(historia dvadeset i peta, dio prvi)
I. Radnička okupljanja
U razdoblju između Prvoga i Drugog svjetskog rata Viroviticu pogađaju teške prilike u politici, a osobito i u gospodarstvu. Nastala je nova država, zajednica Slovenaca, Hrvata i Srba, a za tri mjeseca postala je država Srba, Hrvata i Slovenaca - buduća monarhistička Jugoslavija. Virovitica se našla na samoj granici s Mađarskom, pa je dosadašnje privredne tokove trebalo preusmjeriti drugim smjerom. Vlastelini su otišli, virovitički posjed se već raspao i prije provođenja agrarne reforme. Tadašnji najveći pokretači gospodarstva Virovitice i okolice su dvije pilane. Nepovoljni uvjeti seljaštva i radništva doveli su do napuštanja grada; društvene suprotnosti bile su sve veće, a stanovništvo trećega i drugoga reda sve više se počinje povezivati.
Najveći gospodarski polet Virovitica je imala tijekom vladavine Schaumburg-Lippea - otvaraju se tvornice većinom prehrambene namjene (pića, šećer, brašno i sl.). Knezovi su u Virovitici izgradili i prvu ciglanu. U isto vrijeme Virovitica postaje prometno povezana s Pećuhom i Balatonom (1895.), zatim s Osijekom (1900.), a nešto kasnije i sa Zagrebom. Osnivane su brojne radne zadruge, bilo je mnogo zanatlija - gospodarstvo je bilo u punom jeku.
Takvo plodno tlo u gospodarskom i poljoprivrednom smislu privlačilo je i radnike iz nešto slabije razvijenih dijelova monarhije. Neki su sa sobom donijeli i nove ideje i ideologije. U listu Sloboda iz mjeseca listopada 1902. objavljen je članak kako je M. Šegregur, širio socijalističke ideje, te ga virovitički poslodavci odmah zatvaraju. Šegregurov potez pokazao je ostalim radnicima i seljacima kako nisu manjina u državi (napomenimo kako je tada samo seljaštvo činilo više od ¾ stanovništva!). Već 1904. virovitički zidari i tesari pobunili su se protiv ranoga vremena i niske satnice - tako je pisala Slobodna riječ.
U istomu listu seljaci pišu kako su veleposjednici postali pravi inkvizitori, mučitelji siromašne raje. Od tada radnici i seljaci počet će se okupljati. Radnici su predlagali seljaštvu da se organiziraju i prvo započnu s pregovorima. Ni u kojemu slučaju na pameti im nisu bili revolucionarni podvizi! Vlasti su radnje radnika i seljaka opravdavale, osiguravši samo nekoliko žandara kako bi pazili na javni red i mir. Kako su vidjeli da ipak ne mogu nastupiti sami, radnici i seljaci traže pomoć Socijaldemokratske stranke iz Zagreba. Sastanak predstavnika zagrebačkih socijaldemokrata i virovitičkog seljaštva i radništva, piše Slobodna rieč, održan je u dvorištu Mite Salajića u Bakačevoj ulici u kasno proljeće 1905. Ovaj je sastanak produktirao ogranak Socijaldemokrata u Virovitici koji je osnovan 30. lipnja 1907. S prekidom tijekom Prvoga svjetskog rata, socijaldemokrati imaju snažan utjecaj na Virovitičane, osobito na one zaposlene u drvodjelstvu.
Međutim, do Virovitice stižu vijesti o Ivanu Ferenčaku, osnivaču jugoslavenske komunističke grupe pri ruskoj komunističkoj partiji, a on je bio rodom iz slavonsko-podravskoga kraja. Ipak, Virovitičani i dalje žele promjene, ali ne putem revolucije nego već putem reformi. Vlasti su bile uplašene zbog govorenja o Ferenčaku pa su radi učvršćenja vlasti tek nastale države (Kraljevine SHS) u Viroviticu smjestili dosta vojnika. Unatoč tomu, ogranak Socijalističke radničke partije Jugoslavije, iz kojih će kasnije nastati Komunistička partija Jugoslavije, u Virovitici je osnovan 26. travnja 1919., a virovitički delegati dolaze na partijske kongrese i u Beograd i u Vukovar.
Važan polet socijalistima, tj. komunistima, daju općinski izbori 1920. godine. Od dvadeset i pet odbornika komunisti su dobili čak trinaest. Prije izbora SRPJ za Viroviticu izdavao je list Proletarac koji je imao samo kampanjsku ulogu. Tomu dokazuje njegovo kratko izlaženje - samo osam mjeseci. Tako se Virovitica uvrstila među najistaknutija središta SRPJ-a uz bok Sl. Brodu, Vukovaru, Vinkovcima i Osijeku.
Unatoč tomu komunisti nisu uspjeli u potpunosti iskoristiti izbornu pobjedu zbog Obznane - čina kojime je zabranjen rad komunistima u monarhističkoj Jugoslaviji. Osim toga, koristeći se nekim austro-ugarskim zakonom, vlasti su zabranile i sastajanje i okupljanje radnika. Tako radnici više nisu mogli otvoreno slaviti „Prvi maj". Osobito se prati rad istaknutih virovitičkih komunista, osnivača ogranka SRPJ-a u Virovitici, Franje Bendaka, Rudolfa Kukolja i drugih.
Tijekom svih tih političkih previranja i izmjena raznih struja, virovitički nositelji gospodarstva doživljajau potpuni kolaps. Dosta je tvornica zatvoreno, neke su čak morale obustaviti svoj rad, a većina njih postaju dionička društva. Akcija oko proglašenja Virovitice gradom (1922.) završena je uspješno, ali podjela odbornika na zajedničare, radićevce, radikale i demokrate onemogućavale je uspješan rad gradske skupštine.
Najjača žarišta radničkih pobuna su pilane Virbo i Drach - ujedno su i najjače eksploatatori radnika u Virovitici. Upravo su ti radnici pokrenuli Radničku čitanonicu (osn. 1929.). Prvi predsjednik bio je Antun Španić, a tu se okupljaju i komunisti (Franjo Berdin, Josip Treber, Ivan Samboliček, Franjo Moslavac, Ivan Gregor, Rudolf Štajner, Dadid Kranjc, braća Bendak i ostali). Josip Bendak je bio jedan od najaktivnijih komunista „u zasjedi". Osobito se zalaže za dijalektični razvoj društva. Kasnije je osnovan i radnički nogometni klub „Jadran" čiji je predsjednik bio Antun Šimunović. Obojica, i Šimunović i Bendak su ubijeni - Bendaka su ubili uštaše (1941.) dok su Šimunovića ubili kraljevi podložnici oko 1937.
No, vratimo se k radnicima. Godina je 1929. Šestosiječanjska diktatura počinje zahvaćati sve dijelove monarhije i ne zaobilazi niti Viroviticu. Komunisti su ugušeni, sindikata nema, zadruga također. Radno vrijeme traje dvanaest sati, plaće su pale za trideset posto, stanarina je rasla. Tako virovitički radnici, prvenstveno pekari, počinju se organizirati u URSSJ - Ujedinjeni radnički sindikat sindikata Jugoslavije komunističke naravi.
URSSJ nije bio jedini sindikat koji je djelovao na području Virovitice, pa i monarhije. Njemu konkurentski bio je HRS - Hrvatski radnički sindikat koji su vodili haesesovci. Oba su sindikata poslali svoje predstavnike kako bi agitirali svoj program: komunisti Ivana Nasića, a haesesovci Ivana Peštaja. Nasićev je položaj s vremenom bivao sve teži i odnos vodstva HRS-a sve netrpeljiviji. Tijekom jeseni 1939. Povjereništvo radničke komore preuzimaju haeresovci, a Nasićč u veljači 1940. napušta Viroviticu. Unatoč tomu komunistički je pokret u Virovitici već obnovljen (1937.) i organizacijski postaje sve veći, učvršćeniji i utjecajniji; javlja se kao pravi branitelj interesa radničkih slojeva. Uspjeli su omesti socijaldemokrate, haesesovce pa čak i režimski sindikat Jugoras.
Rat se približavao, valjalo se pripremati...
Nastavlja se...
FOTODOKUMENTACIJA
- Zgrada u kojoj su se sastajale radničke organizacije. Ovdje su izabrani i delegati za osnivačku skupštinu Komunističke partije Jugoslavije u Beogradu, a kasnije je tiskan i „Proletarac". Zgrada i danas postoji; nalazi se uz Ođenicu u Strossmeyerovoj ulici, preko puta pekare „Linda". Izvor: Album fotografija Slavonija u borbi (1941. - 1945.), nepoznati izdavač
- List „Proletarac", glasilo virovitičkih komunista
OD SADA VI MOŽETE BIRATI TEMU VIROVITIČKE POVJESTICE!
Ako želite saznati nešto više o virovitičkoj povijesti, nekom detalju, događaju ili osobama iz bilo kojega doba, svoju želju možete ostaviti u komentaru ili napisati mail na sljedeću adresu: vlatko.smiljanic@gmail.com.
Digitalizirana biografija o Mari Matočec autora Vlatka Smiljanića od sada je svima dostupna za čitanje na sljedećoj poveznicihttp://issuu.com/smiljanicvlatko/docs/mara-matocec-biografija?mode=window&backgroundColor#222222.