Buvljak na prostru bivše vojarne u vrlo kratkom roku postao je mjesto nezaobilazne nedijeljene trgovine i razmjene dobara, tjednih susreta i ugodnih razgovora i šetnje prije podnevnog ručka. Mjesto je to na kojem se pune baterije pozitivnom energijom i s kojeg svi odlaze zadovoljni – i prodavači, i kupci, i kibici. I ne dolaze ovdje samo Virovitičani i Virovitičanke. Oni koji dolaze izvan naše županije kažu da je virovitički buvljak jedan od najboljih – po organizaciji, broju prodavača i kupaca, količini ponuđene robe i prometu. Virovitički brend, rekli bi. U isto vrijeme buvljak je, kao i svi buvljaci na svijetu, mjesto povratka u prošlost, nostalgije, čežnje za prohujalim vremenima, tuge za onim što je bilo i što se ne može vratiti. Ovo su priče s buvljaka.
***
Mjesto gdje se na otvorenom prostoru prodaje rabljena roba svake vrste; sajam buha, buvlja pijaca. Tako pojam buvljak opisuje Hrvatski jezični portal. Pod natuknicom buvlja pijaca dometnuto je još da se tu prodaju raznovrsni polovni ili švercom pribavljeni predmeti. Gotovo istim riječima buvljak opisuje i Vladimir Anić u Rječniku hrvatskog jezika dok u Hrvatskom enciklopedijskom rječniku nema tog izraza. Zanimalo me podrijetlo riječi, ako sam negdje i pročitao – zaboravio sam. Prvo zavirih u Rječnik stranih riječi Bratoljuba Klaića, nezaobilazni priručnik radnog stola, ali pod slovom B nema te natuknice. Buvljak ne spominju ni Inoslav Bešker u knjizi sabranih pojmova Riječ po riječ, a ni Tomislav Ladan u kapitalnom djelu Riječi – značenje, uporaba, podrijetlo. Možda rješenje postojati u nekoj knjizi, ali takve nema u osobnoj biblioteci pa mi ne preostaje ništa drugo nego guglati.
I tu saznah, čuj to, da je buvljak srbizam i da je hrvatska izvedenica svaštarnica. Nešto kao zrakomlat za helikopter, spolnik za penis, udna tuljica za kondom ili ženska mijena za menopauzu. Wikipedija sasvim ozbiljno koristi novohrvatski termin pa tako piše da na „svaštarnicama mogu prodavati privatne osobe ili profesionalci“, donosi „popis svaštarnica u Hrvatskoj“ (a navode samo glavni grad: U Zagrebu je najveća svaštarnica sajam na Jakuševcu, popularno zvani Hrelić, i svaštarnica na Britanskom trgu), a tu je i fotografija potpisana sa „Svaštarnica u Njemačkoj“.
Svašta!
Internet stranica za djecu kerefeke.org.rs u rubrici Zanimljivosti u travnju 2017. donosi članak Zašto se buvlja pijaca tako zove ustvrdivši da točno podrijetlo naziva nije utvrđeno. „Prvobitna buvlja pijaca je možda bila Marché aux puces u Sent Uanu, Sena-Sen Deni, sjevernom predgrađu Pariza. Njeno ime na francuskom doslovno znači pijaca buva - šaljivi naziv koji potiče od popularnog vjerovanja da je roba sa buvljih pijaca puna buva“.
Buvlje pijace mogu biti u šatorima i u zatvorenim prostorima, skladištima ili sportskim dvoranama, ali najčešće su na otvorenom, na trgovima i pješačkim zonama, poljanama na periferiji gradova ili kraj gradskih tržnica. Virovitička je na prostoru nekadašnje vojarne, s desne strane ceste kada se ide prema sjevernom izlazu iz grada u pravcu Terezinog Polja i Mađarske, kraj Veleučilišta. Krenula je, sjećate se, s prostora iza Gradske tržnice, a kako čujem uskoro će na novu lokaciju. Ali, o tom-potom!
Buvljak je dakle, prije svega, tržnica na otvorenom, razmjena dobara i usluga, na kojoj se ljudi žele riješiti starudije, neželjenih stvari iz pokućstva nudeći ih zainteresiranima za malo novaca. Druga su kategorija oni koji su primorani prodavati obiteljsko srebro iz nužde jer su zapali u financijske poteškoće. Njihova roba nije polovna, riječ je o vrlo vrijednim stvarima kojih se teška srca rješavaju. Među takvima je najviše penzionera čije mizerne mirovine ne pokrivaju troškove života. Treća skupina su profesionalci oni koje ćemo susresti svake nedjelje gotovo na istom mjestu i koji putuju od buvljaka do buvljaka nudeći nešto kvalitetnije artikle. Ima i onih kojima je, vidjet ćete, prodaja na buvljaku, zapravo, hobi. Stil života! I na kraju, ti su nezaobilazni šverceri, dileri i mešetari koji nude sve što se može preprodati pa valja biti oprezan.
Roba je uglavnom poredana bez pravila i reda, razasuta po ceradama, kartonima, folijama, najlonima, šatorskim krilima prostranih na prašini, travi ili betonu, Zatim u prtljažnicima automobila, prikolicama i kamionima. Rijetki su za štandovima ili prikladnim montažnim stolovima. Prodavači privlače kupce riječima povoljno, džabe, ispod cijene, ne može jeftinije, za male novce, navali narode, platiš pet - dobiješ šest...
Svašta se tu može kupiti jer svaka roba nađe kupca: stara odjeća i obuća, nakit, aparati, autodijelovi, alati, časopisi, stripovi, knjige, ploče, kazete, pornići na video kazetama, svijećnjaci, čaše, dijelovi za traktore i motore, bicikli, kosilice, motorne pile, mreže za komarce, ruksaci, torbe, sportski dresovi, antikni namještaj, porculan, stare fotografije, numizmatičke zbirke, satovi, značke, staro oružje, radio aparati, a sezonski i vreće s krumpirom, paprikom, lukom, kupusom ...
Svakakve džida-midže, pa čak i igle. Samo nema lokomotive iz one otrcane fraze.