Sabor: U srijedu izjašnjavanje o amandmanima na paket poreznih zakona
Bernardić: Vladina porezna reforma je prodavanje magle i SDP je neće podržati
Vasilić: Pred jedinicama lokalne samouprave vrlo stresno razdoblje
Gordana Buljan Flander dobitnica Nagrade za životno djelo za promicanje dječjih prava
Dugine obitelji traže da se omogući udomiteljstvo istospolnim parovima
Vlada suglasna s HDZ-ovim prijedlogom sniženog PDV-a na elektronske publikacije i mahunarke
Za uzgoj goveda, koza, ovaca i peradi 24 milijuna kuna

Žene, luđaci i malo dobrih pedera (6)


  Priča           Robert Roklicer/foto Moja Rijeka           17.11.2018.         418 pogleda
Žene, luđaci i malo dobrih pedera (6)

Popio sam, natočio novu čašu, popio, natočio… Boca je sablasno zjapila poluprazno. Tuš se još uvijek čuo iz kupaone. Odlučio sam malo predahnuti. Uključio sam televizor. HBO, Umorstva u Mindsomeru, Tom Barnaby i Dan Scott rješavaju dosadna ubojstva u do kurca dosadnom selu. Nema akcije, nema pištolja, nema čak ni jebenih batina (više je akcije bilo kad me je Zlatko nokautirao nego što je ima u cijelom filmskom serijalu o dva frigidna engleska policajca). Jebeš HBO! Prebacio sam na HRT 1. Repriza dokumentarne epizode "Idemo u Ameriku". Goran Milić baulja hodnicima Ujedinjenih naroda. Kao da je u potrazi za šankom i duplim Ballantinesom u punoj čaši leda. Dobri stari Gogo, mislio sam, jedino on još neki drek radi u našoj javnoj kući, odnosno HTV-u. Kad sam se uvjerio da Milić, prema onome što sam vidio, (ipak) neće završiti za šankom, prebacio sam na kanal RTL-a. Meki pornić, takozvani erotski film: nabildani crnac (sličan Wesleyu Snipesu, samo za nijansu još ružniji) leži na francuskom krevetu, a jaše ga silikonska plavuša (nalik na Vesnu Škare Ožbolt, ali za nekoliko nijansi ljepša od nje). Bili su omotani s desetak plahti; jedna se omotala oko njenog dupeta i pičke, druga je bila vezana crncu za kurac. Gledatelj, u ovom slučaju sam to bio ja, od cijele jebačine mogao je vidjeti tek kako plavuša trese bradavicama, ili šugave bicepse i tricepse ružnije varijante Wesleya Snipesa. Američka inačica naše Ožboltice otvarala je i zatvarala usta, kao što to rade električna vrata na robnoj kući. Pojačao sam ton kako bih na trenutak osjetio atmosferu sa snimanja.

– Ah, ah, ah! – govorila je ona.

– Ah, jah, bah! – uzvraćao je on.

Zanimljiv dijalog, pomislio sam, koji im je genijalac od scenarista ovo napisao?

– Gasi televizor, jebo te bog! – čuo sam Anitin urlik iz kupaone. – Rekla sam ti da mi kćer spava! Hoćeš da te izbacim na ulicu?!

Klik! Ugasio sam telku. Natočio si još jednu čašu. Popio. Natočio. Ispraznio. Umorio sam se od gledanja televizije. I što je sasvim i razumljivo, ožednio.

17.

Anita je izišla iz kupaone omotana velikim žutim ručnikom za plažu. Pročitao sam reklamni slogan s ručnika: "Raiffeisen stambena štedionica – Čovječe, požuri se… i ostvari državna poticajna sredstva". Jebote, koja simbolika! – proletjelo mi je kroz koru malog mozga. Treba se zagrnuti tim čudom od ručnika i još imati snage razmišljati o poticaju.

– Ja idem spavati! – rekla je Anita nimalo ljubaznim glasom domaćice.

– Čekaj malo, daj da popijemo još jednu – nevino sam odgovorio.

Pogledala je bocu. Ostalo je jedva za još jednu čašu.

– Mislim da ćeš to moći i sam.

– Paaa… – zaplitao sam jezikom, želeći nešto mudro izgovoriti.

– Samo nemoj biti glasan. Deka i jastuk su u ormaru – rekla je i pokazala negdje neodređeno. – Laku noć.

– Laku noć – rekao sam. – I, hvala ti.

Kimnula je i nestala iza vrata jedne sobe. Popio sam ostatak iz čaše i iscijedio iz boce preostali dio. Zidovi sobe su se počeli njihati, Rabuzin je bio nalik na Pollocka, možda Van Gogha, ili Klimta? Jebiga, bio sam mrtav pijan, otkud bih sad toga sjećao?  

 18.

Probudila me čudna škripa (vrata?), koraci, tupi udarac (o vrata?), pa opet škripanje i zvuk, nesumnjivo(!), kvake na vratima kupaone. Preplašeno sam skočio s dvosjeda. Samo mi je još to trebalo?! Zar je netko došao zaklati, opljačkati i silovati (ne nužno tim redom) Anitu?

Baš sad, ovu noć, kad sam ja u njezinoj kući? Nije to mogao učiniti jučer ili, što ja znam, sutra? Dohvatio sam praznu bocu sa stola. U crvenim ženskim gaćicama i majici s natpisom "Baby", naoružan praznom viskija – bocom, krenuo sam oprezno ka kupaonici. Istina, mislio sam prvo probuditi Anitu (ipak je to njezina kuća i njen problem), ali sam zaboravio u koju se sobu zavukla.

Pogledao sam na sat koji je nakrivljeno visio na zidu kuhinje. Bilo je 5:27. Znači, izračunao sam, bit ću mrtav najkasnije u 5:28. Policija neće ni istraživati slučaj. Jedan transseksualac manje! Moje dojučerašnje kolege naslađivat će se pišući o tome kako je umlaćen novinar – transvestit u smrdljivoj kupaonici jedne ofucane konobarice.

A nitko neće ni spomenuti da sam se:

1) borio za goli život,

2) borio za život gole konobarice,

3) okupao dva sata ranije.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priča



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: