Korona je svima na ovoj zemljanoj kugli promijenila živote. Iznimka nisu bili ni stanovnici Strašnosela. Povukli su se u svoje kuće, pomno pratili vijesti, upijali svaku novu informaciju i pridržavali se sveg propisanog.
Susjedi Glumpićka i Pametnići nisu bili izuzetak. Kako se ipak ne bi udaljili jedni od drugih i kako ne bi narušili dobrosusjedske odnose imali su dogovor. Uz sve propisane mjere i propisanu udaljenost jedni od drugih svakog su se dana sastajali u točno određeno vrijeme. Muški članovi imali su dopodnevni termin. Ponesli su svaki svoju kavu i natresali i pretresali nove vijesti. Nadležni su rekli da je dezinfekcija potrebna što više i češće, pa su uskoro s kave prešli na rakijicu. Vlast se mora slušati i poštivati. Pijuckajući kavicu i rakijicu pričali su o svemu i svačemu, ali najviše o situaciji vezanoj uz tu opaku bolest koja je zadesila cijeli svijet.
Ženska čeljad je imala popodnevni termin. Pričale bi malo o kuhanju, malo o biljkama u posađenom vrtu, malo o najnovijim stožernim vijestima, a najviše o svojim muževima kako je i red.
Dani su prolazili jedan za drugim, svi manje-više isti. A onda se dogodilo nešto neobično. Susjede Pametnićke nije bilo pri ogradi. Jedan dan, pa drugi. Susjeda Glumpić se već prilično zabrinula. Ona se držala strogog rasporeda i dolazila je svakog dana sa svojom šalicom popodnevne kave. Trećeg dana pojavila se i Pametnićka.
- Dobro gdje si ti? Jesi bolesna? Zašto nemaš masku?
- Ajde se smiri. Nisam bolesna. Pišem.
- Kog vraga ti znaš pisati?!
- Selsku statistiku.
- Jesi ti malo popizdila?! Koji ti je vrag?
- Ja sam dobro, ali ostatak sela neće biti dobro.
- O čemu ti to?
- Zbrajam kolateralne žrtve korone. I kažem ti, neće biti dobro.
- Kako to misliš?
- Tebi se stvarno sve mora crtati. Ali, dobro. Jesi vidjela Debeljakovića skoro? Ne kreće se, ona njegova po cijele dane samo kuha i nakuhava, a on trpa u sebe bez mjere i granice. Puknut će od debljine. Ako ne od toga, onda od posljedica visokog tlaka i šećera. Ranije sam ga čula kako se žali da ima problema s tim. Ako se ova situacija nastavi kandidat je da bude ili šlagiran ili da mu svi organi stradaju. Čitala sam da je šećer tihi ubojica i da razara sve organe u tijelu. Ova situacija nije dobra za njega, da tako besposlen sjedi doma i ždere sve od reda. On ti je prvi kandidat da ode k vragu. A ima još takvih.
- Tu si u pravu. Ali sad ima posla na njivi, pa ljudi rade i kreču se.
- Je, istina je. Rade. Samo i tu ima jedan problem. Navikli su nakon posla navratiti pred trgovinu malo popričati, družiti se, popiti pivo ili dva i doma. Sad kad nema okupljanja svaki si ponese na njivu malo više od dva piva. Pogledaj im noseve, kao crvene babure. Misliš da je od to sunca? Uskoro ćemo imati problem s alkoholizmom i nasiljem u obitelji. Misliš da je susjeda Nespretnjakovićka zapela za vrata i lupila se u oko?! Ili se Plazinićka spotakla i povrijedila nogu?!
- Bome, sad si mi dala da mislim. Otkud ti to sve znaš?
- Čitam, informiram se. Sve to imaš na internetu. Sin mi je naručio laptop, sad ne moraš u trgovinu po to. Sjediš doma i naručuješ. I ne samo to. Možeš platiti račune, a i u općini možeš obaviti sve što trebaš. Ni biljezi ti više ne trebaju. Pravo čudo.
- Susjeda, nisam znala da si tako pametna. Kapa do poda. Nego, što si još zapisala?
- Ono najgore ti nisam rekla. Znaš onu malu Zgubidanovićku? Ona što je iz grada došla tu u izolaciju u staru bakinu kuću? Ta je navodno masrka. I sad tu masira na crno, kažu da namješta i zglobove. Ova naša selska kostolomka je dobila konkurenciju. Uglavnom, mala je zgodna, pa odjednom imamo u selu epidemiju križobolja i vratobolja. Svaki drugi suseljan je obolio od te boljetice, pa idu kod nje na masažu. Selske cure, a ni žene baš nisu sretne zbog tog. Moglo bi biti tu svega. Ako ju koja dohvati ili se udruže sve zajedno, bit će zla, kažem ti.
- A tako znači?! To nisam znala. Brzo, zovi policiju i hitnu!
- Koji ti je vrag? Nismo još popile kavu.
- Idem..idem ovog mog istaburati, prebiti Boga u njemu. Istina, preventivno. Počeo se žaliti da ga nešto „štreca“ u križima. Ma, dat ću ja njemu.
- Ajde, ajde. Pišem susjeda kao kolateralnu žrtvu korone, besposlenosti i selskih naklapanja.