Benčić: HDZ pogodovao stvaranju porezne oaze u nekretninskom i turističkom sektoru
Petrov: Porez na nekretnine je prelijevanje iz šupljeg u prazno
Novinarka i diplomatkinja Aurora Weiss najavila predsjedničku kandidaturu
Grbin: Porez na nekretnine je potreban, ali ne smije biti novi udar na građane
Istraživanje: Samo 1, 2 posto hrvatskih građana ima potpuno povjerenje u sudstvo
Ministar: Nije potrebno da uz svako dijete u posebnom razredu sjedi i pomoćnik
Kekin: Progovarat ću o ustavnim vrijednostima socijalne države

  Antifašizam

Auschwitz i ja

  Vladimir Rošić           16.02.2015.         2870 pogleda
Auschwitz i ja

Možda je naslov pretendiciozan, jer tko sam ja? Kowboy tj. Kravar, koji je rođen u eksperimentalnoj generaciji 1965/66 pored meandera rijeke Save, kod, nekada, Bosanskog Šamca. Katolička obitelj, MTŠ, studij strojarstva u Zagrebu, sve je to daleko od Auschwitza. Postoji, zapravo, jedan broj, koji će vam sve objasniti: 121 729. Vidio sam ga osobno negdje 2007 u Virovitici kod mog prijatelja Ljube Rubena Weissa. Njegov tata, tada sa već poodmaklom bolešću, bio je ljubazan i prirodan, da to pamtite do smrti. Nakon više od 60 godina ostao je taj logoraški broj iz Auschwitza.

Ispričao mi je o svom vjeroučitelju rabinu Kaufmannu i nekada 200 i više članova općini virovitičkih Židova. Već sam od Ljube polako upoznat sa ovim, meni do tada skoro nepoznatim SVIJETOM, koji je, nažalost, potonuo. Sjetio sam se dugogodišnjih kontakata sa svijetom judaizma. Krajem 2005 pomagao sam Ljubi u njegovoj knjižari – antikvarijatu u Beču. Jednu večer je na kazetofonu svirala, za mene, fascinirajuća glazba. Sutradan sam ga zamolio da mi je kopira, „Misliš na Đorđa Balaševića?“ pitao je Ljubo. Nisam znao ni autora, ni jezik; samo to da mi se izuzetno svidjela i da je tu, negdje na stolu.

Dugo nam je trebalo da pronađemo kazetu sa sefardskim pjesmama Flory Jagode. Objasnio mi je da je jezik ladino i da ta glazba postoji od dolaska Sefarda u Sarajevo odnosno Bosnu. A mislio sam da sve znam o Sarajevu. Slušam tu glazbu već deset godina i ona me liječi od svega onoga što vam ovdje neću ispričati.

 Već 100 godina moja je obitelj vezana za Jevreje i trebao mi je Ljubo. R. Weiss da to spoznam. Moj pradjed i pradjed moje supruge imali su brata, koji je radio u Beogradu, kao menadžer, vjerojatno Shella i bio oženjen Jevrejkom. Kažu da su ulaskom u Beograd nacisti nju ubili a njega mučili. Vratio se bratu u Posavinu, duhovno smeten, čuvao je svinje. Kažu, govorio nekoliko jezika, školovan u Engleskoj, dovožen autom kod braće u selo.

Moja baka i djed moje supruge odrasli su pored njega, nažalost kasno sam upoznao tu povijest i nemam više nikoga tko može više reći o njegovom utjecaju na obitelj i selo.

Novi prijatelj iz Šamca i autor monografije Bosanskog Šamca pronašao je moje podatke na portalu makabijada.com i želio više saznati o Jevrejima, koji su pred drugi svjetski rat ovdje živjeli.

Ništa nisam o tom znao: o Židovskom groblju pored Crkvine, njihovom odvođenju u logore…

Zanimajući se za numerologiju postupno sam upoznao i Kabalu, hebrejsko pismo, značenje Alef-Beta, arapsko pismo, perzijsko.

Amos Oz, Isak B.Singer, Ben Gurion, Povratak u Zemlju Izraelovu…

Mržnju Mein Kampfa!

Proganjan 2009, prolazio sam ulicama drugog bečkog „becirka“, Taborstrasse., Holandstrasse, čitao sam na asfaltu imena i datume proganjanih i ubijenih Židova. Zgrade još iz 1940 i tajni prolazi, kroz Praterstrasse, stvarali su slike roditelja i djece u bijegu.

Spasiti život djeteta barem; duboke emocije, suze i nada.

Nada Flory Jagode, Ofre Haza, Ljubinog oca Marka sa 121 729.

Ana B’Ko’Ah, Yerushalaim shel zahav, Mordechai Ben David, Judenplatz... dio su mog svijeta, bez kog me već odavno ne bi bilo.

I pored tisuća knjiga trebao mi je Ljubo reći da bijeli spomenik na Judenplatzu u Beču jesu knjige, mudrost stara više od 5700 godina.

Šabac, Brčko, Jasenovac, jednako kao i moj Bosanski Šamac leže na Savi i opominju: nikada više.

Da li je poplava trebala izbrisati sakupljen materijal za knjigu „Jevreji Bosanskog. Šamca?“ Da li je pradjed bio vezan sa WIZO i što je pred nama?

Možemo li upravljati Golemom ?

Jesu li rabini trebali izreći riječi, koje bi ubile Hitlera?

Smijemo li mijenjati povijest na štetu budućnosti?

Ne znam, ali znam da nam cilj treba biti: NIKADA VIŠE!.

 Esej Auschwitz i ja sudjelovao je na natječaju Židovske općine Virovitica  Auschwits, 70 godina poslije

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Antifašizam



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.