Priča Sumanuta treći je i posljednji dio mini trilogije koju, uz nju čine Slaba točka i Priče s ulice. Nisu pisane linearno, svaka od njih je bila trenutak u vremenu, no ono što im je zajedničko je osnovano na stvarnim životnim događajima, koji su naravno modificirani. U prve dvije priče samo su žene glavne pripovjedačice, a u trećoj se pojavljuje i taj misteriozni muški lik i njegov doživljaj istog iskustva. Naravno, postoje i drugi sudionici koji ovaj put nisu dobili glavnu riječ. Ovo je 11. nastavak, a prethodne možete pročitati ovdje.
***
On je otišao, a ona u svome očaju pretraživala profile ne bi li mu nekako ušla u trag. Njegov profil je mirovao.Teško se suočavala sa činjenicom da se samo poigravao s njom. I da je sve što joj je ikada rekao možda samo još jedna laž u nizu. U svojoj zaluđenosti odluči biti lukava. Ha, ha!!! Ona i lukavost! Pa ona jednostavno nije bila taj tip. Nije znala lagati zato što bi jednostavno pozaboravljala što bi rekla pa bi se samo zapetljavala u vlastite laži.
Željela je napraviti lažni profil. Silna ljubomora koja ju je iznutra izgrizala samo kada bi pomislila da je s drugim ženama tjerala ju je i na nemoguće stvari. Bila je potpuno informatički nepismena. Znala se služiti laptopom, no bilo koji zamršeniji zahvat za nju je bio nedosanjani san. No, želja da ga pronađe pod bilo koju cijenu bila je jača od bilo koje sumnje. Prtljala je po kompjuteru služeći se nekom logikom stvari i snažno napregnuvši moždane vijuge i na kraju uspjela. Nije više bila ona, već on. Mladi muškarac. Baš poput Njega. Sva se tresla od uzbuđenosti nenavikla da bude išta drugo do nje same, kakve god. Bila je i loša glumica. Bojala se da će se izdati, ako ničim drugim do njenim načinom pisanja. Za nečije profinjeno uho to uopće nije bio težak zadatak. Pažljivo je birala koga će pridružiti kao svoje virtualne prijatelje. Uglavnom nepoznate i također pod nekim pseudonimom kako bi bila sigurna da u toj svojoj ludoj igri neće nikoga povrijediti. Ipak nije bila tako zla. Nakon određenog vremena pridružila je i jednog starijeg gospodina, otprilike njenih godina. Slikao je, pisao zanimljive postove i privukao je njenu pažnju. Željela se okružiti ljudima sličnog područja interesovanja kao i njenog. Oduvijek je bila slaba na riječi.
Nešto u načinu pisanja kojim je pisao gospodin podsjećalo ju je na Njega. Odmah je osjetila neku bliskost.
Jednog dana skupila je dovoljno hrabrosti da ga pozove na chat. Željela je biti sigurna da se iza tog profila, ma koliko se činio stvaran, možda ipak krije onaj kojeg je tražila. Ta On je imao nadnaravne moći. Mogao je ljudima čitati misli, upravljati tuđim profilima, izlaziti iz fizičkog tijela..ma, nema toga što ona u svojoj bujnoj mašti nije zamislila. On, njena nenadana i tako željena ljubav. Onakva o kojoj je maštala u svojim mladim danima.
Čovjek je prihvatio njen poziv i tako bi s vremena na vrijeme malo proćaskali o svemu i svačemu. Muzici, životu, ljudima, ljubavi.. Možda je njena tuga za voljenim promijenila njenu svijest pa je, unatoč fotografiji i imenu i prezimenu koje je djelovalo stvarno, ona uporno mislila kako se iza njega krije upravo ono o čemu je maštala. Naravno, glumila je mladića čiji je identitet uzela.
Ono što je bilo samo pitanje vremena i dogodilo se. I on je počeo sumnjati. Postavljao je pitanja da li je žena ili doista ono za što se predstavlja.
Sigurno se nečim odala. Jednostavno nije znala biti muško. I to još mlado muško. Nije znala razmišljati kao muškarac, pisati kao muškarac. I fotografije koje je objavljivala, zasigurno mladić tih godina ne bi izabirao. A muzika? Ta, puštala je muziku svoje mladosti. Ne, sigurno nije odavala dojam onoga za koga se željela izdavati.
Jedne večeri, nakon dužeg vremena kada se uopće nisu čuli, započela je igra. Čovjek s druge strane ekrana odlučio je nju/njega testirati. Već je nekoliko puta ranije postavljao pitanje da li je on žena, na što bi se ona vješto izmigoljila prelazeći na neke druge teme ili se jednostavno glupirajući.
„Jesi li ti žena?“ – napisao je.
„Molim?“ „Kakva žena?“
„Pa nekako osjećam da nisi onaj za koga se izdaješ“
„Kaj god!“ – pokušavala je sačuvati smirenost.
„Zašto tako misliš?“ – priupitala je.
„Paa, ako si žena mogli bismo ostatak vremena provesti zajedno.“ – reče.
„Ali nisam.“ „Imaš ti svoju dragu kojoj stalno pišeš. Budi s njom.“ – odvrati Ema.
„Svejedno mi je jesi li muško ili žensko. Trebam te. Potreban si mi.“
Ema se već počela vrpoljiti na svojoj stolici ne znajući da li da nastavi razgovor ili prekine.
„Želim te. “
Nastupila je poduža stanka u kojoj je Ema grozničavo razmišljala o tome kako se ovdje ipak radi o autentičnom čovjeku kojeg ona vuče za nos. I zbog toga se osjećala prilično loše. Morala se nekako izvući. Znatiželja joj nije davala mira.
„Dođi k meni“ –pisalo je.
„Došao bih kad bih znao gdje živiš, na kojoj planeti“ – pokušavala je Ema biti duhovita.
„Želiš li?“ pitanje se ponovilo.
„Želim“ – odgovori Ema ne znajući kamo ovaj razgovor vodi. Hvatala ju je nelagoda. Možda je sada bolje zbrisati. No, ne pomakne se.
Čita dalje:
„Znaš, nikada ovo nisam osjetio tako intenzivno.“
„Što?“ – dalje nastoji neutralizirati stvari.
„Želim te pored sebe. Želim u sebi, na sebi, u svim pozama“
Sad se već upalilo crveno svjetlo, no ona uporno odbija ovo shvaćati ozbiljno.
„Nisam znao da si gay“. – zausti ona.
„Pa ti si me napravio gay-em“ –
„Ja nisam gay. Žao mi je ako si pogrešno shvatio. Mislim da si dobar čovjek. Samo mi se svidjelo ono što pišeš u svojim postovima. I ja imam dragu koja nije pored mene.“
„Dobro, ja ću biti pasivan, a ti aktivan.“ –
„Ne igram takve igrice“ – odvrati Ema sada već spremna da pobjegne od tog čudnog razgovora.
Nakon poduže stanke slova zatitraju: „Dobro, ti budi muškarac, ja ću biti žena“
„Nisam ti ja za to“
„Da ti „popušim“, sigurno bi ti bilo lijepo. Sigurno ti je velik“
To je ipak bilo previše. Ema stisne tipku za brisanje razgovora i odjavi se. Bila je potpuno zbunjena. Još će dugo razmišljati o ovom nemilom događaju. Ni u snu je neće napuštati. Vrati se na mrežu i izbriše starog gospodina sa svoje liste prijatelja.
Kasnije, kada se malo sabrala, otvori njegov profil i pročita u komentaru:
„Pokušao sam ga navući na tanak led, ali neda se. Samo sam sam sebe jako izblamirao.“
Drugi dan post je bio izbrisan.