U ciklusu kolumni „Dvorci i kurije Virovitičko-podravske županije" bit će obrađene sljedeće teme:
1. Dvorac Janković, Suhopolje
2. Dvorac Pejačević, Virovitica
3. Kurija Janković, Kapela Dvor
4. Kurija Špišić, Špišić-Bukovica
5. Dvorac Janković, Cabuna
6. Kurija Schaumburg-Lippe, Mikleuš
7. Kurija Mihalović, Orahovica
8. Ružica grad, Orahovica
9. Crkva sv. Roka, Virovitica
10. Crkva sv. Terezije Avilske, Suhopolje
11. Biskupski posjed u Vaški
12. Crkva sv. Josipa, Slatina
13. Crkva Gospina Uznesenja, Nova Bukovica
14. Crkva sv. Petra i Pavla, Čađavica
15. Crkva sv. Križa, Orahovica
16. Pravoslavni manastir sv. Nikole, Orahovica
17. Crkva sv. Duha, Crkvari-Feričanci
18. Crkva Pohođenja BDM, Voćin
~ 1. Dvorac grofa Jankovića u Suhopolju ~
Najstariji poznati dokument u kojemu se navodi Possessio Szuho=Polye" je popis vlastelinstva Vučin, Dominium Vuchin, koji potječe iz 15. lipnja 1763. Ovo naselje nije bilo starosjedilačno nego već novosastavljeno o čemu svjedoče popisi sastavljeni u prvoj polovici XVIII.stoljeća: prvi postturski popisi (1698., 1702.) govore da na toj lokaciji nema naselja, a popis iz 1745. također. U istom dokumentu piše da se podignuta i vlastelinska zgrada (1750.). Nadalje u dokumentu piše:
Zgrada je bila dugačka 12 hvati, široka 3 hvata i 4 stope, imala je tri sobe i kuhinju, zidani podrum (dugačak 2 hvata i 3,5 stope, a širok hvat i 5 stopa). Bila je zidana ciglom i pokrivena slamom, a izveli su je zidari Andrija Pavoković iz Bukovice i Matija Emez, drvodjelski majstor Ivan Damilović i krovopokrivački Matija Ivanec i Josip Sabo iz sela Bačevca. Njena izgradnja koštala je ukupno 359 forinti i 80 novčića. Uz zgradu izgrađena je i staja dugačka 10, a piroka 3 hvata i 4 stope.
Iz 1775.godine postoje podaici da je, između ostaloga, zgrada bila korištena i kao svratište i kao mesnica te da je uz nju bila staja za konje (izgrađena od drva i blata).
Vlastelinstvo Vučin bilo je sastavljeno od dva odijeljena posjeda: veći dio bio je sjeverni dio Papuka, a drugi dio bio je uz Dravu. Vučinsko vlastelinstvo bilo je presječeno virovitičkim posjedom. Upupno je vlastelinstvo zauzimalo površinu od 11 153,58 hektara.
Melioracijski radovi na vučinskom posjedu bili su izvođeni više od dvadeset godina. Od tuda imamo toponim Suhopolje. Upravo tijekom melioracije vlastelinstvo je prodano Carskoj komori (1765.). Dotadašnji upravitelj posjeda Ignjat Čačković (Ignatium Csaskovics) Godine 1771. Suhopolje mijenja naziv u Terezovac.Dok se novo ime jednostavno može protumačiti posvetom carici Mariji Tereziji, za odabir Suhopolja kao sjedišta cijelog vlastelinstva, zasigurno je bilo više razloga. Suhopolje je u vrijeme prodaje posjeda bilo neveliko, tek petnaestak godina staro naselje, sastavljeno uz upravne i vlastelinske zgrade. Međutim, nalazilo se u predjelu vlastelinstva gdje je meliorizacijom uređeno novo agrarno zemljište, i gdje je nedvojbeno bila najveća produktivnost na posjedu. Nadalje, Suhopolje je bila kopula između Našica i Osijeka, važnih strateških središta Monarhije.
Krajem XVIII.stoljeća vučinski posjed počinje posjedovati obitelj Jankovich de Pribert. O prvom poznatom vlasniku iz ove obitelji, Ivanu Nepomuku Jankovichu de Pribertu, važan posredni pokazatelj je natpis na njegovom sarkofagu u suhopoljskoj crkvi, gdje piše da je preminuo 1817. u 63.godini života. Nadalje piše da je bio kraljevski tajni savjetnik i septemvir i da je dao sagraditi crkvu (1807. - 1816.) u kojoj je pokopan.
Ivan Nepomuk Janković dao je obnoviti i svoj vlastelinski dvorac. Analizom karata utvrđene su promjene rušenja gospodarskih zgrada i proširenja stambenoga prostora. Na njihovom mjestu uređen je veliki perivoj. Nakon revolucionarne 1848. posjed pripada Stjepanu Jankoviću. Najeveće radove na dvorcu poduzeo je njegov sin, Josip Janković, a posljednju obnovu izveo je Josipov sin Elemer Janković. Početkom XX. stoljeća Terezovac mijenja naziv u Suhopolje i tako ostaje do danas.
Jankovići su dvorac prodali Hrvatsko-slavonskoj banci za parcelaciju i kolonizaciju 1931. i odselili u Mađarsku. Vlasništvo najd dvorcem i parkom preneseno je 1942.na Hrvatsko dioničarsko prometno društvo u Virovitici, a uskoro postaje vlasništvo Hrvatske školske i prosvjetne zaklad Suhopolja.
Ove je godine, nakon više od 20 godina propadanja ovoga velebnog znanja u središtvu općine Suhopolje, Virovitičko-podravska županija je uz pomoć sredstava iz Europske unije otkupila dvorac. Nadamo se da će ga što prije povratiti u nekadašnje, izvorno stanje. Sramotno je naglasiti i spomenitu da se dvorac prije nekoliko godina nalazio na internetskom oglasniku za prodaju nekretnina. Zavređuju li takvu kaznu stara povijesna zdanja?
Izvori:
-Tone Papić: Dvorac u Suhopolju, Povijesni arhiv u Osijeku, Osijek, 1993.
-Dr. Dragutin Feletar: Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i Zapadnoga Srijema, Hrvatski zemljopis, Zagreb, 2002.
KOMENTIRAJTE I IZABERITE TEMU VIROVITIČKE POVJESTICE!
Ako želite saznati nešto više o virovitičkoj povijesti, nekom detalju, događaju ili osobama iz bilo kojega doba, svoju želju možete ostaviti u komentaru ili napisati mail na sljedeću adresu: vlatko.smiljanic@gmail.com.