Ako bismo govorili o povijesti, tj. počecima virovitičkoga novinarstva morali bismo se vratiti u davno Voltaireovo stoljeće, osamnaesto. Doma je to velike Francuske revolucije, kontrarevolucija, smrti Leopolda II.... Upravo u to doba mi iz Virovitice imamo Mirka Danijela Bogdanića (1762. - 1802.), svestranoga učenjaka koji je bio priklonjen (ili poklonjen) mađarskom utjecaju. Je li stoga Bogdanić bio nepriznati prvi hrvatski narodni preporoditelj?
Bogdanić, osim što je bio vrstan matematičar, astronom i povjesničar, želio je pokrenuti prve novine na „ćirilskim i latinskim pismenima, za Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju", tj. prve novine na hrvatskom jeziku. Međutim, prave hrvatske novine nisu bile neovisne sve do Ljudevita Gaja koji je izdao „Narodne novine" (1835.). U njima je pisao o jeziku, kapitalu i društvenim preporukama. U „Danicu", dodatak „Narodnim novinama", Gaj je u novinstvo umetnuo i prvi hrvatski „dašak" politike.
Virovitičani su svoje prve novine u ruke dobili 16. rujna 1899. kada je izašao prvi brojj „Virovitičana", „glasila za promicanje narodnih interesa". Osnovao ih je Ivan Dobravec Plevnik, tiskar i novinar koji je živio u kući iza „Rodoljubova" spomenika. Ondje je imao i tiskaru. Iako Plevnik nije bio Virovitičanin u broju „Virovitičana" iz 1936. objašnjava: „Kao mladić jednom sam zgodom posjetio Viroviticu i tu bio vrlo lijepo primljen u kući gospodina Karla Rohrbrachera, kamo su došli prvi tada virovitički građani g. već blagopokojni Pavao Rohrbacher, Hugo dr. Schubert, Franjo Hatzer, načelik Šandor Jirki i neki drugi. Tu je bilo živahne debate da se u Virovitici osnuju novine, i oni me nagovoriše da dođem ovamo gdje ću naći svu njihovu pomoć. I došao sam. Kasnije sam jošte našao pomoć našega Ive Kovačevića, Stjepana Antoša, Ferde Hesza i nekih drugih, a kasnije pomoć i blagoslov velikog biskupa Strossmayera."
Opseg mu je četiri stranice, odnosno dva lista; povremeno će se povećati na dvanaest stranica, a dolaze i jednostranični izvanredni brojevi.
Plevnik je, između ostaloga, smislio priču o „Viroviticer Zeitungu", novinama koje bi badave dijelio virovitički Nijemcima. O tomu postoji njegov navod no ne zna se jesu li uopće te novine izlazile.
U jednom od brojeva Plevnik objašnjava i kako je prije namjeravao izdati „Virovitičan", ali ga je najvjerojatnije, prema procjeni Vinka Brešića, u tome sprječavao Đuro Žakić, koji je izdao nekoliko mjeseci nakon „Virovitičana" novine „Virovitički zavičaj".
„Dakako da nam je bila prva dužnost, naš program, rušiti mađaronštinu. Sada pošto smo imali svoje novine išlo je to mnogo laglje...", piše Plevnik ograđujući svoje novine od političkoga smjera.
„Virovitičan" nije imao samo problema s postojećim režimskim vlastima, nego i protivnika u virovitičkoj sredini. „Virovitičan je bio vazda trn u oku nasilnih vlastodržaca koji su kuku i motiku dizali protiv njega i stavljali mu protuborbu - 'Virovitički zavičaj', 'Hrvat', 'Proletarac', 'Virovitičanin', 'Podravac' itd.", pisao je.
Iako isprva Plevnik „ne voli politiku" 1911. u podnaslov „Virovitičana" dodaje: glasilo za politiku, javni i društveni život.
Poslije Prvoga svjetskog rata „Virovitičan" počinje izlaziti dva puta tjedno. Tada dolaze i nove tiskovine u Viroviticu: „Vjesnik", „Seljački glas" i komunistički „Proletarac". Oštra je polemika osobito između „Proletarca" i „Virovitičana". „Virovitičan" u nekoliko navrata donosi vijesti o radničkim štrajkovima u Virovitici i izvan nje, napada komunizam i nakon njihove pobjede na izborima.
Prema primjeru komunističke partije, usprkost mladoj sovjetskoj državi i pobjedi virovitičkih komunista na izborima 1920. Plevnik se ograđuje:
„Našega seljaka, našega ratara pa i mnogog intelektualca taru danas teške brige, pa tko ga izaziva, tjera ga u komuniste. To moramo spriječiti ne kukom i motikom već lijepim radom u narodu. Knuta je uništio veliku Rusiju. Mi svi iskreni i pošteni Jugosloveni ne smijemo dopustiti da kod nas Knuta rodi komunizam."
„Hrvatski tjednik", list urednika dr. Milana Badovinca, kasnije povjerenika poglavnika dr. Ante Pavelića, posljednji je usuio „Virovitičan" kao list-prevrtljivac. Badovinac smatra da je promijenio sve moguće politike: mađaron, pravaš, zajedničar, radikal, demokrat, jerezovac, mačekovac...Godine 1939. Badovinac je osudio „Virovitičana" kako je dio „Jugoštampe" - žurnalistike koju je novčano pomagao jugoslavenski kralj. To se radnije i potvrdilo time što je 1925. „Virovitičan" postao glasilo Narodne radiklane stranke, upravo one koja je bila nositelj centralistike i hegemonističke vladavine srba u Kraljevini Jugoslaviji; one stranke koja je ubila Pavla Radića, Đuru Basaričeka i usmrtila Stjepana Radića. Tada je „Virovitičan" izgubio svoj pučki legitimitet - postao je rob Karađorđevićevog režima.
Krajem dvadesetih godina prošloga stoljeća Plevnik pod pseudonimom Ivan Starić objavljuje crtice iz virovitičke prošlosti.
Unatoč Plevnikovim previranjima „Virovitičan" je zasigurno obilježio prvu fazu novinarstva u Virovitici. U 43 sveska, koliko ima, u njemu je sakupljena tada znana povijest našega grada.
Tako Plevnik još piše: „Virovitičan je uvelike udovoljio, kadšto čak i nadilazio okvire koli Virovitice, toli čitave okolice, ostajući tako uistinu, uza sve nužne rezerve, 'zrcalom grada Virovitice'.
Duboko se nadam da Virovitičani nisu bili tako prevrtljivi kao Plevnik...
NASTAVLJA SE...
OD SADA VI MOŽETE BIRATI TEMU VIROVITIČKE POVJESTICE!
Ako želite saznati nešto više o virovitičkoj povijesti, nekom detalju, događaju ili osobama iz bilo kojega doba, svoju želju možete ostaviti u komentaru ili napisati mail na sljedeću adresu: vlatko.smiljanic@gmail.com.
Digitalizirana biografija o Mari Matočec autora Vlatka Smiljanića od sada je svima dostupna za čitanje na sljedećoj poveznici http://issuu.com/smiljanicvlatko/docs/mara-matocec-biografija?mode=window&backgroundColor#222222