Bio je stariji od mene nekoliko godina, ne sjećam se više koliko, ali nije ni bitno. Oblijetao je oko mene, bio je tip muškarca koji zna što hoće i za razliku od mojih vršnjaka, znao se ponašati u svakoji situaciji bez greške. Imponirala mi je ta njegova pažnja i fini maniri pa sam pristala na vezu sa njim. Nakon dva, tri mjeseca, shvatila sam da to nije što želim. Brzao je sa upoznavanjem roditelja, forsirao je da veza pređe na neki viši nivo, što meni kao mladoj djevojci od dvadesetak godina nije padalo na pamet.
Nakon što sam mu rekla da prekidamo, počeli su moji problemi. Gentlmen, kojeg sam poznavala, pretvorio se u psihopatu. Za njega ne nije postojalo.
Počele su torture. Prati me je, uhodio i gdje god sam bila, bio je i on. Sjećam se epizode kada smo prijateljica i ja pokušale pobjeći. Sjele smo u moj auto, u panici sam krenula prema njenoj kući. Došle smo do sadašnje industrijske zone. Skrenula sam u polje i ugasila sam svjetla. Vozila sam tako jedno vrijeme, a onda smo došle na spasonosnu ideju. Obje smo imale „stojadine“ ja žuti, ona zeleni. Odvezla sam ju do njene kuće da uzme ključeve svog auta i zamijenile vozila. Ukoliko nas pronađe, slijedit će nju u mom autu. Na svu sreću, izgubio nas je u onom mraku.
Znao se uvući ljudima pod kožu, pa tako i mojoj gazdarici. Nije mu predstavljao nikakav problem dojuriti na njen poziv i prevaliti relaciji Slatina – Ivanić Grad da bi ju odvezao liječniku, na tržnicu ili u crkvu. Otkrio je i njenu slabost, a to je konjak. Prilikom svakog posjeta, donosio joj je 25 dekagrama kave i naravno bocu, najdražeg joj pića. Put u kuću u kojoj sam stanovala, bio mu je otvoren u svako doba dana i noći.
U početku su mi bili smiješni njihovi pokušaji da me nagovore da se pomirimo. Gazdarica je naravno bila na njegovoj strani. Vremenom je pritisak postajo sve jači, a počele su i prijetnje.
Vračala sam se sa godišnjeg odmora, izašla sam iz autobusa i krenula prema stanu. Iza mene se čuo prepoznatljiv zvuk njegovog auta. Imao je „friziranog“ fiću pošto je vozio trke i zvuk je bio specifičan. Prepoznala bih ga među tisućama drugih.
- Uđi u auto!
Nastavila sam koračati, ignorirajući ga.
- Ulazi ili ću ti tu puknuti šamar.
Ne želeći scenu, ušla sam u auto. Po stoti puta sam mu pokušala objasniti da ga ne želim u svom životu. Dok smo satima razgovarali, nastojala sam ostati smirena iako je u meni sve kuhalo. Otišao je. Napokon. Ali ne za dugo.
Odlučio se na ucjenu. U svojoj bolesnoj glavi je došao do zaključka da sam sa svakom muškom osobom sa kojom sam popila kavu imala i nešto više. Odlučio je doći mojim roditeljima i ispričati im kakva sam zapravo ja osoba.
- Doći će Predrag. I ispričat će vam kakva sam. Očekujte sve i svašta, najavila sam im.
Roditelji su bili stara garda. Gost je ipak gost. Iako su znali da skačem na svaki zvuk auta, da me proganja, odlučili su ga saslušati. Dočekali su ga suzdržano. To ga je valjda još više razbjesnilo. Krenuo je sipati njegovu iskrivljenu istinu o meni. Jedno vrijeme sam to slušala, i onda sam puknula. Otrčala sam u kuhinju, uzela veliki kuhinjski nož i poletjela prema njemu. Jedino što sam željela da nestane i da me ostavi na miru. Da me roditelji nisu spriječili, rasporila bih ga bez imalo grižnje savjesti. Poslali su me u bakinu sobu gdje me je ona nafilala sa apaurinima.
- Ako je tako kako kažeš, ako je Sanja takva, ništ koristi, zašto je onda proganjaš? Zašto ne nađeš neku pristojnu djevojku, pitao ga je moj stari.
Šah - mat. Pokunjeno se pokupio i otišao. Ali, opet ne za dugo. Nakon dva dana se pojavio u mom stanu i ispričao se. Smatrao je da mi nije tako nešto trebao prirediti i tražio moj oprost .
Kao što sam rekla, put u kuću mu je bio otvoren kad god je htio. Ja sam počela spavati sa zatvorenim prozorom, iako sam stanovala na prvom katu, zaključanih vrata i sa nožem ispod jastuka. Na moj 22 drugi rođendan, stigao je dostavljač na recepciju lječilišta sa 22 ruže. Znala sam tko ih šalje. Nisam ih željela primiti, ali kako je dostavljač inzistirao i kako su me svi gledali, uzela sam ih. On se naravno pojavio u stanu. Kako bih mu pokazala koliko mi je stalo do njega i ruža, bacila sam ih kroz prozor. Žestoko smo se posvađali i tada je krenuo prvi fizički obračun. Potukli smo se. Molila sam gazdaricu da zove policiju, ali konjak joj je bio draži.
Pomalo se počela zahuktavati politička scena i rat je bio na pomolu. Prijateljica ga je srela, imao je pištolj.
- Pozdravi si prijateljicu i reci joj neka se čuva, poručio mi je mašući pištoljem prijateljici ispred nosa. Ubrzo je otišao za Srbiju.
Mladost čini čuda. I ljubav. Udala sam se, rodila djecu i zaboravila na njega. Uživala sam u bračnom životu, gledala kako kćerke rastu i bila sretna.
Bilo je doba novogodišnjih blagdana. Klinke su radosno odmotavale poklone, a ja sam uživala u toj njihovoj dječjoj radosti. Zazvonio je telefon, po ne znam koji puta tog dana. Opet neki čestitar, pomislila sam. I bio je.
- Dobro večer. Sretna Nova godina. Sanja, ti si?
- Hvala, Sretna i vama. Tko zove?
- Ovdje jedan Predrag.
- Marš u pičku materinu, iz mene je i nakon toliko godina prokukljao bijes.
Misliš da si se oporavio od trauma, da si zaboravio, ali to je i dalje u tebi. I sada, nakon gotovo 30 godina, da se sretnemo, nisam sigurna da ne bih uzela nož i dovršila posao.