Dr. Babić se 1990. kandidirao za Sabor kao nezavisni kandidat, nakon toga ušao je u HNS, pa prešao u SDP, iz kojega je izašao krajem 1999. godine. Tvrdio je da» nema ambicije postati profesionalnim političarom, ali je ne sudjelovati aktivno u stvaranju i oblikovanju vlastite budućnosti, budućnosti svoje djece, oblikovanju vlastitog okruženja», za sebe tada smatrao neprihvatljivim.
Dr. Ivica Babić rođen je u Kupresu 1955. godine. Opću gimnaziju završio je u Valpovu, a medicinski fakultet u Zagrebu. Po zanimanju je liječnik pulmolog, a radi kao šef odsjeka na Odjelu za plućne bolesti Opće bolnice u Virovitici. Do 1987. godine živio je u Travniku gdje je radio kao liječnik u bolnici za plućne bolesti, nakon čega je specijalizirao pulmologiju. U Viroviticu je doselio iz obiteljskih razloga jer je supruga Katarina, (diplomirana inženjerka biokemije zaposlena u laboratoriju za kliničku kemiju virovitičke Opće bolnice) iz tog grada. Imaju troje djece – sina Hrvoja, studenta medicine, gimnazijalku Anu i osnovnoškolku Ivu.
Ne podnosi autokrate
Kao nezavisni kandidat dr. Babić je sudjelovao na prvim višestranačkim izborima 1990.godine na listi za Društveno političko vijeće Sabora RH, ali nije prošao. U Sabor je pokušao i 1997. godine, ali ni tada nije imao sreće. Govorilo se da je taj poraz teško podnio. «Istina je da sam kandidaturu ozbiljno prihvatio i bio sam spreman uložiti maksimum sebe. No, isto tako bio sam svjestan da svaki izlazak na izbore znači pobjedu ili gubitak. Protivnicima koji su me pobijedili pri prvom sam susretu čestitao», rekao je tada novinarima.
Bio je predsjednik Županijske organizacije Hrvatske narodne stranke čije je član od osnutka virovitičkog ogranka i vijećnik Županijske skupštine Virovitičko - podravske od 1997. do 2001. godine. Nezadovoljan radom Gradske organizacije HNS-a u svibnju 1998. godine prešao je u SDP. Sa sobom je «poveo» još četvero vrlo aktivna člana i uglednih građana Virovitice. Valja naglasiti da su HNS i SDP tada u gradu činili takozvanu «malu koaliciju».
Svoj je prelazak objasnio «konceptualnim političkim razmimoilaženjem», Međutim, oni koji ga dobro poznaju tvrdili su da je to učinio zbog dobrog osjećaj za predviđanje. Pričalo se, naime, da se prelazak u SDP povezuje s rastom popularnosti te stranke koja bi mu kasnije, ako pobijedi na izborima, donijela mjesto ravnatelja virovitičke bolnice. «Nije mi to životni cilj. Svi koji misle kako je to razlog prelaska u SDP u velikoj su zabludi. Slažem se s njihovom procjenom da je SDP ozbiljna alternativa stranci na vlasti. Naše vrijeme dolazi, to se može argumentirati», izjavio je tada.
Razočaran autokratskim postupcima pojedinca unutar virovitičko-podravskog SDP iz te stranke izlazi krajem 1999. godine.
«Ne pristajem na stranačke stege», rekao je tada u Županijskoj skupštini gdje je do kraja odradio mandat kao nezavisni liječnik. Nakon toga povukao se s lokalne političke scene.
Bavljenje politikom – moralna, građanska i nacionalna odgovornost
Ni u skupštinskim klupama nije bio fikus koji će samo dizati ruke. Kao pravi oporbenjak redovito je postavljao pitanja, iznosio svoje stavove, promišljanja i prijedloge. Posebno su bila upamćena pitanja o zdravstvu, položaju zdravstvenih radnika i funkcioniranju bolnice. Mnogi su ocjenjivali da je to radio zbog vlastiti političkih ambicija što je demantirao «Osjećao sam se pozvanim postaviti takva pitanja jer građani su me i birali da zastupam njihove interese. Budući da je bolnica u vlasništvu županije mislim da nema dileme da je mjesto gdje su pitanja postavljena bilo pravo», branio se,
U to vrijeme dr. Babić je bio povjerenik i predsjednik Hrvatskog liječničkog sindikata Virovitičko-podravske županije, član Glavnog odbora Hrvatske liječničke komore i predsjednik Zaposleničkog vijeća Opće bolnice u Virovitici. Prvi je u gradu bio javno spreman progovoriti o traženju i primanju mita u svojoj zdravstvenoj ustanovi.
Bavljenje politikom i javnim djelovanjem dr. Babić smatra moralnim, građanskim i nacionalnim osjećajem odgovornosti. «Nemam ambicije postati profesionalnim političarom, ali u ovom trenutku ne sudjelovati aktivno u stvaranju i oblikovanju vlastite budućnosti, budućnosti svoje djece, oblikovanju vlastitog okruženja, za mene je neprihvatljivo».
Poduzetnički duh
Vodio je nekada popularni caffe bar «Lav» i «Kazališnu kavanu» u Virovitici, a bio je i vlasnik ljekarne. Ugostiteljski objekti danas su u najmu. Vlasnik je dionica u nekim tvrtkama, a stekao ih je temeljem Zakona o pravima hrvatskih branitelja. Hrvatskoj vojsci je pristupio kao dragovoljac 1991. godine.
O svom poduzetničkom duhu je govorio: «Bio je to dvostruki izazov. Bila mi je potrebna financijska neovisnost i određeni način materijalna sigurnost obitelji. U početku je to bio caffe bar, a potom kavana. Želio sam zapravo otvoriti srednjoeuropsku kavanu, a jesam li o tome uspio neka drugi presude. U svemu tome nisam ustrajao. Zbog bavljenja politikom imao sam problema i bilo je teško poslovati u takvim okolnostima. Jedino rješenje je bilo privremeno odustati od svega toga».
«Svi koji su bili za samostalnu državu nisu bili raspoloženi za jednu stranku»
Često mijenjanje stranaka upućuje na to da je dr. Babić, osoba koja ne podnosi autoritete i uske okvire koje nameće stranačka stega.
Sadašnji angažman u liječničkom sindikatu koji ga je vinuo na prve novinske stranice i udarne televizijske i radijske vijesti, virovitička je javnost protumačila kao dio scenarija povratka na političku scenu. Govori se da bi to mogao biti HDZ u što je, međutim, teško povjerovati. I ranije se smatralo da je dr. Babić sklon strankama desnog centra jer su ga etiketirali državotvorcem. On nije volio taj izraz jer je smatrao da svi oni koji su bili za samostalnu državu nisu bili raspoloženi za jednu stranu i imali su pravo vlastitog političkog opredjeljenja. Jednom prilikom je rekao:
«Mnogi mi postavljaju pitanje: Kako to, Kuprešak pa narodna stranka? Odgovorio sam: Kako to Gensher pa liberal?».