Još uvijek me je tresla groznica i još uvijek me pekao kurac, užasno mi je smetala smrdljiva rigotina na podu pored glave, ali zaista nisam imao srca moliti Megi da i dalje izigrava Majku Terezu. Ipak je njoj tek šesnaest godina. Mada njezina mater, Anita, tvrdi da je ona narkomanka, lutalica, ljudsko smeće i smrad, i mada si je tetovirala mutiranu kombinaciju guštera i žohara na leđa, imala je u sebi sav seks koji bi jedan tridesetdevetogodišnji muškarac mogao samo poželjeti. Čemu stvarati famu oko toga?
Zar naše bake nisu već sa šesnaest godina bile iskusne jebaljke? Zar šesnaestogodišnjakinje nisu aktivne sudionice u ratovima diljem svijeta – sjetimo se samo silnih partizanki od 13 do 16 godina koje danas imaju cirka 150 godina, a koje su masovno i živahno glasovale na ovogodišnjim predsjedničkim izborima! Čemu se zgražati nad lijepim mladim tijelom šesnaestogodišnje žene, a podržavati Gay Parade, zoofiliju, nekrofiliju i hrvatski put u Europsku zajednicu? Možda iz mene progovara protueuropsko govno koje prosperitet vidi samo u punom želucu i praznom kurcu, možda? Nije možda, već sigurno! – pomislio sam duboko razočaran u sebe.
A opet, i ta Ines? Koji ona kurac zamišlja da je život? Samo rađanje? Zlatko će je vjerojatno šamarati dok ne krepa, a ona će biti zadovoljna jer je okotila pet malih praščića s imenima: Zlatko junior, Zlatko junior Drugi, Zlatko junior Treći…
Anita je pak priča za sebe, konobarica koja potkrada jadne alkoholičare, a koji si iz usta otimaju zadnju koricu kruha da bi se pošteno napili i zaboravili kako su jedina smetnja svakom društvu. I otkud joj samo ta vještina pušenja? Da je meni, kao njoj, četrdesetak godina, i da sam od prvog dana rođenja počeo pušiti kurce ("Spustila se magla gusta, ide kurac od usta do usta" – čini mi se da otprilike ide jedan stih Borisa Viana), ne bih stekao takvu vještinu pušenja. Zar sam joj ja, uostalom, kriv što ju je muž čitav život mlatio ko stoku, a ona ga za inat varala s cijelom općinom Dubrava? A kad je napokon poginuo u nekoj glupoj prometnoj nesreći, već naviknuta na svakodnevne batine i ponižavanja, nikako se nije prilagodila drugačijem načinu života. Nedostajale su joj torture mučenja iz osamnaest godina braka. U svakom je muškarcu tražila sadista, a u sebi žrtvu. Žene su vrlo čudne biljke, uvuče im se valjda oganj pod kožu. I ne žele ga se više riješiti.
I na kraju, što reći o Zorici? O mojoj dragoj šepavoj Zorici čija je mama Mira beštija obješenih sisa i podbradaka? Kroz glavu mi je prozujao savjet koji sam dobio od svog oca, i to kad sam imao devet godina, dakle kada sam tek započinjao karijeru svakodnevnog drkadžije – trenirao sam na fotografijama Nede Ukraden, Lepe Brene i Sanje Doležal – a otprilike je glasio:
"Jebi sve što hoda, leti ili gmiže, pod uvjetom da među nogama vjerodostojno nosi pičku. Ali kad se budeš ženio, prvo pogledaj u njezinu majku. Kako ona izgleda, takva će ti i žena postati."
Dobro, možda nisam objektivan; Zorica i Mira će se zasigurno razlikovati barem po jednom: Zoričina je desna noga kraća za pet centimetara, što kod Mire nije slučaj.
94.
Megi mi je svukla deku s glave i zaškiljila se u mene. Gledala me je kao daždevnjaka.
– Je l spavaš? – rekla je.
Otvorio sam oči i prestao razmišljati o ženama. Ionako su me žene koštale kurca.
– Ne. Nešto me pere depresija – rekao sam i tek tada shvatio da je potpuno gola.
Uvukla se ispod pokrivača i ugurala mi jednu sisu u usta.
– Marković je rekao da ćeš se tako zgrijati – čuo sam je kako govori.
Cuclao sam joj bradavicu i strpljivo čekao da mi se kobasa probudi; da barem na sekundu pokaže znake života. Ali ništa se, pod milim kurcem, dolje nije dešavalo. Ugurao sam joj prst u pičić i polagano svrdlao. Za razliku od njezine mame, Megi je imala uski prolaz i to mi se, moram priznati, jako svidjelo. Svrdlao sam tridesetak sekundi, najviše jednu minutu, a onda je svršila uz duboki izdah kroz usta.
– Sad ti – rekla je i primila me snažno za kurac.
– Aaaaaaaaaaaaaaghh! – zavapio sam i iskolačio oči kao da mi je netko šrafenciger zabio u kičmu.
Od mog histerično – maničnog urlika, poskočila je, ne ispuštajući ga iz ruke, umalo ga ne otkinuvši.
– Aaaaaaaaaaaaaghhh! – ponovio sam isti vapaj.
– Koji ti je? Što urlaš?! – rekla je, sjela, i ispustila ranjenika. Pokrila je sise dekom, dok sam ja zgrčeno ležao gol u neopisivim bolovima.
– Boli me… dolje – jedva sam izustio.
Jedno vrijeme je zurila u moje iskrivljeno lice, a onda je spustila pogled na njega.
– Jebote, kako je crven! – uskliknula je.
– Aha – odgovorio sam nakon što sam ga i ja pogledao.
– Zašto je tako pocrvenio?
Što odgovoriti, mislio sam. Ubijao sam picajzle i malo se zanio u tome?
– Valjda je sav otrov izbio na to mjesto – rekao sam.
– Hmmm – započela je – fakat si kompliciran. Ništa, namazat ću ga s onom kremom, možda splasne do jutra…
– Ajde – odgovorio sam i bio siguran da ću umrijeti tu noć.
95.
Ustala je iz postelje i prošetala do fotelje. Gledao sam joj u leđa, dupe i noge. Nešto ljepše nisam vidio već godinama, možda i desetljećima. Poput mladog janjeta, koje još miriše na majčino mlijeko, došla je dragovoljno na moj ražanj. A ja se nisam u stanju ni pokrenuti.
Jebem ti, taksisto, sve svece koje si prikeljio na komandnu ploču auta! Jebem i tebe, tvojih dvajst picajzli koje si imao, tvoj savjet, cijelu taksi stanicu i DDT! Zar se baš meni mora dogoditi da jednom u trideset i devet godina hoću jebati iz sveg srca, iz dubine duše, a kurac mi je u kurcu, jednak raskupusanome mladom jaglacu?!
– Raširi noge – rekla je i ispružila ruku umočenu u kremu.
Raširio sam ih kao zadnja kurva u Gajevoj.
– Samo nježno, molim te.
– Joj, daj prestati više cendrati… Pazit ću! Dobro?
– Aha.– rekao sam i dalje joj ne vjerujući.
Ali, kao ispraksirana medicinska sestra, kleknula je, nježno se približila jajima, i lagano nanijela sloj causticoma.
– Hhhhhhmmm! – samo sam izustio, a ona je, od ponovno doživjela šok, gotovo poput Stevea Irwina kad je naletio na otrovnu ražu, razjapila usta.
– Što je sad? – rekla je preneraženo.
– Hladi me…
– Hladi? Je l to dobro ili nije?
– Nemam pojma. Valjda je dobro.
– A je l boli?
– Ne.
– Onda šuti i ne trzaj se više! – rekla je i nastavila obavljati posao bolničarke.
S jaja je prešla na kurac. Oprezno, da ga još više ne ozlijedi, položila ga je na dlan i njegovala. Kažiprstom je nanosila kremu gore-dole, dole-gore, desno-lijevo, lijevo-desno. Kobasa se počela meškoljiti i stidljivo pridizati glavu. Napokon je oživio! – pomislio sam ushićeno. Uhvatio sam je za kosu i počeo joj spuštati lice na svog zombija.
– Stavi ga u usta – tepao sam joj.
– Stavi ga ti u usta! – dreknula je. – Znaš kako smrdi ta krema?!
– Malo – molio sam je – samo da naraste.
– Neću! – i dalje se protivila.
– Ne moraš cijelog, par milimetara, tek toliko… samo da osjeti ljubav…
– Ne seri! Rekla sam neću!
– Onda nemoj! – odgovorio sam joj uvrijeđeno.
Nekoliko trenutaka smo izmjenjivali bjesomučne poglede. Ali i dalje ga je držala u naručju. A on je i dalje uzdisao za njezinom nježnošću.
– Da nastavim s mazanjem? – prekinula je šutnju.
– Ako ti nije teško – odgovorio sam pomirljivo.
Gore-dole, dole-gore, desno-lijevo-lijevo-desno… Svakim trenutkom bio je sve življi. Neuništiva je ta moja stvar, mislio sam, i u grobu će se dizati; ja ću se pretvoriti u prah, a on će ostati vječan, kao i mumija Ramzesa II. Uskoro je narastao u svoj svojoj prirodnoj veličini.
Megi je sada imala puno manje problema s njim; čim ga je pogledala on je znao na koju stranu se treba okrenuti. Klečala je nad njim i obrađivala ga s obje ruke. Izgledalo je kao da umiva zamusano čeljade na potoku. Dlanom sam joj razmaknuo koljena i srednji prst ugurao u rupicu. Bila je orošena i spremna za još jedan ručni masakr.
– Hmmmm! – uzdisala je sve jače, ali ni jednog trenutka nije ispuštala svog ranjenika iz naručja.
Rovario sam u potrazi za G-točkom. Znao sam, istina samo teorijski, da se nalazi na gornjoj strani pičke, prema trbuhu, možda tek nekoliko bijednih centimetara udaljena od ulaza. Usmjerio sam prst u tom pravcu i nakon nekoliko uboda prstom napipao hrapavu, spužvastu izraslinu, veličine graška. Jebiga, ili joj je to bubreg, ili G-točka? Ne znam što bi drugo moglo biti. Za bubreg je, prema informacijama kojima raspolažem iz anatomije, ovo ipak malo presitna stvar, a za druge unutarnje organe nemam pojma gdje se nalaze.
– Ahhhh, to, to, nemoj stati, molim te nastavi dalje…! – govorila je, potvrdivši mi samo činjenicu da sam postao sretni pronalazač Grafenbergove točke.
Da je ne iznevjerim, počeo sam pikulati G-točkom zamišljajući da, kao đačić, koraljkom na šest metara udaljenosti pogađam u jump. Megi se tresla tijelom kao na tehno-tulumu podvrgnuta i potpomognuta koktelskom terapijom ecstasyija i cracka; a moj ranjeni kurac treperio je u srcedrapajućem ritmu pjesme: "Prokleta je Amerika i zlato što sja…" Šabana Bajramovića.