Prema pisanju Milana Neffa, autora brojnih novinskih članaka i studija o Drugom svjetskom ratu u Virovitici te sudionika NOB-a, 1943. je prijelomna ratna godina na našemu području. Prva organizacija partizana osnovana je na sam Božić 1942. u Lozanu. Nakon Lozana sljedeća partizanska organizacija osnovana je u Budrovcu. Iako su tada brojili toliko članova da ih se na prste obiju ruku dade izbrojati, do rujna 1943. okupilo ih se više od stotinu. Prva akcija koju su vodili lozanski i budrovački partizani izvedena je u Terezinom Polju (travanj 1943.). Svega dvadeset i dva partizana uspjeli su razoružati financijsku stražu i carinu na dravskome mostu prema Barcsu (Mađarska). Nakon toga izveden je i prvi napad na Viroviticu kojom su tada vladale vlasti Nezavisne države Hrvatske. Osim muškaraca od trideset do četrdeset godina partizani su okupljali i mladež, tada zvanu omladina, kako bi pristupili borbi. Osnivane su i brojne SKOJ-evske organizacije. Čak je početkom godine osnovan i AFŽ - Antifašistička fronta žena.
Drugi partizanski napad na Viroviticu izveden je tijekom noći 6. studenoga 1943. Oko 720 vojnika, što domobrana, što snaga SS-a, branilo je Viroviticu. Postoje podaci o regrutaciji domobranskih snaga poslije ovoga napada: trinaest oficira, trideset podoficira, petsto vojnika. Zaplijenjeno je i oružje: osam mitraljeza, dvanaest puškomitraljeza, tri laka minobacača, tri stotine mina, dvadeset šmajsera, šesto pušaka, četiri stotine tisuća metaka, osamdeset konja, stotinu dvadeset sedala, radijska postaja i dosta prehrambenih namirnica. Tada je poginulo osam vojnika SS-a, a dvanaest ih je zarobljeno. Neki su domobrani i Nijemci pokušali bježati prema Terezinom Polju, no snage NOV-a uspjele su ih ustaviti i zarobiti. Nije poznat broj koliko ih je bilo.
I godine 1944. nastavljene su slični zaplijenjivački napadi. Osim toga, bile su izvedene i diverzantske akcije. Primjerice, kod mjesta Čemernica partizani su postavili bombu. Kada je naišao njemački vlak, skliznuo je s tračnica i poginula su četiri vojnika. Milan Neff za taj podatak ne navodi točan datum. Uz pomoć omladinaca iste je godine uklonjeno više metara pruge prema Virovitici i Pitomači.
Partizani su počeli pripremati konačan udar - oslobođenje Virovitice od okupatora. Virovitička udarna partizanska brigada je od 26. rujna do 5. listopada 1944., kada je grad i oslobođen, nastojala onemogućiti Nijemcima i domobranima kontakt s ostalima te su ih nastojali zarobiti u ljudski partizanski obruč. Konačna borba zbila se 4. i 5. listopada iste godine. U njoj su sudjelovale čak osječka i čehoslovačka narodnooslobodilačka brigada. Neff o tomu piše i točan vremenski interval: od 3,30 sati 4. listopada do 17,00 sati 5. listopada. Nakon pada dvorca, uporišta Nijemaca i domobrana, pala je i Virovitica. Zarobljeno je 220 partizanskih neprijatelja, a 330 ih je poginulo.
Nakon što su partizani dobili Viroviticu ubrzo su razvijani i narodnooslobodilački odbori. Do 9. veljače 1945. partizani su držali Viroviticu nakon čega su ju ponovno domobrani okupirali. Unatoč tomu, 25. travnja 1945. u 22,00 sata Virovitica je u potpunosti oslobođena.
Prema procjenama Save Velagića, Virovitica je brojila 5500 partizana, od kojih su 834 poginuli, 950 ih je proglašeno invalidima, a 1250 ih je poginulo kao žrtve neprijateljskoga terora. Među njima pogubljeni su gotovo svi Romi i 130 Židova. Ukupno je u svim okolnim organizacijama, zajedno s Viroviticom, djelovalo više od 10 000 deklariranih partizana.
Virovitica je, kao i ostatak bivše države, imala svoje narodne heroje. O Vaclavu Vostrelu već znamo iz prethodnih povjestica. Međutim, tu su još i Boško Buha te Mirko Fiket Mesarić.
Boško Buha rođen je 1926. u mjestu Gradina. U lipnju ratne 1941. Interniran je u Srbiju. Poginuo je kod Pljevalja 1943., a za narodnoga heroja proglašen je 1951. O njemu je snimljen i film koji se može naći na YouTubeu. (klikni ovdje za gledanje filma o Bošku Buhi).
Mirko Fiket rođen je 1899. u selu nedaleko Vrbovca. Zanimljivo je kako uopće nije pohađao školu. Prije Drugoga svjetskog rata doselio se u Levinovac. Ondje je radio kao šumarski radnik. Za narodnoga heroja proglašen je 1953., a preminuo je 1976. Prema pričanjima moga pokojnoga oca, Mirko Fiket je obilazio virovitičke osnovne škole i djeci pričao o svojim ratnim danima života. Bio je oštar na jeziku, zanosan u izrečenim mislima; izražavao se vrlo jasno i jezgrovito, često je koristio i pejorative.
KRAJ
FOTO PRILOZI
izvor: Album, Slavonija u borbi
OD SADA VI MOŽETE BIRATI TEMU VIROVITIČKE POVJESTICE!
Ako želite saznati nešto više o virovitičkoj povijesti, nekom detalju, događaju ili osobama iz bilo kojega doba, svoju želju možete ostaviti u komentaru ili napisati mail na sljedeću adresu: vlatko.smiljanic@gmail.com.
Digitalizirana biografija o Mari Matočec autora Vlatka Smiljanića od sada je svima dostupna za čitanje na sljedećoj poveznici http://issuu.com/smiljanicvlatko/docs/mara-matocec-biografija?mode=window&backgroundColor#222222.
U sljedećoj povjestici čitajte ekskluzivnu reportažu o Josipu Odicku, gimnazijskom učitelju i pripadniku Hrvatskoga sokola. Priča se u Virovitici kako je Josip Odicki prvi virovitički olimpijac! Priču o njemu, svomu ocu, ispričao nam je Branimir Odicki. Osim životnoga puta obitelj Odicki u obiteljskoj ostavštini posjeduje vrijedne informacije iz Blagajničkog dnevnika Limarske Radnje Josipa Odicka. Više o tomu čitajte za sedam dana!