Arheološki nalazi oko Špišić Bukovice i okolnih mjesta Starog Gradca i Bušetine svjedoče o višetisućljetnoj povijesti nastanjenosti toga kraja. Godine 1899. ondje su pronađene ostave novca iz antičkoga i srednjovjekovnog doba. Najstarije ime za Špišić Bukovicu je Bakwa, mađarska varijanta Bukovice. Pretpostavlja se da ime potječe od gustih bilogorskih bukovih šuma i teško prohodnim bukvicama. Iz neolitika (4200. - 3900. pr.Kr.) kod Bačarovog jarka pronađena je stara nastamba koja je sadržavala keramičke posude, alate te dijelove okomitog tkalačkog stana. Nedaleko toga nazali se staro naselje iz kasnog brončanog doba (1800. - 700. pr.Kr.) s grobljem što je iznimno rijedak slučaj u arheološkim otkrićima. Na cesti od Vukosavljevice do Malog Zagreba vidljivi su tragovi antičke ceste. Inače, nedaleko Bukovice prolazila je važna rimska cesta Ptuj-Osijek pa je stara Bukovica takvu priliku iskoristila kako za trgovinu, tako i za ostala zanimanja.
Prema zapisima srednjovjekovnih historiografa na Zidinama se nalazio benediktinski samostan, jedan od najstarijih u Hrvatskoj, kojega je osnovao samozvani Salamon, čazmanski župan. Gradina je poznata prema loklanom nazivu Turski grad. To je utvrda sa osam obrambenih terasa i platoom te sačuvanom zemljanom branom koja je punila akumulacijsko jezero. Nažalost, amaterska iskapanja ugrozila su taj lokalitet, a on je još uvijek profesionalno neistražen. Godine 1532. u naletu Osmanlija Bukovica i okolna sela su gotovo do temelja zapaljena, a novo naselje se počinje rađati tek sredinom 17. stoljeća.
Godine 1753. na zahtjev mještana započinje gradnja današnje župne crkve sv. Ivana Krstitelja na povišenom mjestu gdje je nekada bilo seosko groblje. Za 24 godine crkva dobila toranj, a sredinom 19. stoljeća svoj današnji klasicistički stil Između 1812. i 1851.grof Stjepan Pejačević kupuje bukovački dvorac-kuriju i ondje se nastanju se suprugom Marijom rođ. Kiss. Kao velika mecena Bukovice, 1844. podignuta joj je kapelica na bukovačkom groblju gdje se ističe da je bila plemenita dobrotvorka, dobročiniteljica sirotinje i prava majka sirota.
Marija Terezija 1748. daruje Antunu pl. Špišiću, protonotaru tek obnovljene Virovitičke županije bukovačko vlastelinstvo i od tada nosi naziv Špićić Bukovica. Oko 1785. Antun gradi jednokatnu kuriju uz nekoliko gospodarskih zgrada. Oko kurije uredio je prostrani i živopisan perivoj. Godine 1812. posjed kupuje Stjepan I. Pejačević, sin virovitičkog Antuna I. Pejačevića. Tijekom njegova gospodarenja kurija i zgrade su temeljito obnovljene. Tada kurija dobiva klasicističke oznake (poput crkve sv. Ivana Krstitelja). Nažalost, kasnije pregradnje i dovoljno nestručne adaptacije uz nove obrazovne namjene pridonjele su narušavanju značaja dvorca-kurije.
Dr. Mladen Obad Šćitaroci piše da je dvorac u Špišić Bukovici jednokatna kurija, tlorisno pravokutnoga oblika, na sjevernom ulaznom pročelju imala ranije altanu nošenu arkadnim trijemom (danas više ne postoji), a južno ulično pročelje oblikovano je s plitkim rizalitom trokutasta završetka i sa sedam prozora u prizemlju i na katu.
Izvori
- dr.Mladen i Bojana Obad Šćitaroci: Dvorci i perivoji Slavonije - Od Zagreba do Iloka, Denona d.o.o., Zagreb, 2001.
- Dr. Dragutin Feletar: Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i Zapadnoga Srijema, Hrvatski zemljopis, Zagreb, 2002.
- B. Cvetković, D. Kahrić: Tragom prošlosti Špišić Bukovice, Virovitica, 1971.
- fotografije: Službena internetska stranica Općine Špišić Bukovica
~ 2013. - DRUGA GODINA VIROVITIČKE POVJESTICE ~
...više od 40 eseja i reportaža o povijesti našega zavičaja...
KOMENTIRAJTE I IZABERITE TEMU
Ako želite saznati nešto više o virovitičkoj povijesti, nekom detalju, događaju ili osobama iz bilo kojega doba, svoju želju možete ostaviti u komentaru ili napisati poruku na sljedeću adresu: vlatko.smiljanic@gmail.com.