Mirko Daniel Bogdanić, Tomislav Maretić, Jan Vlašimsky, Franjo Fuis, Miroslav Feldman, Jasenko Houra, Zvonimir Majdak, Branislav Glumac... i tako bismo danima mogli nabrajati poznate Virovitičane. U proljeće 2010. Započelo je bojanje pročelja u zgradi popularne „Dore" u vrlo neobičnim bojama i oblicima. Pojavili su se i neki šeširići na nogostupu, a krajnje od svega je bilo postavljanje ploče „Šetalište Edite Schubert". Tko je virovitička umjetnica o kojoj se šutjelo?
(Historia deseta)
Jesensko poslijepodne. Kiša polagano pada, oblaci sivi. Iako je tek bilo rano poslijepodne osjećao sam se kao da će uskoro pasti mrak. Bilo mi je jako dosadno i Krenuo sam u istraživanje starih obiteljskih fotografija. Među mnogo fotografija, samo mi je jedna zapela za oko. Primijetio sam, prema izgledu, da je baš jedna među njima bila najstarija. Na poleđini je pisalo: „1957., 3." Moj pokojni otac, nakon što sam ga pitao što predstavlja ta fotografija, rekao mi je da je to fotografija njegova razreda - dok je imao deset godina. Upitao sam ga, može li mi pokazati neke osobe s fotografije koje poznajem. Sjećam se da mi je imenovao gotovo sve osobe, ali samo su dvije ostale u mome sjećanju. Bile su to Jasna Gojević i Edita Schubert. „Obje virovitičke umjetnice", rekao mi je otac. „A moram ti priznati", naglasio je, "da sam u Editu bio zaljubljen. Kao djevojka bila je jako lijepa. Susretao sam u Virovitici do dvadesete godine, a onda ju više nisam viđao."
U tom trenutku nisam razmišljao koliko je ona bila poznata, a nije me baš puno ni zanimalo. Sve dok u proljeće 2010. Nisu počeli radovi u centru grada. Rušene su stare lipe i platane od „Dore" pa sve do „Croatia osiguranja". Stara stambena zgrada preko puta dvorca počela je dobivati novo i neobično ruho. Nakon nekoliko dana virovitičkoj je javnosti predstavljeno novo Šetalište Edite Schubert. Tada sam se sjetio očevih riječi i pošao u malu potragu za izgubljenom virovitičkom umjetnicom.
Edita Schubert rođena je u Virovitici 1947. godine u uglednoj virovitičkoj obitelji njemačko-talijanskoga porijekla. Njezin otac bio je zubar, a ordinaciju i stambenu kuću je imao u zgradi gdje se danas nalazi VIDRA. Edita je prva četiri razreda osnovne škole pohađala u tadašnjoj Sedmogodišnjoj školi, a onda se preselila u novoosnovanu školu Nade Dimić. Nakon završene škole, 1962., s majkom i ocem seli u Zagreb.
U Zagrebu je završila Školu za primijenjenu umjetnost i Akademiju likovnih umjetnosti. Od 1971. bila je zaposlena u Zavodu za anatomiju Medicinskoga fakulteta u Zagrebu. Njezini crteži ljudskoga tijela krase mnogobrojne hrvatske i međunarodne atlase anatomije. Nedavno je u Njemačkoj izdan anatomski atlas s više od petsto Editinih crteža. Osim crteža, Edita je uživala u avangardnoj umjetnosti. Tako je prozvana prvom damom hrvatske avangarde. Imala je puno Hrvatskih i međunarodnih izložbi, većinom samostalne. Godine 1982. izlaže na Venecijanskom bijenalu, a iste godine i na Bijenalu u Sydneyju. Godine 2000. zasluženo je osvojila nagradu za likovnu umjetnost „Josip Račić". Prvu i jedinu samostalnu izložbu u Virovitici Edita je održala 1988. u izložbenom prostoru nekadašnjega doma Jugoslavenske narodne armije.
Edita Schubert nije imala mnogo nasljednika. U Samoboru danas živi njezina majka, a dvije mlađe sestre žive u inozemstvu. Umrla je tiho i neprimjetno 2001. u Zagrebu.
Prije godinu dana radovi Edite Schubert bili su izloženi u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Nakon toga održana je i izložba u Virovitici nazvana „Transavangarda".
Povjesničarka umjetnosti dr. Leonida Kovač izdala je monografiju o Editi Schubert 2000. godine. Uz ove biografske detalje bitno je naglasiti ono što je iza Edite Schubert ostalo u umjetničkom smislu. U presjeku djela koja je za sobom ostavila njezina se umjetnost kreće na rubu između slikarstva, skulpture i instalacije kao da uvijek kada zgotovi jedno područje izražajnog osvaja drugo, novom inspiracijom, novom igrom i novom umjetnošću. Prepoznajemo sklonost propitivanja novih tehnika i novih (živih) materijala, sklonost povijesno-umjetničkom preispitivanju kroz geometrijske forme tektonskih Katedrala i geometrijskih Trapeza obogaćenih čistim poimanjem osnovnih boja.
OD SADA I VI MOŽETE BIRATI TEMU VIROVITIČKE POVJESTICE!
Ako želite saznati nešto više o virovitičkoj povijesti, nekom detalju, događaju ili osobama iz bilo kojega doba, svoju želju možete ostaviti u komentaru ili napisati mail na sljedeću adresu: vlatko.smiljanic@gmail.com.
U sljedećoj historiji bit će riječi o o starim virovitičkim ulicama, a nakon toga saznat ćemo nešto više o novoj knjizi Ladislave Jergović, tj. o povijesti virovitičkoga rukometa.