Benčić: HDZ pogodovao stvaranju porezne oaze u nekretninskom i turističkom sektoru
Petrov: Porez na nekretnine je prelijevanje iz šupljeg u prazno
Novinarka i diplomatkinja Aurora Weiss najavila predsjedničku kandidaturu
Grbin: Porez na nekretnine je potreban, ali ne smije biti novi udar na građane
Istraživanje: Samo 1, 2 posto hrvatskih građana ima potpuno povjerenje u sudstvo
Ministar: Nije potrebno da uz svako dijete u posebnom razredu sjedi i pomoćnik
Kekin: Progovarat ću o ustavnim vrijednostima socijalne države

  Priča

One frezije

  Ivica Smolec
Velika Gorica/Zagreb           29.02.2008.         3749 pogleda
One frezije
- Bok, stara, gotov je sastanak! Doma sam za pola sata. Što ima za ručak?
- Bok! Ono što sam ti obećala neki dan. Ono što najviše voliš. – smijala se u slušalicu.
- Je li se ohladilo već?
- Upravo vadim iz pećnice.
- Onda ti ne smijem ostati dužan, donijet ću ti ono što ti najviše voliš.
- Frezije?! – uskliknula je sretno. – Nećeš zaboraviti?
Kupio sam kiticu frezija i krenuo kući. Na prolasku kroz park, uživao sam u ljubavnom zovu kosova. Idilu toplog, sunčanog proljetnog dana remetio je samo neprekidan, neutješan plač neke bebe koji sam čuo već izdaleka,. Grmlje je skrivalo izvor plača i, tek kad sam bio blizu, vidio sam na klupi mladu ženu i dječja kolica ispred nje. Iz kolica su virile ručice koje su u očaju mlatarale zrakom. Žena se zabuljila u odraz neba i prpošnih oblaka na površini malog jezerca, stisnutih usana, kao da nije ni čula da je dijete nesretno.
- Gospođo, dijete plače! Možda je gladno ili mu treba promijeniti pelene?
Pogledala me na trenutak, uzela dijete u naručje, grčevito ga stisnula, počela ga ljubiti i i plakati. Stajao sam trenutak neodlučno a zatim sjeo kraj nje. Na klupi je ostalo mjesta pa sam sa strane odložio aktovku i kiticu frezija. Nakon nekoliko minuta smirila se beba, smirila se i mama i kratko me pogledala.
- Sonja je jučer ostala bez tate.
- Žao mi je, oprostite, nisam znao. Nesreća?
- Nesreća je za nas dvije. Otišao je u bolji život, postalo mu je prenaporno da bude muž i otac.
Sad sam ja zašutio, nisam na ovo bio spreman reći ni riječ. Sonja je, izgleda, uljuljkana u majčinom naručju, zaspala. Opet sam čuo kosove.
- Gospodine, idite! Pokvarile smo vam dan, vidim vam na licu.
Da, pokvarile su mi prekrasan proljetni dan ali to nisam izrekao.
- Uzmite ovo, možda ja vama barem malo popravim dan. Mladi ste i lijepi, bit će za vas još proljeća!
Dao sam joj cvijeće, žurno pobrao svoju torbu i otišao.
- Bok, kasniš!
Pusa.
- A gdje su moje frezije?!
- Oprosti, zaboravio sam.
Nije mi povjerovala, predobro me pozna. Ipak, nikad nije saznala što se dogodilo njenim frezijama jer je meni, ni sam ne znam zašto, mučno bilo objašnjavati joj. A ona je previše diskretna da me pita.


Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

Ivica
18.3.2008. 16:26

Frezije koje su ovog proljeća sretno stigle do nje, za Dan žena, ocvale su danas do zadnjeg pupa. :)
Ivica
10.3.2008. 17:07
Gromice, drago mi je da si me našla, mali je svijet, izgleda! :)
Lijepi pozdrav!
teta
9.3.2008. 20:42
ivice, lijepo te je pronaci i procitati neku od tvojih toplih prica. pozdrav tebi i tvojoj gospodji.

( gromica sa cc-ova foruma)
Seneca
4.3.2008. 7:19
Ako želiš biti ljubljen, ljubi !
3.3.2008. 17:50
idi dalje
Ivica
3.3.2008. 17:44

Citat: Gdje se to daje da odem tamo?

Nema adrese, nažalost. :) Ali, pošto osmijeh i topla riječ stvarno ništa ne koštaju, ako naletite, slučajno, bit ćete, valjda, jedan od sudionika iz ove pjesme:


Copyright Osmijeh 1973

nismo se čak ni upoznali
a ja uzimam kopiju tvog osmijeha
bez pitanja
potajno
u prolazu
čim si se udaljila stavio sam ga na lice
izgleda da je to stvarno izvrstan osmijeh
ljudi kraj kojih prolazim
kradu od mene kopije
bez pitanja
potajno
znam to jer sam neke ponovo sreo
prvi put ozbiljni a sada s osmijehom
ukradenim
s mojeg
a zapravo s tvojeg lica

Ivica Smolec, 2004.
3.3.2008. 14:10
Gdje se to daje da odem tamo?
Lao Ce
3.3.2008. 13:50
Istinite riječi nisu lijepe,
lijepe riječi nisu istinite.
Dobri se ne spore,
raspravi vični nisu dobri.
Znalci nisu sveznalice,
sveznalice nisu znalci.
Mudrac ne zadržava ništa,
judima daje da više imaju,
što više daje, to je bogatiji.
Ivica
2.3.2008. 21:27
Hvala! Zaista su svuda oko nas ljudi koje sudbina udara, svaki dan prođemo pored nekog takvog. Nažalost, žurimo, mislimo na svoje brige pa niti ne primijetimo da je nekima teže nego nama. Kad bi samo malo pogledali druge, kad bi im posvetili makar nekoliko sekundi koliko traje osmijeh u prolazu, učinili bi dobro djelo, nekažnjivo!
Nismo ni svjesni koliko može pomoći lijepa riječ ili osmijeh koji ništa ne košta.
2.3.2008. 13:17
Život doista stvara drame, a Ivica ima dara zapisati ih u priču s porukom. Bravo Ivice, tvoje priče čitam s poštovanjem.


Još iz kategorije Priča



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.