Ako ste pomislili da su se, nakon prvih slabih odaziva građana Virovitice fejsbukovci predomislili, varate se. Oni i dalje nastavljaju prosvjede, mijenjajući termin druženja, ali i obogaćujući sadržaje prosvjeda „pod satom." Slučaj je htio da sam poželio neke od njih osobno upoznati, a istovremeno neki od njih poželjeli su upoznati ovog tipa koji godinama piše žustro protiv vlasti, vlade, Sanadera, sada i vlade Jadranke Kosor, a ne štedi ni virovitičke moćnike. Dogovor o prvom susretu bio je pomalo tajanstven, imao je neke elemente filmskog zapleta. Naime, moji sugovornici, dvoje mladih, kolebalo se na prijedlog da se nađemo u kafiću G. jer se tamo, po njima, skuplja društvo iz HDZ-a i SDP-a, budući da su prostorije tih dviju stranaka u blizini. Nisam ih za prvi put uspio uvjeriti da se tamo skuplja i oporba, ali najviše mlađi svijet raznih političkih opcija, željan razgovora i dobre kave. Stoga se prvi susret dogodio u medenom restoranu M., na korzu i protekao je u ugodnom razgovoru - više od dva i po sata smo razgovarali o tome tko su, što su, što žele, a onda su oni mene ispreskakali pitanjima. Prije tog pročitao sam pažljivo prethodne izvještaje o njihovim prvim okupljanjima „ispod sata" kao i brojne komentare njihovih kolega o njihovom prosvjedu. I ja sam se iznenadio koliko je tu nesuvislih kritika i tipičnog virovitičkog tračanja, naravno, anonimno, s ciljem da se organizatore omalovaži i obeshrabri.
SAŠU HORŽIĆA NIJE LAKO ZBUNITI
Zato je prvo moje pitanje Saši Horžiću bilo što misli o tim upisima na Netu.
Očekivao sam zbunjenost, no Saša je u maniri već iskusnog političara ali i mangupa, odgovorio: „Moguće je da nisam idealan vođa, no ja ni ne želim biti vođa prosvjednika, najmanje da se stvara oko mene neki kult ličnosti. Pokrenuo sam na Netu grupu VIROVITICA PROTIV TIRANIJE I PLJAČKE HDZ-a, u grupu se uključivalo sve više osoba i s vremenom je sazrela ideja da se pojavimo i u stvarnosti. Ima nas oko stotinjak, nije to mali broj... Nisam bez mrlje, ali imam svoje zanimanje - završio sam hotelijersku školu u Virovitici, povremeno sam radio u nekim kafićima, radio sam malo i na Jadranu pa u Zagrebu... Sa 27 godina mislim da imam pravo na bolji život, kao i moje društvo s kojim virtualno komuniciram i s kojim se svakodnevno družim. Nezaposlen sam, no ne želim biti roditeljima na teret, osjećam se glupo u kući u Milanovcu i mislim da je naše pravo da si stvaramo drugačiji, samostalan život. Ali, tko si to danas može priuštiti?? Samo tatini sinovi i mamine kćeri, dakle djeca dobrostojećih, najbogatijih - stoga je netočno da se grupa prosvjednika sastoji od dobrostojećih. Ima nas tridesetak koji se usuđujemo „pod sat", raspon godina je od 20 do 35, a bilo je i roditelja s malom djevojčicom, te starijih Virovitičana - ako netko i pripada nekoj stranci, to nije prepreka da nam se pridruži, ali naglašavam da mi nismo politička stranka niti baš imamo dobro mišljenje o njima. Nastojimo djelovati s imenom i prezimenom, nema skrivanja - mi smo svoje poruke iskazali transparentima, svaki od ima ime i prezime i ne skrivamo se iza nikova kao oni koji nas napadaju."
U razgovor se uključila i mlada, simpatična žena koja je Sašina desna ruka, koja prikuplja od drugih poruke, crpi ih s raznih izvora, daje originalne ideje za prosvjede i pokazuje odlučnost. No, kada sam rekao da ću navesti njeno ime i prezime zamolila me ja da to za sada izostavimo - ne zbog nje, nego zbog posla koji radi i njenih roditelja koji se plaše da ne bi slučajno dobila otkaz.
STRAH - RAZLOG DA PROSVJEDI NISU MASOVNIJI
I tako smo se dotakli ključnog razloga da prosvjedi još nisu masovniji. Naime, kažu oboje, ovo je mali grad, sve se odmah čuje, vidi, zna, strah se uvukao u ljude i nitko više nikome ne vjeruje. Ljudi osjećaju da se tako dalje ne može, ali zbog svoje sigurnosti, ustručavaju se javno prosvjedovati.
„Voda mora doći do grla!" kaže Saša. I nastavlja: „Razgovaram puno s ljudima, velika većina se žali, kaže da jedva spaja kraj s krajem... Moj je otac branitelj, majka radi još u Tvinu, ali eto, ja imam auto za koji trenutno nemam novca registrirati ga...Ljudi pomalo progledavaju, shvaćaju da je nekome u interesu da živimo lošije, zapravo nas se želi dotući, i to čini ova nesposobna vlada Jadranke Kosor, ovaj HDZ... Oni planiraju rasprodaju, nakon što su sve vrijedno rasprodali, i vode, i šume, i zemlje... Vlada ide u lošem smjeru, ali pojedinci u njoj idu dobrim smjerom, za sebe i za svoje džepove..Eto, mi smo protiv toga, tražimo, kao i većina prosvjednika u Hrvatskoj, da vlada J. Kosor podnese ostavku, da se ide u izbore, da biramo sposobne, stručne i poštene...
Svakodnevno primamo poruke podrške, svjesnih, politički osviještenih ljudi, Virovitičani i drugi, nas hrabre, i mi smo sigurni da većina ne želi živjeti kao da imamo na čelu države i grada „cosa nostru". Nama gradonačelnik nije simpatičan i mislimo da je Kiro prosviro, on treba pred pravnu državu, pa neka se tamo ustanovi što je radio."
Pitam ga zašto se mladi ne angažiraju u stranačkim mladežima. „Tko hoće, može, mi nikome to ne možemo zabraniti, ali mi mladi i mlađi znamo da je to prva stepenica da bi se došlo do posla, to je kupovina poslušnosti. I nema nikakve razlike od prije, kako nam pričaju - ranije se to zvala moralno-politička podobnost, poslove su dobivali uglavnom članovi SK, a danas ih dobivaju u velikoj većini članovi HDZ-a. Ali radnih je mjesta malo, mnogo stručnih, obrazovanih napušta Viroviticu i mi smo Županija koja se najsporije razvija u Hrvatskoj. A pogledajte oko nas - plodna zemlja, šume, jezera, naš čovjek, seljak hoće raditi, ali neće da ga se iskorištava. I to šefovi stranaka i ne znaju, nama se obraćaju razočarani i jednim i drugim političkim blokom, napuštaju HDZ ili SDP i dolaze k nama... Volio bih da oni objasne JAVNO u čemu su se razočarali, no za to treba hrabrosti. Pokušat ćemo nabaviti megafon i obratiti se govorom prisutnima. Do sada su biti transparenti, vrijeme je da se čuje naša riječ.."
PROTIV ROKSA I KIRE
Mlada djevojka, zovimo je M., crta mi parole za slijedeći protest, u kružnicu piše:VIROVITIČKO-PODRAVSKA ŽUPANIJA , OLIČENJE POŠTENJA ROKS, TO JE TO... U drugom je krugu ova poruka: VIROVITICA, BASTION HDZ-a, IDEMO DALJE? KIRO PROSVIRO... Kaže, malo je predugo, ali napisala bi:
2006, Kirin: UREDIT ĆEMO DOM GARDE KAO PROSTOR ZA MLADEŽ DA NE BUDE NA ULICI.
2011: „GDJE JE MLADEŽ?"
Oboje se žale da je u ovom gradu ono što je nenormalno, postalo normalno. HDZ je mnogima dao privilegije, sada se mnogi boje da će im biti oduzete. Naše je pitanje . zašto su neki dobili privilegije, ili da li je privilegija radno mjesto, braniteljska mirovina??
Vidjelo se iz razgovora da iako mladi, bez velikog životnog iskustva, dosta razmišljaju o budućnosti, ima i idealizma u njima, ima i nekih neostvarivih ideja, no ostaje činjenica da su moji sugovornici dobro informirani, oni čak znaju da se šuška kako bi PLIN VTC mogao biti privatiziran, što ne bi bilo dobro, oni znaju da je previše činovnika u upravi grada i županije, da se stariji ne snalaze s kompjuterima... a oni vide budućnost u informatici, digitalizaciji, brzom rješavanju predmeta.
„Zar svi moraju imati dobre plaće u upravi, zar ne bi neki mogli raditi i volonterski?? pita me Saša.
A mlada M. me pita kako mi se čini parola: COGITO, ERGO PROTEST. Opa, pa oni znaju i latinski, lijepo! Prisjetim se da je to izreka jednog filozofa i savjetujem je:"Prevedi ti to, dušo: MISLIM, DAKLE PROSVJEDUJEM!!"
KADA I GDJE SU NOVI PROSVJEDI?
Sljedeći prosvjed, prijavljen policiji, je „Ispod sata" u Virovitici, kod Cvjetnog trga, u subotu, 12, ožujka s početkom u 14 sati. Dođite sami, povedite svoje najbliže, svog dragog, svoju dragu, svoje susjede...
Svi, kojima je stalo da se Virovitica probudi i buni, svi koji misle da im je HDZ oduzeo mladost i upropastio živote, da su nas stranke iznevjerile strančarenjem, svi koji se ne mire s kukavičlukom i šutnjom, koji misle da kao grad i Županija, i kao Hrvatska zaslužujemo bolje i poštenije, DOBRO SU DOŠLI. I radnici, i seljaci, i učenici, i studenti, i nezaposleni...Za sada, naravno, dobro su došli i članovi stranaka, ali ne kao stranka, nego kao pojedinci. „Neće se na taj način pomoći nama, organizatorima, na taj način pomaže se - sebi!", zaključuje Saša, ovaj puta u drugom razgovoru, pod prozorima dvije najveće stranke u Virovitici. Odlazeći, vidio sam u to dvoje sebe, kada sam imao 25 - 27 godina, kada sam imao ideale, kada sam shvatio da svatko od nas treba dati svoj doprinos razvoju društva, zasnovanog na radu, poštenju, bez straha. Šutnju i ravnodušnost smatrao sam i smatram opasnim sredstvom prilagođavanja i stoga mi je drago da ovi mladi neće šutjeti.
U drugim gradovima slične veličine, već se okuplja na stotine nezadovoljnika.
Virovitica polaže ispit iz demokracije. Ne bojte se, mirni prosvjedi su naše pravo, to nam jamči hrvatski Ustav!
Pitam vas i sebe: Zar ćemo i po prosvjedima biti zadnji u Hrvatskoj?