S predsjednikom Kluba vijećnika SDP /HNS u Skupštini Virovitičko-podravske županije Matom Vukušićem razgovarali smo o ostavci predsjednika Županijske organizacije SDP Tomislava Žagara, unutarstranačkim izborima i budućnosti SDP-a u Virovitici i Virovitičko-podravskoj županiji.
Saborski zastupnik Tomislav Žagar prošlog je tjedna podnio ostavku na mjesto predsjednika županijske organizacije SDP Virovitičko-podravske županije. Kao razlog naveo je narušene međuljudske odnose unutar SDP-a. Možete li nam prokomentirati, novonastalu situaciju u Vašoj stranci?
- O činu ostavke kolege Žagara znam iz medija, bolje rečeno s facebook mreže, onoliko koliko i Vi. Iznenadio me sami čin ali i način na koji je priopćen.
Hoćete reći da niste znali da Žagar napušta funkciju predsjednika županijskog SDP-a?
- Upravo sam to rekao. Znam već duže vrijeme da je Tomislav nezadovoljan ponašanjem dijela kolega i kolegica unutar stranke prema njemu ali nisam smatrao da to može kulminirati do te razine. Različita mišljenja oko određene problematike u SDP-u su uobičajena ali ovim zadnjim događajem sam ipak malo zatečen.
Vjerojatno ste se čuli sa Žagarom poslije objavljene ostavke, kako je Vama pojasnio svoju gestu?
- Na žalost nisam! To mi govori da su ga neka zbivanja unutar stranke prilično povrijedila, razočarala te na kraju natjerala na ovaj finalni čin. Dani koji su pred nama će, vjerojatno, otkriti više informacija o cijeloj situaciji.
Ali u njegovom istupu u medijima moglo se čuti da je osnovni razlog njegove ostavke opstrukcija dijela čelnih ljudi, prvenstveno virovitičke i orahovačke organizacije?
- Čuo sam to i sam. Rekao sam već, neslaganja je bilo. S virovitičkom organizacijom možda najviše. U uvjetima kada stranka ne uspijeva dobiti nekoliko izbora u nizu normalno je da dolazi do trzavica i različitih tumačenja i označavanja krivca za takvo stanje. Rješenje je u postupcima koji su Statutom SDPH precizno opisani. Opstrukcija rada bilo koje razine stranke sigurno nije jedan od postupaka. Opstrukcija u ovom kontekstu ne znači ništa drugo nego – kaos. A on ne rješava ništa, samo stvara ambis koji nema milosti.
Iz izjave predsjednika SDP Virovitica, Damira Barića, moglo se čuti da zamjera nedostatak kvoruma na sastancima županijskog odbora te loše izborne rezultate, a odgovornim smatra prvog čovjeka županijskog SDP-a. Mislite li da je to tako?
- Za nedostatak kvoruma na sjednicama, za izborne poraze SDP-a sigurno niste krivi Vi, kao novinar. Za te neuspjehe kriv sam i ja, kao član stranke, u onolikoj mjeri koliko sam imao mogućnosti odraditi zadatke koji su stavljeni pred mene i koliko sam dogovorenog odradio. Kriv je i svaki član koji nije odradio ono što je u izbornoj utakmici od njega očekivano. Normalno je da najveću odgovornost na svakoj razini snosi prvi čovjek općinske, gradske ili županijske organizacije na svom području. Međutim, prozivati Žagara za sve te navedene nedostatke, znači kvorum i izborni porazi, a isto to imati na svojoj razini nije ni malo korektno. Čak što više mislim da je licemjerno. O detaljima ne bih ovdje na portalu, to je ipak stvar za raspravu na unutarstranačkim tijelima.
Tomislav Žagar je saborski zastupnik i u novom sazivu Sabora Republike Hrvatske. Kako će funkcionirati suradnja u svjetlu takvih h „međuljudskih odnosa“?
- Za mene tu nema upitnika, ni slučajno. Funkcija saborskog zastupnika mora, ponavljam, mora biti ispred imena i prezimena! Kao i svakog saborskog zastupnika, pa tako i njegova, obaveza je učiniti maksimum za građane IV izborne jedinice koji su mu za to dali povjerenje. Ekipa koja će voditi SDP Virovitičko-podravske županije mora biti njegova logistika ali i savjetodavno tijelo u mjeri koliko je to potrebno. Saborski zastupnik obavezan je za te smjernice, kao i za potrebe populacije koju zastupa, boriti se u sabornici kroz rasprave i prijedloge zakona koji će poboljšati uvjete za bolji život svih. Ni više ali ni manje od toga. Sve drugo je demagogija.
Dobro, očito je da SDP-u predstoji vruća politička jesen. Idući mjesec su izbori za predsjednika SDPH a naziru se i zbori za predsjednika SDP Virovitičko-podravske županije. Imate li, možda, svog favorita za predsjednika SDPH?
- Uvjeren sam da svaki član stranke ima nekoga za koga smatra da bi mogao biti dobar prvi čovjek SDPH. Osobno, s nekima od kandidata sam se čuo ali od onoga tko bi htio zasjesti u tu izazovnu fotelju očekujem da se pojavi u Virovitici i iznese svoj program kojim misli SDPH pomaknuti sa pozicije u kojoj je sad, a ona nije dobra. Bianco povjerenje nemam namjeru dati nikome.
Imate li namjeru osobno se uključiti u tu utrku za kandidaturu za županijskog predsjednika SDP-a?
- Na županijskoj razini ima više kolega za koje smatram da mogu taj posao odraditi kvalitetno. O osobnom angažmanu u toj, kako ste rekli, utrci ako se na to odlučim prvenstveno ću izvijestiti kolegice i kolege iz SDP-a. Vi iz medija i javnost i tako ćete to u rekordnom roku saznati. Znam da je interes javnosti za događanja u SDP-u, razumljivo, velik ali ipak želim poštovati proceduru koju propisuje Statut a nakon toga-vidjet ćemo. Jer, u ovim okolnostima, biti predsjednik SDP-a u našoj županiji je misija puna izazova i tko god smatra to samo „odraditi“ bolje da se ne upušta u takvu avanturu.
Očito je da će u SDP-u u slijedećem razdoblju biti interesantno ali, kako ste rekli, vidjet će se uskoro. Na kraju, možete li u nekoliko rečenica reći kako vidite SDP u slijedećim mjesecima i godinama koje su pred nama?
- Naglasio sam da situacija za SDP nije dobra. ali to ne znači da je katastrofalna. Manje-više slična je kao i kod većine stranaka u Hrvatskoj. Izborni procesi u SDP-u na nacionalnoj razini kao i na lokalnoj donijeti će promjene u samom vodstvu stranke što je nužno. Podvlačim promjene, a ne samo rotacije istih ljudi na drugim pozicijama.
Trenutak u kojem je Hrvatska, samim tim i SDP, nije sjajan. Već opjevana gospodarska kriza u državi uzela je danak oslikan kroz ugašene tvornice, poljoprivredne gigante i brojne tvrtke koje su nekada zauzimale značajno mjesto na globalnoj razini. Sve je, naravno, rezultiralo gubitkom velikog broja radnih mjesta u svim sektorima, prvenstveno u proizvodnji. SDP je kroz Vladu Zorana Milanovića napravio značajne korake u ublažavanju posljedica te krize i oni su u proteklih desetak mjeseci pokazali rezultate kroz gospodarski rast, koji se nije desio preko noći, kroz povećanje potrošnje i oporavak državne blagajne. U toj Vladi bilo je i poteza koji nisu bili na visini koja se očekuje od socijaldemokratski orijentirane ekipe. Upravo u tom segmentu vidim potrebne promijene koje se moraju desiti u SDP-u, ne samo kadrovski već kroz politike koje moraju stranku vratiti na pravac koji od nje građani Hrvatske očekuju. SDP je od devedesetih bio sinonim za radništvo, za obespravljene i egzistencijalno ugrožene. U zadnjih 6 ili7 godina tu je prepoznatljivost izgubio. To je rezultiralo „poplavom“ takozvanih boraca za pravo i pravicu poput Mosta, Živog zida i sličnih, koji već nakon kratkog vremena pokazuju da baš i nisu takvi kakvima se predstavljaju.
Nekima se možda neće svidjeti ali SDP se mora vratiti navikama iz vremena Ivice Račana, po meni možda i najpoštenijeg političara od neovisnosti Republike Hrvatske. Pod tim vremenom mislim na aktivan rad na terenu, osluškujući probleme svakog građana Lijepe naše. Nakon toga upregnuti sve raspoložive snage da se ti problemi i riješe odmah jer čovjek ne živi tristo godina! Sjetite se „Moje slike Hrvatske“ Ivice Račana. To je slika koju zaslužuje svaki naš građanin. Da svatko od nas s ponosom, gdje god u svijetu bio, može reći: „Hej, ja sam iz Hrvatske“!