Lijevom sam rukom oprezno otvorio vrata kupaonice, dok sam desnom, visoko podignutom iznad glave, držao svoje jedino ubojito oružje – bocu. Uletio sam unutra, spreman da svakog časa odalamim Anitinog (i mog) silovatelja/ubojicu/pljačkaša u glavu, i to tako da mu za sva vremena sjebem centar za ravnotežu i komunikaciju.
Ali, uslijedio je šok! Ispred mene se ukazalo najslađe dupe koje sam vidio u životu, zamaskirano mini suknjom, pristojnim nogama i, u produžetku, ukusnim štiklama. Dupe se njihalo ko klatno ispred zahodske školjke. Povremeno je ispustilo zvuk riganja, ali meni je, u tim trenucima, taj zvuk nalikovao više na ševin pjev.
Oprezno sam ga odmjerio po cijeloj duljini. Jednom, pa još jednom. Onda se dupe okrenulo, a ukazalo se mladoliko žensko lice.
– Ko si ti? Šta radiš ovdje? – rekla je tiho, manje uplašeno, više pijano.
– Ja? A ko si ti?
– Ja ovdje živim – rekla je i sablažnjivo pogledala u moje crvene gaćice.
– Ti? Ali Anita ima… malenu kćer.
– Ta kćer sam ja, idiote, vrijeme je bilo da odrastem! Odgovori mi sad, tko si?!
– Anitin prijatelj, Robert, pozvala me je da večeras prespavam kod vas – rekao sam skrušeno i pružio joj ruku u kojoj se još uvijek nalazila prazna boca.
Umjesto upoznavanja, zagnjurila je glavu u wc školjku i nastavila rigati. Nakon minute – dvije, vratila je glavu, zabacila kosu, obrisala usta od bljuvotine, i još jednom uputila prezriv pogled na moje gaće.
– Nisam znala da mama voli transvestite… Ma, jebe mi se! Ja sam Megi.
– E, Megi. Ja sam Robert! – ispustio sam bocu u umivaonik i šarmantno joj ispružio ruku.
Rukovali smo se.
– Da se samo razumijemo, nisam ja nikakav transvestit – rekao sam joj i pokazao na gaće i majicu – ovo je Anitino, posudila mi je za noćas, dok mi se stvari ne operu.
– Kad smo kod toga, gdje je ona?
– Spava.
– Uh, dobro. A ti šećeš po stanu ovako odjeven? Nije ti neugodno?
– Ma jok, čuo sam te kad si ušla.
– Super. A sad te molim da iziđeš, moram se istuširati.
– Ma ne smetaš mi nimalo, samo ti daj. Pričekat ću te.
Odškrinula je vrata i prstom pokazala izlaz.
– Laku noć – rekla je.
– Laku noć – odgovorio sam pokunjeno i izišao.
20.
Onako sjeban, zurio sam po donjoj polici regala u onih nekoliko uokvirenih fotografija: curica pliva u bazenu, curica puše svjećice na torti, curica pozira odjevena za maškare i curica (i Anita) zagrljene za stolom u nekom restoranu. Svugdje je to bila curica od svojih pet, šest, sedam godina. Nije vrag da se u jedno večer toliko postarala?! Ova koju sam vidio u kupaonici, a koja kaže da je upravo to ona, mala Megi, po svojoj prilici ima barem 17 – 18.
Hm, jebe me ili matematika ili vid. Sjeo sam i zauzeo sultansku pozu: prekrižio sam noge i zapalio cigaretu. Hm, skužio sam da Anita nije popila svoj viski. Zveknuo sam ga munjevitom brzinom. Hmmm, dobar je. Vrata kupaone su se otvorila. Megi je izišla bosa, mokre kose, ali potpuno odjevena. Nije se valjda tuširala u odjeći? Nedostajao mi je ručnik Raiffeisen stambene štedionice na maloj Megi.
– Što radiš ovdje? Zašto nisi u sobi?
– Ovdje ću prespavati.
– Jadniče, što je, mama nije dala?
– Reko sam ti, samo smo prijatelji.
– Prijatelji? Ajde dobro kad ti tako kažeš. Jesi za joint?
– Uvijek.
Nestala je, i u hipu se pojavila s vrećicom trave. U drugoj je ruci nosila rizle. Sjela je do mene u dvosjed.
– Jesam se napila, u pičku lijepe materine! – rekla je i rastvorila jednu rizlu, profesionalno je zasolila i oblizala.
– Tako i treba! Gdje si se uništila?
– Na narodnjacima, u Popaju. Znaš gdje je to?
– Pojma nemam. Ne slušam narodnjake.
– Šta onda slušaš? Klape, Bajagu…?
Osjetio sam da me podjebava, pa sam prešutio zbog viših interesa. Miris mladog ženskog tijela držao me je iza rešetaka moje svakodnevne prakse da drugima ritualno idem na živce, a ne oni meni. Nastavio sam:
– A Anita ne zna da si…
– Jesi lud?! Pazi što govoriš!
– Čuj, nešto me muči otkako sam te vidio – namjerno sam se prešaltao na drugu temu – tko je ona mala na fotkama? Tamo, na regalu…
– Pa ja, tko bi bio drugi? Stari, dok je bio živ, stalno me naslikavao. Otkako je umro, gotovo da i nemam više svojih slika. A ove tu – pokazala je na fotografije – stara je postavila da je podsjećaju na njega, a ne zbog mene.
Odmjerio sam je od glave do pete. Najduže sam se zadržao na golim nogama. Shvatila je to i nasmiješila se.
– Jesu dobre? – rekla je i povukla prvi dim.
– Dao mi bog takvih do kraja života – odgovorio sam iskreno.
– Malo si star za takva sranja. Meni je tek šesnaest, a ti imaš barem trideset pet.
– Šesnaest?!
– Tiše malo, probudit ćeš staru.
– Šesnaest? – ponovio sam tiše.
– Da, šta si ti mislio?
– Sedamnaest! Barem.
– Imat ću nagodinu – rekla je i povukla još jedan dim.
– Ja ću nagodinu imati četrdeset.
– Jebiga, stari se – rekla je to kao činjenicu.
Dobrih desetak sekundi zadržala je dim u plućima, a onda ga je ispustila kroz nos i usta. Dnevni boravak se pretvorio u pušnicu. Dodala mi je joint. Oblizao sam kraj na kojemu je ona do maloprije držala usne. Jebote, prostrujalo mi je mislima, nije mi dovoljno što sam postao transvestit. Sad sam još i pedofil!
– Hej, lakše malo – prekinula je moja razmišljanja – duvaš ko da ti je zadnje u životu!
– Sorry, be happy, rekao sam frfljajući, i pružio joj ostatak jointa.
– Što ti je to?
– Koje?
– Taj "biheps"? – dodala je i podsjetila me da pijan ispuštam samoglasnike.
– Sorry, be happy? To ti je na latinskom: dođoh, vidjeh, pobijedih.
– Baš je sranje taj latinski! Al' "sorry", a ne shrph“ kako si ti rekao, na engleskom nešto znači… Ček, ček, znam, je l na engleskom to znači "oprosti"?
– Ma da, al to su stari Rimljani maznuli od Amerikanaca, još davno, u vrijeme Ronalda Reagana.
– Onog glumca iz kaubojskih filmova?
– E tog, bravo!
– Slušaj, nisam ti ja baš tako glupa kao što izgledam! – rekla je i pogledala me namršteno.
Pročitala me je, pomislio sam. Ode mi jebačina. Prohujala s vihorom.
– Gledala sam kaubojce kad sam bila puno mlađa. Al tog Reagana i Georgea Waynea sam dobro upamtila – nastavila je prijekorno.
– Misliš, Johna Waynea?
– A šta sam drugo rekla?
– Rekla si, Georgea.
– Dobro, isti je to kurac, George ili John! – odgovorila je i puhnula u žar jointa. – Hoćeš ga dokrajčit?
– Samo ti daj.
Povukla ga je do balčaka i joint se pretvorio u milimetarsku mrlju. Sahranila ga je u pepeljaru.
– Hoćeš da ti pokažem nešto? Al me ne smiješ cinkati staroj! Ubit ću te ako joj kažeš!
– Časna riječ.
– Dobro, gledaj ovo…
21.
Povukla je naramenicu bluze i otkrila dobar komad leđa. Milina od pogleda! Nastala je gužva u crvenim gaćicama; kurac se borio za veći prostor od onog koji mu je Anita ponudila.
– Vidiš?
– A? Šta?
– Tu dolje, ispod lopatice?
I stvarno, na lijepoj, nategnutoj koži, bez znakova sranja i truleži, bio je tetovirani zmaj. Promjera 3-4 centimetara, ta nakaza od zmaja više je sličila mješavini žohara i guštera, nego kakvoj zvijeri.
– Super je – rekao sam.
– Prošli tjedan sam to napravila.
Povukla je bluzu i zmaj je nestao.
– Hoćeš li ti da i ja tebi sad nešto pokažem, pod uvjetom da ni ti nikome ne govoriš? Posebno ne mami.
– Ajd dobro.
Uhvatio sam se za rub crvenih gaćica i povukao ih dolje. Nabrekla kobasa iskočila je malo ukoso, zakrivljeno, kao da je ona pijana i napušena, a ne ja, i zauzela napadački gard. Megi ga je jedno vrijeme promatrala ozbiljnim licem, a onda je prasnula u smijeh.
– Ružan je.
– Čuj, ružan?, uzvratio sam uvrijeđeno.
– Vidjela sam puno ljepših i većih od njega. Tvoj kao da se malkice posušio.
– Čekaj da povrati snagu. Dugo je bio zatvoren u ovim šugavim gaćama – pravdao sam ga koliko sam mogao.
Uhvatila ga je u šaku i dva put protresla. Lijevo-desno, gore-dolje. Zatim se obratila njemu, u glavu, a ne meni:
– Ajde spavat! Kasno je.
Otvorila je dlan i povukla ruku. Kurac ju je milo, gotovo patetično, pogledao, kao dijete koje mjesecima ili godinama nije vidjelo svoju omiljenu igračku. Bilo mi ga je žao. Ali ona je samo ustala s dvosjeda i krenula u hodnik.
– Čekaj, jebote, kud ćeš?
– Laku noć.
– Ostani još malo, molim te! – govorio sam na rubu plača.
– Idi spavat!
– Ali, ja…
– Prekini! – okrutno je uzvratila – Nemoj da pozovem staru! Laku noć.
– Laku noć.
Ostao sam kao Sigsgaardov Pale sam na svijetu. Tužno sam pogledao kurac koji nije bio ništa manje tužniji od mene samog. Ali još uvijek je prkosito, iako malčice pogrbljeno, stajao izvan ženskih gaća. I to u svoj svojoj prirodnoj veličini: dakle punih nekoliko centimetara. Zaspao sam snom mučenika.