Benčić: HDZ pogodovao stvaranju porezne oaze u nekretninskom i turističkom sektoru
Petrov: Porez na nekretnine je prelijevanje iz šupljeg u prazno
Novinarka i diplomatkinja Aurora Weiss najavila predsjedničku kandidaturu
Grbin: Porez na nekretnine je potreban, ali ne smije biti novi udar na građane
Istraživanje: Samo 1, 2 posto hrvatskih građana ima potpuno povjerenje u sudstvo
Ministar: Nije potrebno da uz svako dijete u posebnom razredu sjedi i pomoćnik
Kekin: Progovarat ću o ustavnim vrijednostima socijalne države

  Žene, luđaci i malo dobrih pedera

Žene, luđaci i malo dobrih pedera (19)

  Robert Roklicer/foto Moja Rijeka           10.03.2019.         2855 pogleda
Žene, luđaci i malo dobrih pedera (19)

Megi me je golim nogama obujmila oko struka i poskakivala po kurcu kao da je riječ o preponskom jahanju na Olimpijadi, a ne o goloj jebačini. Njezine kruškolike grudi s prekrasnim pupoljcima ružičastih bradavica poskakivale su u istom ritmu. Radile su tap-tap– tap. Jedva sam ih stizao pratiti pogledom. Zatim je ispružila noge, masirajući mi svojim stopalima lice. Gurnula je nožne palčeve u moja usta da bi ih cuclao, trljala mi vjeđe i istovremeno zaklanjala pogled na orošenu pičku. Rukama se podbočila na moja koljena i samo radila tap-tap-tap. Osjetio sam, po blagim udarcima u jaja, da joj se dupe diže i spušta u istom blagom, umirujućem ritmu. Tap-tap-tap.

Razmaknula je stopala i ponovno sam progledao. Ovaj put to nije bila Megi, nego djevojčica s malim sisama. Napravila je špagu, nešto kao Almira Osmanović jednom davno, i ravnomjerno se nabijala na moju ukrućenu kobasu. Tap-tap-tap. Dlanove je položila na moja ramena i previjala vitko tijelo u istom ritmu kao i Megi. Nije imala sise, ali su joj bradavice bile ispupčene i crvene kao zastava Prve proleterske brigade. Tanjušnim prstima zatvorila mi je oči. Nagnula se i dugo mi gurala jezik u usta. I dalje se čuo nezaobilazni tap-tap-tap.

Maknula je prste i ukazala se šepava Zorica. Desnu, kraću nogu zabacila je sa strane i okrenula mi leđa, ne vadeći kurac iz pičke. Jahala je jednako dobro kao i Megi ili djevojčica s malim sisama. Dopustila mi je da joj noktima šaram po leđima. Zabio sam joj mali prst u šupak i svrdlao, ali i dalje se čuo isti, već prepoznatljivi zvuk, tap-tap-tap.

Okrenula se na desnu stranu i tada sam ugledao Anitu. Zgrabila me je za šaku i ugurala još tri prsta u guzu. Tap-tap-tap. Ines je stajala povrh mog nosa i gola masturbirala. Vrtjela je kažiprstom po vagini kao da miješa smjesu za kolače.

Malo dalje od nas sjedile su gole Ana, Marina, Jasna, Nataša, Sanja, Karmen, Nada, Željka, Anita, Marija, Vesna, Zlata, Ela i još deseci drugih. Sve su klapale dlanovima tap-tap-tap. Pogledao sam u kurac. Ni jedna od mojih jebačica više nije bila na njemu. A on je samo stajao, i stajao, i stajao.

Hrpa golih žena u isti glas se počelo hihotati. Kurac je i dalje goluždravo stajao. Onda je počeo rigati, izbacivati magmu sperme. Megi je zapljeskala. Ostale su zapljeskale za njom. Tap-tap-tap.

Probudio sam se, zasran vlastitim sjemenom. Jebiga, dok god se igram s djecom moram računati da ću se povremeno buditi popišan. Skinuo sam bokserice, zafitiljio ih negdje iza sebe, i ostao gol ležati u postelji. Istuširat ću se ujutro, kad se naspavam.

 58.

Tap, tap, tap! Opet isti zvuk kao onaj iz sna. Pridigao sam glavu s jastuka i osluškivao. Sada se ništa nije čulo. Da nisu štakori našli svoj novi dom u ovom smeću od stana? – razmišljao sam. Sutra ću kupiti šest kilograma otrova za svu vrstu gamadi i glodavaca, posoliti svaki ćošak, svaki dio namještaja, svaki centimetar stana. Neće mene jebati baš svaki hrvatski glodavac kad god mu se digne kurac. Dosta mi je slovenskih, bošnjačkih, srpskih, austrijskih, mađarskih, talijanskih, belgijskih i inih štakora koji me glođu, ne daju mi spavati, ne daju raditi, jesti, piti, jebati i misliti hrvatskom glavom, kurcem i želucem.

Zašto bih inače posjedovao svoj stan, kupljen na kredit u milijun i dvjesto tisuća rata? Sigurno ne da me glođu tamo neki inozemni stvorovi, jer i naših, domaćih, ima previše. Zato ću odmah ujutro kupiti tih šest jebenih kilograma otrova i potrovati svu žilu silu, odlučio sam i pokušavao ponovno zaspati.

Ali opet sam čuo tap-tap-tap. Jebiga, bio sam poludio, neću čekati jutro da se otvore apoteke s otrovima, odmah ću se obračunati sa zvijerima. Iskočio sam onako gol iz kreveta i zgrabio kuhinjski nož. Gdje ste se zavukli, majku vam jebem! – urlao sam po stanu. Zavirio sam pod krevet.

Osim gnjilog, napola pojedenog sendviča, nekoliko potrošenih maramica, jednog Playboya čije korice krasi Miss Engleske Daniellle Lloyd, zgužvane prazne kutije Marlobora Light i tri prsta prašine, ničega drugog nije bilo. Ista stvar se desila i kad sam zavirio pod štednjak, hladnjak, televizor, kad sam provirio pod ormar sa garderobom, bacio pogled pod noćni ormarić, regal i vitrinu s knjigama. Sve sama govna i prašina. Uglavnom moja. I samo moja. Tap, tap, tap!

– Roberteee! – čuo sam glas izvana.

59.

Naoružan kuhinjskim nožem otvorio sam širom vrata. Bila je to Ines. Prepoznao sam je unatoč debelom mraku u hodniku.

– Jesi l to ti proizvodila čudne zvukove? Nešto kao: tap-tap-tap? – paranoično sam je upitao umjesto pozdrava.

– Kucam ti već pola sata – odgovorila je začuđeno. – Mislila sam da mi ne želiš otvoriti.

– Spavao sam.

– Oprosti, nisam imala gdje otići.

– Nema frke. Uđi, što stojiš vani?

Odložio sam nož na ormarić za cipele i propustio je da prođe. Tek na sobnom svjetlu vidio sam da ima veliki podljev pod okom. Prelijevalo se u svim slojevima i nijansama.

– Novi look? A?

– Zlatko, onaj kučkin sin…! – rekla je i produžila ravno do sobe.

Skakutao sam ko zeko iza nje i divio se njenoj prćastoj stražnjici. Dao mi bog takvih dok sam živ, mislio sam i već zaboravio na osvetoljubivog Zlatka.

– Oprosti na neredu – rekao sam – ovih dana ću uzeti spremačicu. U pregovorima sam s jednom studenticom. Baš sam sinoć razgovarao s njezinim starim.

Osvrnula se po sobi.

– Da, trebao bi uzeti nekoga da ti to počisti – zaključila je i sjela u fotelju.

– I, što ima? – upitao sam je kad sam sjeo na rub kreveta.

– Mogu li te prvo nešto zamoliti? Ako nije neki problem?

– Ne, samo reci.

– Možeš li odjenuti barem gaće. Malo mi je neugodno…

Pogledao sam dolje i vidio kurac kako mi se baškari među nogama. Kao da se sunča na Azurnoj obali.

– Jooj, sorry – rekao sam – skroz sam zaboravio…

– Ma nema problema, samo se obuci.

Pogledom sam potražio bokserice koje sam svukao. Našao sam ih na kuhinjskom stolu. Još uvijek su imale mrlje od sperme. Nisam imao čistih gaća, pa sam uskočio u te.

– Evo! – rekao sam ponosno.

– Nešto ti je na… – uprla je prstom u mrlju na boksericama.

– Da, flekave su. Takve sam ih kupio. Bile su na akcijskom sniženju, vrlo jeftine.

– Čuj, ako ti smetam…?

– Ma kakvi, ionako ne spavam dulje od dva sata u komadu. Tri sata sam budan, dva sata spavam, pa sam onda četiri sata budan, a dva sata odspavam, i tako redom…

Nasmijala se kiselo kao varaždinsko vakumirano zelje.

– Baš si ti neki zajeban tip, onako, lud na svoj način, shvatila sam to čim smo se upoznali.

– A što je to bilo sa šljivom ispod oka? – rekao sam jer ne volim slušati komplimente, razgovore o književnosti, poltrone, egoiste, komunjare, liberale, fašiste, pedere i punice. Uglavnom vrlo malo stvari volim, a i onih rijetke koje volim, ne mogu ih se uvijek sjetiti pa mi na isto dođe.

– Ovako je bilo… – započela je.

 

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Žene, luđaci i malo dobrih pedera



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.