Sabor: U srijedu izjašnjavanje o amandmanima na paket poreznih zakona
Bernardić: Vladina porezna reforma je prodavanje magle i SDP je neće podržati
Vasilić: Pred jedinicama lokalne samouprave vrlo stresno razdoblje
Gordana Buljan Flander dobitnica Nagrade za životno djelo za promicanje dječjih prava
Dugine obitelji traže da se omogući udomiteljstvo istospolnim parovima
Vlada suglasna s HDZ-ovim prijedlogom sniženog PDV-a na elektronske publikacije i mahunarke
Za uzgoj goveda, koza, ovaca i peradi 24 milijuna kuna

Žene, luđaci i malo dobrih pedera (5)


  Priča           Robert Roklicer/foto Moja Rijeka           11.11.2018.         432 pogleda
Žene, luđaci i malo dobrih pedera (5)

Taksi se zaustavio pred jednom neožbukanom katnicom u Dubravi. Anita je muku mučila dok me je prizvala svijesti, a još se više najebala da se iskoprcam iz taksija. Čim sam izišao, izrigao sam se po cesti, spotaknuo se i tresnuo na bljuvotinu. Podigla me je svojim velikim sisama i skinula s mene ostatke govana.

– Jesi dobro? – upitala je zabrinuto.

– Nikad bolje.

– Ja sam na katu, hodaj oprezno prema gore, nema ograde na stepenicama.

– Nema frke.

– I nemoj glasno govoriti. Kćer mi spava.

– Imaš kćer? Je l zgodna?

 14.

Kupaonica konobarice Anite izgledala je pakleno. Crne, smeđe i žute naslage prašine, masti i bogtepitaj čega sve ne, bile su na svakom pedlju kade, umivaonika, školjke i pločica. Kao da su se bakterije natjecale koja će veću površinu zauzeti u kupaoni.

Skinuo sam se gol i ponosno prošetao, isto kao da šećem po Muzeju suvremene umjetnosti. Napokon nešto smrdljivije i odvratnije od mene, mislio sam oholo.

Povratio sam još jednom u školjku, a onda sam hrabro zakoračio u kadu. Pustio sam vodu. Bila je čista. Dobro sam se namočio, uzeo neki šampon, i cijeli se pretvorio u ogromni mjehur.

– Donijela sam ti čiste stvari, valjda će ti pristajati – čuo sam Anitin glas.

Otvorio sam lijevo oko, a desnim oprezno naciljao Anitu koja je stavlja neki veš na poklopac školjke.

– Tvoju ću garderobu sutra oprati. Imam sušilicu, tako da to nije neki problem, ujutro će ti sve biti čisto i opeglano.

– Sutra?

– Pa da, mislila sam da se noćas ne vraćaš u svoj stan. Možeš prespavati ovdje, u dnevnoj sobi imam jedan krevet na rasklapanje. Udoban je… Mislim, ako ti to nije problem? Nemaš valjda ujutro nekih obaveza?

– Od danas sam, bejbi, operiran od svih obaveza.

– Onda dobro – rekla je i zatvorila vrata za sobom

Nastavio sam se tuširati. Skidao sam posljednji sloj sapunice sa vrata kad ponovno ugledah Anitu. U ruci je držala ručnik. Gledala me je i smješkala se.

– Hvalio si se pred ljudima da imaš veliki kurac, kad ono i Petar Pan u odnosu na tebe ima tešku artiljeriju.

– I je veliki, samo ne ovaj čas.

– Gdje si ga nabavio? Na dječjem odjelu?

– Glupačo, skupio se u pranju!

– Onda ga nemoj iskuhavati na 95 stupnjeva. He, he, he.

Izišao sam iz kade. Anita mi je dodala ručnik. Ruku na srce, imala je pravo, kurac se uvukao u ježevu kućicu i samo je njuškom stidljivo provirivao. Obrisao sam se, dva puta potegnuo po jajima i malo rastegnuo futrolu kurca. Nije puno pomoglo. Pošao sam po rublje koje je ostavila za mene. Ona je čitavo to vrijeme stajala i samo se smiješila.

– Koji je ovo drek? – upitao sam je začuđeno.

– Ove sam gaćice – pokazala je na crvene ženske gaće sa čipkom – nosila kad sam bila trudna. Odgovarat će ti. Majica isto. Hlače ti nemam, ali ti one ionako ne trebaju za spavanje. Možeš dobiti moje hulahopke ako ti bude hladno. Sutra će ti sve biti oprano, pa se možeš presvući.

Sjajno, jebote, postao sam transvestit, pomislio sam i obukao čipkaste gaćice. Na prljavom ogledalu, smještenom iznad lavaboa, uočio sam da su mi usta poprimila izgled Zoričine pičke: nalikovala su na hobotnicu koja svoje purpurne krakove nekontrolirano širi u prostoru oko sebe. No dobro, sad se barem više ne moram opterećivati odnosima s prijateljima. Amen. Više nemam ni jednog.

Zlatko, za kojeg sam ranije mislio da je sve osim pizde, poltrona, nedojebanog umjetnika, kvazipijanca, karijeriste, majkojebca i govna, ispostavilo se da je retardirani idiot, kreten, kurac od ovce i impotentni pedofil koji nije u stanju jebati ženu mlađu od sebe 16 godina.

Tako mi i treba kad naivno vjerujem ljudima.

15.

U dnevni boravak ušetao sam u crvenim gaćama i majici za trudnice, na kojoj je šljokicama bilo ispisano "Baby" i znak sa strelicom okrenut prema dolje. Hulahopke sam za svaki slučaj ponio sa sobom. Dvosjed, dvije fotelje, stolić od iverice, regal od iverice, 10 godina star televizor, dvije loše serigrafije Ivana Rabuzina ("Plavi cvijet" i "Mrazovci") na zidu, i Anita na jednoj od fotelja. U regalu Biblija, Dostojevski, Kundera, Jergović, Kuharica i dvije moje knjige, "Kako se ubiti" i "Pivo ne ostavlja mrlje od kave". Više nije bilo prostora ni za jednu drugu knjigu. Na donjoj polici nekoliko uokvirenih fotografija: curica pliva u bazenu, curica puše svjećice na torti, curica pozira odjevena za maškare i curica (i Anita) zagrljene za stolom u nekom restoranu, a ispred njih sokovi i pepeljara puna opušaka.

– To ti je mala?

– Aha, Megi.

– Megi?

– Magdalena, ali je svi zovemo Megi. Slatko mamino dijete…

Uzdahnuo sam i osjetio trnce oko razbijene usne. To me je podsjetilo da, protivno svojoj naravi, moram ostati i dalje pristojan.

– Megi, je, da, lijepo je ime… Da nemaš slučajno pivo?

– Mislim da nemam.

– Jebiga! – nisam mogao skriti razočarenje.

Podigla je oči prema Rabuzinu, kao da razmišlja, i napokon rekla:

– Pogledaj u hladnjak, mislim da bi u donjoj ladici trebala biti jedna boca viskija.

Zaletio sam se u kuhinju (1,5 m x 1,0 m) i jedva našao hladnjak. Od silnog uzbuđenja sam trčao u krug, poput šugavog psa koji si pokušava uloviti rep. Otvorio sam ga. U ladici je između krastavaca i polly-salame stidljivo virila boca viskija. Izvukao sam je, brzo i vješto, ko da joj spašavam život iz podivljalog mora.

– Čaše su ti na kredencu.

– Hoćeš i ti?

– Može malo.

– Imaš leda?

– Nemam.

– Nema veze, snaći ćemo se. Može i voda?

– Ne. Čist ću.

– Svaka ti dala.

U svoju sam čašu natočio tri prsta viskija i prst vode, a u njenu čisti viski. Pod mišku sam stavio bocu i tako naoružan uletio u dnevni boravak. Uživam kad se stvari odvijaju spontano i nenametljivo; dakle, jednostavno idu podmazano, nekim kurčevim redom.

– Dobro ti stoji trudnička odora – rekla je Anita nakon što je iskapila svoju čašu.

– Jaja mi ostaju bez kisika u ovim gaćama.

– Ne vjerujem ti, vidjela sam ih – nasmiješila se.

– Ništa ti nisi vidjela! – odgovorio sam uvrijeđeno i eksao svoj viski.

Zgrabio sam je za kosu i privukao ustima. Nije se opirala.

– Mmmmhmmm! – čuo sam je kako premeće jezikom po mojim zubima.

– Aghhhhghhhhh! – ispuštao sam zvukove jer mi je vilica bila razvaljena od Zlatkovog udarca u usta. Boljelo je ko sam vrag.

Ispustio sam joj kosu, ali ona je i dalje svojom jezičinom čistila kamence s mojih zuba. Odmaknuo sam se. Zurila je u mene s poluotvorenom čeljusti. Pravi pravcati Alien; jebote Ridley Scott i jebote film, ovo je za mene bila stvarnost!

– Nešto nije u redu? – rekla je kad sam se povukao.

Natočio sam nam viski u čaše. Vodu sam ovaj put preskočio.

– Prvo da nazdravimo za moj otkaz – plaho sam izustio i stao cuclati iz čaše.

Povrijeđeno je prekrižila ruke na sisama. A onda se u istoj pozi podigla, prekriženih ruku, i prijeteći se nagnula nad mene, kao da će mi, u najmanju ruku, jebati mater.

– Idem se istuširati. Ti se dotle slobodno useri od alkohola! – poručila mi je i nestala u smjeru kupaone.

– Važi! – odgovorio sam, veseo što sam izbjegao da istu večer dva puta dobijem po zubima.

 (Nastavlja se)

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priča



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: