdje je ljeto napon čovjekov, zrelo i zlatno doba, gdje je jesen doba ubiranja plodava, a zima je već involucija, povlačenje i neka tiha starost. Čovjek u godišnjim dobima proživljava cijeli svoj biološki i psihološki vijek", rekla je pjesnikinja i naglasila: Godišnja doba nas daruju slikama, metaforama, kolorima, nevjerojatnim predstavama za samo jedne zadivljene oči koji se toga časa nađu. Biti unutar godišnjih doba na točno tom čudesnom mjestu gdje se odvija jedna sjajna predstava znači dobiti ono što su tvoje oči vidjele.
Božica Jelušić je čitala pjesme iz nove zbirke, a publika je mogla vidjeti fotografije Andreje Dugina koje su u knjizi objavljene. „Fotografijama je popratila pjesme, ali to nisu ilustracije. Vrlo često je pjesma nastajala kasnije ili su fotografija i pjesma nastajali posljedično u istom momentu. Fotografije nisu slagane kao ilustracija pjesama, to je jedan zaseban hod - Andreja hoda po vizualnom hodu, a ja po izražajnom".
Gospođa Jelušić govorila je i o drugim temama, najavila pisanje romana, odgovarala na pitanja slušatelja, a na poticaj publike recitirala i druge pjesme iz svoje bogate riznice.