Udruga VeDRA (Veterani Domovinskog rata i antifašisti) iz Splita i Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust iz Zagreba uputili su danas apel uredu predsjednika Vlade RH, ministarstvima znanosti i obrazovanja, unutarnjih poslova, vanjskih i europskih poslova i Agenciji za odgoj i obrazovanje da se „Dnevnik Anne Frank“ što hitnije vratiti u popis obvezne literature u hrvatskim školama. Dnevnik židovske djevojčice ubijene u Holokaustu uklonjen je s popisa obavezne lektire 2019.
“Prigoda je da baš ove godine, kada Hrvatska predsjeda IHRA-om, Međunarodnim savezom za sjećanje na Holokaust, učinimo jedan simbolički velik i važan korak. Stoga apeliramo na Vladu RH i njezine institucije i Ministarstva da što hitnije vrate u popis obvezne literature ‘Dnevnik Anne Frank’, ali i pojedina djela antifašističke tematike niza hrvatskih (partizanskih) autora koja su 1990-ih godina doživjela istu sudbinu”, navode udruge u apelu.
Predsjedanje IHRA-om udruge vide kao priliku za edukaciju što je ostvarivo kroz školstvo. Podsjećaju kako je studija objavljena u časopisu Infant and Child Development otkrila da izlaganje knjigama koje potiču empatiju poboljšava dječje emocionalno razumijevanje i ponašanje. Druga studija objavljena u Journal of Social Psychology otkrila je pak da je čitanje knjiga koje nastoje pobuditi osjećaj empatije dovelo do porasta prosocijalnog ponašanja djece.
Čovječanstvo nije iskusilo strašnijeg i jezivijeg zločina u svojoj dugoj povijesti od onoga kojega su provodili nacistički i fašistički režimi u suradnji sa svojim saveznicima u 20 st. To su toliko teški i užasni zločini po svome sadržaju te obuhvatni po svojim razmjerima da kod iole normalnog ljudskog bića izazivaju najveću odbojnost i najdublje zgražanje. Unutar čitavog ideološkog i provedbenog sustava tih zločina posebno se, po svojoj svireposti, ističu zločini protiv židovskog naroda poznatiji pod nazivom Holokaust. Nacifašistička mržnja uzela si je u zadatak da sa lica Zemlje ukloni čitave narode i skupine ljudi ali i pojedince koji bi po njihovoj, suludoj i zločinačkoj, rasno-eugeničkoj teoriji i mogli nastaviti živjeti a koji su im se suprotstavili.
Zločini nacifašizma nisu bili slučajni. Pripremani su godinama a kad se počelo sa njihovom realizacijom brzina i temeljitost provedbe same su po sebi bile zločinačke. Bezumlje i sadizam uhvatili su maha u čitavoj porobljenoj Europi te su iza sebe ostavili milijune i milijune žrtava. Pri kraju II. svjetskog rata broj Židova u Europi bio je višestruko smanjen, više od šest milijuna ubio je nacifašistički režim sa svojim saveznicima. Progoni, zlostavljanja, mučenja i masovna pogubljenja Židova postali su simbol, zajednički nazivnik, stradanja svih žrtava užasnog nacifašističkog režima.
Postali su to jer su njihove patnje i stradanja bili najveći i najstrašniji. Uz Židove posebno su teško nastradali Romi ali i slavenski narodi te invalidi, osobe s mentalnim poteškoćama, homoseksualci, Jehovini svjedoci, komunisti, sindikalisti, anarhisti, građanski demokrati, antifašisti…
Pred takvim i tolikim zločinima teško je pronaći primjerenu riječ. Antisemitizam kao ideologija čistoga Zla i zločinačka ideologija starija je od nacifašizma ali je u njemu pronašla svoj najkonkretniji izraz. Nažalost, ta ga je ideologija, iako u ponešto različitom obliku, nadživjela. Antisemitizam je još uvijek živ i jača a sveta je ljudska dužnost da mu se jasno i odlučno, hrabro i snažno odupre i da ga se jednom za svagda protjera u ropotarnicu mrtvih ideja i više nepostojećih praksi. Da bi se to i postiglo potrebno je s velikim trudom i velikom strašću obrazovati i odgajati mlade naraštaje na vrijednostima i načelima humanizma istodobno prožimajući društvo idealima slobode, jednakosti i bratstva, gradeći i jačajući demokratske odnose i institucije.
Među onima koji su kao svjedoci nacifašističkog progona s ciljem uništenja Židova, ostavili u naslijeđe nama današnjima, žive izvještaje toga vremena iz prve ruke, ističu se kao najpoznatiji Anna Frank, Elie Wiesel i Viktor E. Frankl. Njihova djela progovaraju autentičnim glasom Žrtve. U njihovim svjedočanstvima u kolopletu užasa nalazimo neugasiv plamen čovječnosti i nepomućeno svijetlo nade što ih u konačnici čini Pobjednicima.
Teško je shvatiti kako je, dakle, moguće da »Dnevnik« Anne Frank 2019. godine bude uklonjen sa popisa obvezne lektire u hrvatskim školama. Tim je više to teško shvatiti ako se uzme u obzir da je na teritoriju današnje Hrvatske u izdajničkoj i zločinačkoj, nacifašističkoj paradržavi NDH provođen Holokaust te da i danas postoje oni koji slave i veličaju tu zločinačku tvorevinu te opravdavaju njezinu politiku.
Na čemu gradimo svoje društvo? Na čemu utemeljujemo svoju budućnost? Gdje mi to idemo? Da paradoks bude veći, baš ove godine Hrvatska predsjeda IHRA-om (International Holocaust Remembrance Alliance), Međunarodnim savezom za sjećanje na holokaust. Stoga tražimo od Vlade RH da što hitnije vrati u popis obvezne literature »Dnevnik« Anne Frank ali i antifašistička djela niza hrvatskih (partizanskih) autora koja su 90-tih godina doživjela istu sudbinu.
Nema budućnosti za ljudski rod ako ona ne bude čovječna. A nema čovječne budućnosti bez humanizma odnosno antifašizma kao njegovog integralnog dijela. Apeliramo i zahtijevamo od Vlade i Sabora RH da konačno počnu jasno i odlučno provoditi civilizacijsku antifašističku politiku u svim sferama svoga djelovanja. Vraćanje »Dnevnika« Anne Frank može biti prvi, važni, korak.
.