Operacija Otkos 10 jedna je od prvih oslobodilačkih operacija hrvatskih snaga u Hrvatskom Domovinskom ratu. Sukobljene strane bile su Zbor Narodne Garde te Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske i Jugoslavenska Narodna Armija s lokalnim Srbima. Trajala je u periodu od 31. listopada do 4. studenog 1991. Njome je oslobođeno oko 900 km2 hrvatskog teritorija. Hrvatske snage predvodili su Franjo Kovačević, Ivica Debić i Antun Delić, a srpske Rade Čakmak, Branko Čortan i Lazo Savatović. Hrvatske snage brojale su 2647 branitelja, a srpske 1759 boraca, što u omjerima iznosi 1,6 : 1 s prednošću hrvatskih snaga. U obrani bilogorskog područja od srpske agresije je veliki značaj imala usklađenost rada i međusobna potpora vojnih jedinica hrvatskih snaga.
(Historia sedamnaesta)
SUKOBLJENE STRANE
U operaciji Otkos 10 hrvatske snage brojale su 2647 vojnika. Sudjelovali su pripadnici iz više postrojbi: 127. brigada Zbora Narodne Garde (ZNG) Virovitica s zapovjednikom Đurom Dečakom, Specijalna policija (SP) Bjelovar zvani „Omega" s zapovjednikom Hamdijom Mašinovićem, 52. samostalni bataljun Daruvar s zapovjednikom Ivanom Bosnarom, 57. samostalni bataljun Zbora Narodne Garde, Odred Narodne zaštite Grubišno Polje, Tenkovski vod 105. brigade Bjelovar, 19. Mješoviti protuoklopni artiljerijski divizion (MPOAD) Virovitica i Koprivnička satnija dragovoljaca. Od oružja hrvatske snage su posjedovale bojno oklopno vozilo, dvadeset oruđa minobacača, osamnaest oruđa topništva raznih kalibara i ponešto oružja ručne izrade.
Srpske snage brojale su 1759 boraca. Vodili su ih Rade Čakmak, Branko Čortan i Lazo Savatović. Većinom su u njihove postrojbe ušli pobunjeni Srbi iz lokalnih sela, tzv. „brigada pobunjenih Srba u sastavu XXVIII. partizanske divizije" te jedinice bjelovarske brigade Jugoslavenske Narodne Armije (JNA). Osobito velika prednost srpskih snaga bila je u zrakoplovstvu.
CILJ OPERACIJE
Snage V. korpusa JNA željele su djelovati smjerom Pakrac - Grubišno Polje i spojiti sa snagama XXVIII. partizanske divizije na Bilogori. Oslanjaju na veliku nadmoć u oklopno-mehaniziranim snagama, topništvu i zrakoplovstvu. Plan je bio presjeći Podravsku magistralu i izvršiti vojni udar na istočnu Slavoniju.
Hrvatske snage htjele su potisnuti JNA iz zapadne Slavonije i okolnog bilogorskog područja. Konačni je cilj bio osigurati povratak civila na područje Papuka i Bilogore. Zatim osigurati promet na dijelu prometnice Grubišno Polje - Virovitica. Rezultat tomu trebao bi skratiti crtu bojišnice i obrane Pakraca te Lipika.
POVOD I PRIPREMA
Početak jeseni 1991. bio je obilježen vrhuncima agresije neprijatelja na Hrvatsku. Pripadnici ZNG-a i Ministarstva unutarnjih poslova (MUP), nastoje suprotstaviti se srpskim snagama.
U kolovozu 1991. JNA se povlači sa prostora Slovenije i zauzima područje Bjelovarsko-bilogorske i Virovitičko-podravske županije. Željeli su krenuti u susret banjalučkom korpusu.
Veliki dio bilogorskih Srba prihvaća stranu pobunjenika nakon spajanja banjalučkog i bjelovarskog korpusa. Vladari tzv. Srpske autonomne oblasti (SAO Krajine) proglasili su dio od Grubišnog Polja do Pakraca jedinicom svoje para-države. Pobunjeni Srbi su sami ili uz pomoć JNA sve Hrvate i „nesrbe" protjerali s bilogorskog prostora ili poubijali. Zauzimanje teritorija na bilogorskom području od strane agresora povelo je pripadnike bilogorskih postrojbi hrvatskih snaga na reakciju i obranu.
Zauzimanjem vojarni JNA velik je broj hrvatskih snaga bio dobro opremljen. Krizni štab Grubišnog Polja donio je 1. listopada odluku da pukovniku Franji Kovačeviću da u Zapovjedništvu II. operativne zone Bjelovar ishodi plan i izvršenje operacije oslobađanja Bilogore.
Zapovjednik II. operativne zone pukovnik Miroslav Jerzečić ocijenio je postojanje uvjeta za pripremu i izvođenje oslobađanja Bilogore. Stoga je 4. listopada 1991. imenovao zapovjednika pukovnika Franju Kovačevića. Operacija je dobila kodni naziv Otkos 10. Pukovnik Kovačević morao je detaljno isplanirati i izvršiti sve pripreme za oslobađanje okupiranog teritorija.
Za zapovjedno mjesto određena je zgrada bivše Teritorijalne obrane u Grubišnom polju. Njome je upravljao Ljudevit Sakal. Zapovjednik Franjo Kovačević je odmah potom imenovao unutarnje rukovodstvo. Za zamjenika izabrao je Đuru Crkvenca, a za pomoćnike Ivicu Debića - pomoćnik za sigurnost i Antuna Delića - pomoćnika za borbeni moral.
Zapovjedništvo operacije razmotrilo je Jerzečićevu naredbu sa zapovjednicima postrojbi: Đurom Dečakom, Hamdijom Mašinovićem, Željkom Cepanecom te Ivanom Bosnarom.
Međutim, radi angažiranja na drugim bojišnicama Zapovjedništvo operacije nije moglo imati oslonac na 105. brigadu ZNG-a Bjelovar, a također niti na bjelovarske policije. Jerzečić je ocijenjeno da nedostaje raspoložive snage u svrhu uspješnosti. Ta više, jer je i virovitička 127. brigada ZNG-a bila angažirana na dugoj crti obrane Hrvatske.
Zbog toga je pukovnik Jerzečić 7. listopada 1991. donio odluku za odgađanje početka operacije. U zapovjedi je još naglasio da se posebna pažnja obrati sigurnosti u pripremi, mjerama zaštite tajnosti i izvođenju djelovanja te sposobnosti veza između jedinica.
Zapovijed za izvođenje operacije Otkos 10 izdao je pukovnik Franjo Kovačević 8. listopada 1991., a odluku o danu početka izvođenja donio je pukovnik Jerzečić.
Zapovijed sadrži dvanaest točaka koje opisuju kakvo je trenutno stanje na terenu, zadatke pojedinih jedinica, tijek borbe, obranu, osiguranje te zapovijedanje i vezu.
Pukovnik Franjo Kovačević objasnio je kako neprijatelj djeluje na prostoru Bilogore i to u mjestima Velika Peratovica, Lončarica, Miokovićevo, Bastajski Brđani i Voćin, a dio tih snaga nalazi se u rajonu sela Bačkovica - Bedenička. Povremeno izvode aktivna djelovanja i napadaju područja Virovitice, Grubišnog Polja, Slatine, Daruvara i Bjelovara. Navedena mjesta napadaju snažnim artiljerijskim oružjem. Zatim navodi zadatak združenih snaga ZNG-a i policije da u operaciji u trajanju od dva do tri dana unište neprijateljske snage i očiste Bilogoru od istih te osiguraju nesmetan promet Podravskom magistralom.
Kovačević je iznio da borbeno djelovanje treba izvesti u dvije faze: u prvoj fazi koja će trajati jedan do dva dana treba izvršiti uništenje srpskih snaga do linije Virovitica - Grubišno Polje uz istoimeno odsijecanje na liniji Virovitica - Miokovićevo. Naredio je da treba postaviti blokade na liniji Grubišno Polje - Koreničani. U drugoj fazi, uz prethodno pregrupiravanje snaga i to na, snage za napad, blokadu, podršku i rezervu, treba uništiti agresorske snage na prostoru navedenih komunikacija.
Kod točke o protuoklopnoj borbi Kovačević objašnjava da agresor posjeduje dva do tri manja oklopna transportera koja koristi za vatreno djelovanje i prijevoz ljudi. Napominje da protuoklopnu borbu treba voditi na svim pravcima napada formacijskim i drugim raspoloživim sredstvima.
Točka o protuzračnoj obrani ističe da agresor vrši povremene nalete zrakoplovima i helikopterima koji će se u tijeku izvođenja operacije intenzivirati.
Prije početka borbenih djelovanja sve jedinice je potrebno upoznati sa utvrđenim podacima, a u tijeku izvođenja borbenih djelovanja sve jedinice moraju samostalno poduzeti mjere obavještajnog osiguranja. Također, glede obrane za ukopavanje i postavljanje minskih polja te barikada do početka borbenih djelovanja sve jedinice treba snabdjeti dovoljnim količinama istih.
Za početak operacije Otkos 10 sve je bilo spremno, no vrijeme početka bilo je odgođeno. Iz Glavnog stožera Hrvatske vojske došla je zapovijed načelnika generala-pukovnika Antona Tusa 9. listopada 1991. vezana uz potpisivanje memoranduma o općem prekidu vatre između hrvatskih snaga i snaga JNA. Zatim je predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman 19. listopada iste godine donio naredbu o apsolutnom prekidu vatre i deblokadi vojarni JNA. Za to vrijeme pukovnik Miroslav Jerzečić iskoristio je priliku za usavršavanje pred Otkos 10 te je izdao 20. listopada 1991. „Mjere za formiranje novih jedinica i efikasnije zapovijedanje". Dragocjenih dvadeset i pet dana iskorišteno je za popunu, pregrupiravanje i uvježbavanje postrojbi.
TIJEK
Odnosom snaga u hrvatsku korist operacija je izvođena, prema planu i zapovijedi, istovremenim napadnim djelovanjima duž bojišnice.
Topničkom pripremom uz pješačke napade uzduž teritorija počela je operacija oslobađanja Bilogore u četvrtak, 31. listopada 1991., točno u šest sati ujutro.
Djelovanje hrvatskih snaga odvijalo se u smjerovima sjever - jug. Sa sjevera napadala je 127. brigada ZNG-e Virovitica s tri tenka i pet borbeno- oklopnih vozila. Zatim koprivnička satnija i virovitička 127. brigada ZNG-a satnija te 19. MPOAD. Na sjeverozapadnom dijelu bile su satnije dvije specijalne bjelovarske policije, 2. satnija grubišnopoljskog 57. samostalnog bataljuna ZNG-e, protudiverzantska satnija, samostalni vod Veliko Trojstvo i policija iz Velikog Grđevca. U svim smjerovima djelovala je specijalna policija. S juga su agresore napadali I. i III. satnija i velikozdenački vod 57. samostalnog bataljuna ZNG-a Grubišno Polje, policija Grubišno Polje, topnička grupa 52. samostalnog bataljuna ZNG-a Daruvar i mehanizirani vod iz sastava 105. brigade ZNG-e Bjelovar pomognuti odredima Narodne zaštite Grubišno Polje.
Prvoga dana operacije Otkos 10, 31. listopada 1991., hrvatski branitelji su oslobodili naselja Gornja Kovačica, Gornja Rašenica, Velika Barna, Rastovac i Trojeglava. Toga dana dogodila se velika tragedija hrvatske vojske. U borbi s okupatorima poginuli su Marijan Derežić, Velimir Bijelić, Ivan Kuzminski, Josip Romozi te Đuro Crkvenac.
Drugog dana Srbi su počeli evakuirati civile, a hrvatske snage oslobodile su Lončaricu, Sibenik, Zrinsku, i Cremušinu.
Trećega dana nakon spajanja 127. brigade i 57. samostalne bojne oslobođena je prometnica Virovitica - Grubišno Polje. Tim događajem završila je prva faza djelovanja hrvatskih snaga.
Četvrtog dana hrvatske su snage ušle na poligon JNA u Gakovu.Uspostavljena je nova crte obrane Munije - Dijakovac 4. studenoga 1991., a zatim je zauzeto „izmješteno zapovjedno mjesto" XVIII. partizanske divizije od strane 52. samostalne bojne Daruvar. Ondje su bile zarobljene velike količine naoružanja i opreme. Tim događajem prva faza operacije Otkos 10 bila je potpuno provedena.
Ubrzo je 5. studenog 1991. postignut dogovor o prekidu vatre, koji je trebao stupiti istoga dana od 17 sati. Dogovorom je prekinuto ostvarenje druge faze operacije Otkos 10 pod nazivom Ledina. Naziv je dobila prema tajnoj kodiranoj karti za njezin ishod. Njome je trebalo biti odsječeno područje Virovitica - Jasenaš - Miokovićevo i Turčević Polje - Bastajski Brđani - Veliki Bastaji od srpske najeze. Nužno je bilo izvršiti pregrupiranje snaga koje su realizirale prvu fazu operacije, ali i dopunjavanje novim snagama.
Međutim, neprijateljska vojska nije poštovala potpisana primirja. Pokušavali su diverzantskim akcijama postići rezultate kako bi ublažili dotadašnje poraze. Slijedeći navedeno Ivica je Debić naredio potrebno poduzimanje mjere kako bi akcije bile onemogućene.
Druga faza operacije pomaknuta je na početak prosinca, tj. na 5. prosinca. Dosadašnjim snagama još se priključuju 55. samostalni bataljun ZNG-a Bjelovar i postrojba Slatina uz 52. samostalni bataljun ZNG-a Daruvar. Slijedile su snažne desetodnevne borbe. Hrvatske snage su u potpunosti realizirale sve zadaće iz zapovijedi. Posebno se istakla bitka u Bastajskim Brđanima, 5. prosinca 1991., gdje su pripadnici 57. bataljuna ZNG-e Grubišno Polje pobijedili neprijateljske postrojbe iz Srbije nanijevši gubitke. U drugoj fazi oslobođena je prometnica Veliki Bastaji - Miokovićevo. Tim je događajem Ledina završena, a njome i čišćenje Bilogore.
KONAČNI REZULTAT
Hrvatske su snage operacijom Otkos 10 zaustavile napade agresora na području Bilogore i širenje prema istočnoj Slavoniji. Sačuvana su materijalna bogatstva Virovitice, Grubišnog Polja, Bjelovara i Daruvara, a k tomu i stanovništvo od stradavanja. Otvorena je prometnica Grubišno Polje - Virovitica. Zarobljena je znatna količina oružja, minsko-eksplozivnih sredstava, streljiva i neprijateljske dokumentacije. Uništenjem agresorske postrojbe je urušen moral neprijatelja.
VREDNOVANJE OPERACIJE DANAS
Populariziranje operacije Otkos 10 vrlo se slabo spominje u novijoj hrvatskoj povijesti. Zapadna Slavonija, ali i Otkos 10, zaslužili su mnogo bolji znanstveni i medijski tretman, jer je teško razumljivo da su čak i vojni povjesničari bili iznenađeni nekim detaljima u provođenju tih oslobodilačkih akcija.
Unatoč tomu, u Bjelovaru 16. rujna 2005. sastali su se predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Republike Hrvatske general Đuro Dečak i ondašnji bjelovarsko-bilogorski župan Damir Bajs. Razgovorom su potvrdili želju za pokretanje inicijative za ustanovljenje priznanja - medalje Otkos 10 koja do današnjeg dana nije ostvarena.
Već tri dana kasnije prethodni predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić u svoj Ured primio je članove Organizacijskog odbora za obilježavanje oslobodilačke operacije Otkos 10. Članovi su izaslanstva predložili su na sastanku s predsjednikom Mesićem da razmotri mogućnost ustrojavanja odličja „Medalja Bilogora - Papuk 1991."
U organizaciji Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata 21. prosinca 2005. je održano predavanje na temu "Prva operacija oslobađanja okupiranog hrvatskog prostora - zapadna Slavonija, jesen - zima 1991/1992" u Zlatnoj dvorani Hrvatskog instituta za povijest. Predavači su bili: brigadni general u mirovini Miroslav Jezerčić, general pukovnik u mirovini Đuro Dečak, brigadni general u mirovini Rudi Stipčić, general pukovnik u mirovini Miljenko Crnjac, i ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata dr.sc. Ante Nazor, prof. te dr. sc. Anđelko Akrap. Govorilo se općenito o operacijama u zapadnoj Slavoniji, ali se naglašavalo kako su te operacije zaboravljene i nepriznate. Osobito je naglašena operacija Otkos 10 - kao ključna u stvaranju demokratske Hrvatske.
U povodu Dana grada Grubišnog Polja i obilježavanja 17. godišnjice završetka uspješne operacije Otkos 10 otkriven je spomenik operaciji i njezinim braniteljima 4. studenog 2008. Spomenik je otkrio paraolimpijac Darko Kralj. Djelo je mladog akademskog kipara Domagoja Kačana, a predstavlja žensku osobu (žena, majka, starica) spuštenog pogleda nad simbolima hrvatske državnosti i križem.
Ovo je samostalni istraživački rad kojime je Vlatko Smiljanić predstavljao Virovitičko-podravsku županiju na XII. državnome natjecanju u Poreču 2011. Rad je osvojio prvo mjesto iz obrane i jedanaesto mjesto iz eseja.
OD SADA I VI MOŽETE BIRATI TEMU VIROVITIČKE POVJESTICE!
Ako želite saznati nešto više o virovitičkoj povijesti, nekom detalju, događaju ili osobama iz bilo kojega doba, svoju želju možete ostaviti u komentaru ili napisati mail na sljedeću adresu: vlatko.smiljanic@gmail.com.
Biografija o Mari Matočec, autora Vlatka Smiljanića, dostupna je za čitanje i preuzimanje na ovoj poveznici: http://issuu.com/smiljanicvlatko/docs/mara-matocec-biografija
17. svibnja 2012. u 19 sati u Gradskoj knjižnici Virovitica uz profesora Ivana Zelenbrza i Trpimira Markotića, Vlatko Smiljanić će predstaviti knjigu Putopisne reportaže Franje Martina Fuisa, Biciklom kroz Hrvatsko zagorje, Prigorje, Podravinu i Slavoniju. Radujemo se Vašemu dolasku!
U povodu obnove franjevačkoga parka ispred crkve sv. Roka, u sljedećoj historiji čitajte o povijesti franjevaca u Virovitici.