Benčić: HDZ pogodovao stvaranju porezne oaze u nekretninskom i turističkom sektoru
Petrov: Porez na nekretnine je prelijevanje iz šupljeg u prazno
Novinarka i diplomatkinja Aurora Weiss najavila predsjedničku kandidaturu
Grbin: Porez na nekretnine je potreban, ali ne smije biti novi udar na građane
Istraživanje: Samo 1, 2 posto hrvatskih građana ima potpuno povjerenje u sudstvo
Ministar: Nije potrebno da uz svako dijete u posebnom razredu sjedi i pomoćnik
Kekin: Progovarat ću o ustavnim vrijednostima socijalne države

  Žene, luđaci i malo dobrih pedera

Žene, luđaci i malo dobrih pedera (16)

  Robert Roklicer/foto Moja Rijeka           18.02.2019.         3026 pogleda
Žene, luđaci i malo dobrih pedera (16)

Ušao sam u sobu i vidio Megi kako sjedi na bračnom krevetu, a pored nje slini jedan balavi mamlaz. Ljubili su se. Mamlaz ju je držao za desnu sisu i pritiskao je kao sirenu na automobilu. Današnji klinci nemaju stila, hendikepirani su u seksu, pomislio sam i taman htio zatvoriti vrata kad me je ugledala. Samo se osmjehnula, otvorila usta širom, i zavalila jezik onom retardiranom malom idiotu. Dobro, ko te jebe kad tako hoćeš, pomislio sam, i vratio se svojim tifusarima. Što sad da napravim? Nisam valjda prevalio toliki put da bih umro na jebenim narodnjacima u društvu maloljetnih kretena?

– Hoćete nešto popiti? – upitala me je jedna djevojčica bez sisa.

– Što imaš na lageru?

– Ima svega, ima vina, piva, votke. – Uživjela se u ulogu domaćice.

– Krenimo redom. Donesi prvo vino – rekao sam.

Variola vera je stajao s jednom grupom klinaca, nešto im govorio, i pokazivao prstom na mene. Očito je da sam mu dokurčio kao i on meni. Onda je netko stišao Šemsu Suljaković a Variola vera se proderao:

– Ovu sam knjigu nabavio kad sam imao 12 godina. Pročitao sam je do sada barem trideset puta i pročitat ću je još tristo. S nama je autor ove knjige i zamolio bih ga da nam pročita svoju najdražu pjesmu! – rekao je boginjavčar i u vis podigao moju prvu zbirku pjesama "Underground".

Svi su pogledali u mene, barem petnaest pari pijanih i drogiranih očiju snimalo me je uzduž i poprijeko. Da nisam već sjeo u jednu slobodnu fotelju, pobjegao bih glavom bez obzira.

– Daj mali, ne seri! – rekao sam i izazvao sveopće zgražanje klinaca.

– Samo jednu, molim vas! – vapili su maloljetni glasovi.

– Ne mogu čitati dok se ne napijem, takva mi je karma – odgovorio sam.

– Dobro, onda ću ja jednu – rekao je drugi klinjo i preuzeo knjigu od Variole. Otvorio je nasumice jednu stranicu i pročitao pjesmu "Hey Tepert".

Morao sam priznati da je nije čak ni tako loše pročitao, mada ja to bolje radim kad se napijem. Čuo se dosta glasan pljesak, a onda je netko vratio Šemsu na repertoar: "Izdali me prijatelji / izdao me brat / izgubila sve sam bitke / al još vodim rat". Bravo, Šemso, pomislio sam, znaš pogoditi pravo vrijeme. Djevojčica bez sisa donijela mi je prljavu staklenu čašu do vrha natočenu bijelim vinom.

– Dušo, gdje je boca? – rekao sam i gledao u masnu čašu.

– U kuhinji. Da vam je donesem?

– Donesi je, anđele, amo – rekao sam i odložio čašu na pod, do nogu.

Mali retardirani koji je pročitao "Hey Tepert" prišao mi je s ispruženom rukom.

– Ja sam Miki – rekao je.

– Manojlović?

– Ne, Preradović.

Rukovali smo se.

– Jeste li zadovoljni kako sam pročitao pjesmu?

– Dosta dobro! – odgovorio sam.

– Znate, kad završim srednju planiram upisati glumu na Akademiji.

– Držim ti palčeve.

– Stvarno ste zadovoljni?

– Više nego zadovoljan. Isti si Joe Pesci u mlađim danima! – rekao sam kako bih ga što prije odjebao od sebe.

Ali on se okrenuo i viknuo na sav glas:

– Ivanaaaa! Čuješ šta je rekao gospodin Robert, da sam isti ko Joe Pesci!?

– Ko je taj? – doviknula je ta Ivana s druge strane sobe.

– Glumac!

– Čiji?

– Američki!

– Gdje je glumio?

– U filmovima, jebo te ja! – popizdio je Pescijev nasljednik.

 47.

Djevojčica bez sisa donijela je polupraznu bocu "Ribara", valjda najgoreg vina koje postoji na zemaljskoj kugli.

– Evo izvolite! – rekla je i pružila mi flašu.

– Je l imaš kakvo drugo vino? Od ovog mi ispadaju dlake – rekao sam joj i prigrlio bocu.

– Ne znam, moram pogledati – odgovorila je i htjela natrag svoju bocu.

– Neka je tu, dok se ne vratiš da mi pravi društvo – pravdao sam se i jače zagrlio svog "Ribara". Bolje govno u ruci, nego tramvaj na grani, pomislio sam.

Otišla je, a pojavila se Megi s balavim mamlazom. Prišla mi je i poljubila me u obraz, kao da smo stari prijatelji. Mamlaz je nestao u gužvi.

– Što je ovo? – upitao sam i prstom pokazao mjesto gdje me je poljubila.

– Što, što je? Zar te ne smijem poljubiti? – rekla je sa smiješkom.

Makinalno sam potegao iz boce. Okus je bio kao da mi se netko posrao u usta. Umalo sam povratio. Megi je sjela na naslonjač fotelje i svojom se guzom protrljala po mojoj nadlaktici.

– I? Nisi mi odgovorio?

– Šta?

– Ne smijem te poljubiti?

– Samo ako i ja tebe smijem.

– Pa ko ti brani?

Uhvatio sam je za ramena i povukao na sebe. Oblizao sam je od nosa do brade. Onako kako to rade krave svojoj teladi.

– Prestani! Gledaju me frendovi! – rekla je i malo se odmaknula.

I zaista, bila je u pravu, svi su klinci zurili u nas. Jedino je onaj njezin mamlaz gledao negdje u zid. Šemsa je i dalje zavijala: "S tobom su mi dani / kao duge kiše / hoću malo sunca / ne želim te više".

– Tko ti je onaj? – upitao sam je i pokazao glavom na mamlaza.

– Nitko. Frend.

– A ti svim svojim frendovima daš da ti stišću bradavice?

– Što hoćeš? Tebi sam noćas zamalo popušila.

– Što nisi?

– Kad je ružan.

– E, jebiga.

Djevojčica bez sisa se vratila s dvije neotvorene boce graševine.

– Samo još ovo imamo od vina – rekla je sramežljivo.

– Bog te blagoslovio, kćeri – odgovorio sam i zgrabio obje boce.

Nakon što sam upaljačem na jedvite jade otvorio jednu flašu, nagnuo sam je i iskapio dobra dva decilitra.

– Jesi mi donio 500 kuna?

– Jesam.

– Daš mi ih?

– Šta je dobijem zauzvrat? – upitao sam je i u isti se mah osjećao kao iskusni pedofil koji pred školom mami djevojčice s vrećicom bombona.

– Ovisi, što ti mogu dati? Reci?

– Znaš ti dobro – odgovorio sam i ponovno stavio bocu u pogon.

Već je pol sadržaja graševine nestalo. Moram priznati da mi ne predstavlja nikakav problem zatražiti pičke bilo koju drugu ženu, ali ovo je još bila klinka, jebi ga. Mogao bih završiti na robiji. Zbog pet minuta, na pet godina.

– Daš i meni gutljaj?

– Evo ti "Ribar"! – ponudio sam joj drugi, lošiji izbor.

– Neću to smeće, daj graševinu.

Nevoljko sam joj pružio bocu. Dobro je potegla.

– Gledala sam vas noćas… tebe i mamu, kako se ševite – rekla je nakon što je konačno pustila bocu.

– Znam, vidio sam te... I, je l bilo dobro?

– Sasvim pristojno za jedne starce – odgovorila je i nasmiješila se.

Kradom sam je uhvatio za sisu. Nije se opirala. Malo sam trljao po mjestu na kojemu sam pretpostavljao da je bradavica. Ništa se nije dogodilo, ili nije imala bradavicu, ili joj se nije dizala, ili sam naskroz fulao poziciju.

– Još smiješ i drugu sisu opipati, a onda mi daj 500 kuna – rekla je hladno, i malo se pomaknula unatrag.

– Skupa si – odgovorio sam. – Za tu lovu sam navikao dobiti puno više.

– Onda nađi drugu kurvu! – rekla je i stresla ruku sa sise.

Ustala se i nadureno otišla na drugi kraj sobe. Prišla je mamlazu, zagrlila ga, i uvalila mu jezičinu u usta. Dok ga je žvalila, nije skidala pogled sa mene. Ja sam nastavio obrađivati bocu. Iz tri pokušaja sam je do kraja uništio, a onda sam prešao na drugu. Dobro je, što je – tu je, govorio sam u sebi, vjerojatno mi nije dobar horoskop za danas, drugi put će biti bolje. Potegao sam još dva puta iz nove boce i dlanom jedva zaustavio bljuvotinu u ustima. Skočio sam ko ofuren i prvog klinca upitao gdje je zahod.

– Hodnikom lijevo, druga vrata! – rekao je uplašeno da ga ne zarigam.

 48.

Potrčao sam ko Usain Bolt na Svjetskom atletskom prvenstvu, uletio u wc, zalupio vratima i izrigao se u kadu. S obje ruke uhvatio sam se za cijev slivnika i ponovio riganje još jednom. Smogao sam snage pustiti vodu. Sjeo sam na rub kade i lovio svjež zrak. Tada sam ugledao djevojčicu bez sisa kako sjedi na školjci i piša.

– Šta radiš ovdje? – zavapio sam kroz nos, jer mi je grlo još uvijek bilo začepljeno bljuvotinom.

– Mokrim.

– Što nisi zaključala jebena vrata?

– Ne daju se zaključati. Brat je slomio bravu.

Nemoćno sam slegnuo ramenima:

– Dobro, pišaj. Neću gledati.

– Hvala.

Povratio sam još jednom i ispustio žuč kroz nozdrve. Kupaona se zajedno s plafonjerom, kadom, djevojčicom bez sisa i malim umivaonikom stala okretati u krug. Primio sam se čvršće za rub kade da ne padnem, ali sam svejedno tresnuo na koljena. Sveci moji, pomislio sam, dobro je Ruža prognozirala da će mi alkohol doći glave. Ali zar u nečijem zahodu, nekog tamo Presečkog?! Bolje bi bilo za moju reputaciju da me je Zlatko umlatio, ili da sam se predozirao Viagrom, pomislio sam dok sam padao u nesvijest. Čuo sam kako se voda slijeva u wc školjku, zatim šum vode u umivaoniku, da bih na kraju osjetio trljanje vlažnog ručnika po čelu.

– Je li vam bolje? – čuo sam brižan glas djevojčice bez sisa. – Da pozovem hitnu?

– Ne, ma kakvi! – odgovorio sam. – To mi je od premalo seksa. Pimpek raste – znaš što je pimpek? – a tlak neminovno pada.

Nasmijala se. I dalje me je brisala ručnikom.

– Znam što je pimpek – rekla je dok me je vlažila po licu.

– Dobro je da znaš, trebat će ti u životu – odgovorio sam joj.

Život mi se polagano vraćao u udove. Sjeo sam na pod, uz kadu. Djevojčica bez sisa sjela je do mene i dalje se brinući hoću li preživjeti.

– Sad je u redu, hvala ti – rekao sam i pogledao je.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Žene, luđaci i malo dobrih pedera



Virovitica.net koristi kolačiće kako bi Vama omogućili najbolje korisničko iskustvo, za analizu prometa i korištenje društvenih mreža. Za više informacija o korištenju kolačića na portalu Virovitica.net kliknite ovdje.