I škripe pera pisarska
Od svitanja do večeri.
U luci galija gusarska,
Na horizontu glečeri.
U oku želja beskrajna
Za bijelim, sjevernim stazama.
Na jugu cvjetaju prašume
Datultanja do večeri.
U luci galija gusarska,
Na horizontu glečeri.
U oku želja beskrajna
Za bijelim, sjevernim stazama.
Na jugu cvjetaju prašume
Datulâ u oazama.
Beznadno ginu časovi,
Hlape nervi i sokovi.
Stenju u horu glasovi
Ko robijaški okovi.
I škripe pera pisarska
Ko koraci na kamenu.
Težina cijelog stoljeća
Sjedi na jednom ramenu
(Lirika s otoka u proljeće, Suvremenik, 1931.)
Istaknuti hrvatski književnik, dramatičar, pjesnik i liječnik Miroslav Feldman pojam je svih virovitičkih stihotvoritelja i suvremenih lirika. Rođen je 1899. u Virovitici. Nedugo nakon rođera seli u Zagreb i ondje završava Gimnaziju (1917.). U samome jeku Prvoga svjetskog rata mobiliziran je na bukovinski front sve od 1919. kada počinje studirati medicinu u Zagrebu, a doktorira u Beču. Većinu svoga života provodi u Zagrebu. Godine 1925. pristupa Komunističkoj partiji Hrvatske. Tijekom Drugoga svjetskog rata djeluje u partizanskoj mornarici. Godine 1944. putuje u El Shat i El Khatatbi (Egipat) gdje služi kao liječnik i amaterski novinar. Posjet Egiptu ostavit će duboki trag u njehovim stihovima i rečenicama.
Na hrvatsku književnu pozornicu Feldman se javlja 1917. godine objavama u „Savremeniku". Ne specijalizirajući se za poseban kniiževni rod, Feldman osim poezije počinje stvarati i socijalno-psihološku prozu. Kao stuedent medicine u Beču objavljuje prvu zbirku pjesama „Iza sunca". Pokušavajući naći izlaz iz poslijeratnoga nemira on naglašava ljudske patnje, doživljaje i osjećaje. Potporanj svemu tomu je dojam prolaznosti i gubitka, trenutačnih zbivanja i nesreće.
I onda u tužnom času planulo je sve
I drveće, i mi i stari, dragi grad,
I sve bje uzalud. Izgorjelo je sve.
A ja sam, ja sam bio jednom mlad.
Međutim, i nakon rata Feldman se ne odvaja od pesimizma. Umjesto da piše o strahotama rata, on pokreće novi ciklus bovarističkih pjesama. Ljubav prema čovjeku, ponekad i uzaludna i pretjerana, osjećaji i težnja za boljim teme su i motivi koji uvijek prate Feldmana.
Zbog konstantnoga bavljenja problemima društva i čovjekove subjektivnosti Feldman stvara i značajna dramska djela. Uzori su mu Ibsen, Hauptmanna, Meaterlinck, Piranell i ostali, uglavnom europski dramatičari. Feldomanovo dramstvo stvaralaštvo pri put uočava Branko Hećimović: „...ne može više izdravno prosuđivati u odnosu na scenu i ono što neposredno upravo sada živi na sceni. Ono je nastalo u drugo doma i s tim je dobom višestruko i nerazlučivo vezano, pa ga je nužno i razmatrati u sklopu tog doba." Kada dramatizira, Feldman dosta koristi grotesku, ali na relativno umjereni način. Nekada i ne može naći granicu pa ta groteska postaje fatalna ironija. Prekretnicu u njegovu stvaralaštvu čini drama „Zec" (1932.) za koju dobiva Demetrovu nagradu. U njoj progovara o klaonici Prvoga svjetskoga rata, i opet, eto, vraća se na ratnu tematiku.Važno je napomenuti kako je „Zec" prva nacionalna drama nakon Krležine „Galicije".
Nakon Drugoga svjetskog rata Feldman kratko vrši dužnost ministra za narodno zdravlje BIH i liječnika u Karlovcu, a 1953. ponovno se vraća u Zagreb. Zbog njegova iznimnog rada na književno-umjetničkom polju vrlo svestrane prirode, bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika te predsjednik „PEN kluba" (Poets Essayists and Novelists). Osim Demetrove nagrade dobitnik je nagrade DHK za zbirku pjesama „Pjesme" (1955.), nagrade AVONOJ-a za književnost (1975.) te nagrade „Vladimir Nazor" za životno djelo. Umro je u Zagrebu 29. svibnja 1976. godine.
Moja pjesma
Kad pođem dva tri koraka
Po jutru tihom -
Ljude, ptice i oblake
Povežem stihom.
Poplašim mlado djevojče vedrom tugom.
Letim s nestrašnim pticama gustim lugom.
Uberem cvijet i tražim druga kom bi ga dao.
Ma koga sretnem, pitam ga smjerno, da l' me je zvao.
Zamolim mnogog čovjeka da se gane.
Poljubim tužno dijete, pa mu uberem voće s grane.
Sjetim se da su i davno prije mene pjesnici neki
Ljudima bliži bili i daleki.
Kad pođem dva tri koraka
Po jutru tihom -
Ljude, ptice i oblake
Povežem stihom.
(Arhipelag snova, 1927.)
Izvori:
književna studija Branke Bilić: Miroslav Feldman - sudionik vremena (Virovitički zbornik 1234.-1984., 405-409.
Miroslav Feldman: Izabrane pjesme (ur. Dragutin Tadijanović), Matica hrvatska, Zagreb, 1964.
KOMENTIRAJTE I IZABERITE TEMU VIROVITIČKE POVJESTICE!
Ako želite saznati nešto više o virovitičkoj povijesti, nekom detalju, događaju ili osobama iz bilo kojega doba, svoju želju možete ostaviti u komentaru ili napisati mail na sljedeću adresu: vlatko.smiljanic@gmail.com.